Reče dakle Isus Dvanaestorici: "Zar i vi hoćete otići?"
Reče dakle Isus Dvanaestorici: "Zar i vi hoćete otići?"
Odgovori Mu Šimun Petar: "Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš Riječi života vječnoga,
i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti Svetac Božji."
Odgovori im Isus: "Ne izabrah li Ja vas Dvanaestoricu? A jedan od vas je đavao."
Govoraše pak o Judi Šimuna Iškariotskoga; jer on Ga namjeravaše predati, jedan od Dvanaestorice.
i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti Svetac Božji."
I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
καὶ ἡμεῖς πεπιστεύκαμεν καὶ ἐγνώκαμεν ὅτι σὺ εἶ ὁ χριστὸς ὁ ἅγιος τοῦ θεοῦ τοῦ ζῶντος.
kai hēmeis pepisteukamen kai egnōkamen hoti su ei ho christos ho hagios tou theou tou zōntos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i mi smo povjerovali i smo spoznali da ti jesi onaj Svetac onoga Boga"
1. mi Izvornik: ἡμεῖς [hēmeis] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine. Budući da grčki glagol već u svome nastavku sadrži oznaku lica, neovisno izrečena zamjenica nosi snažan naglasak i kontrast. Značenje: Petar u ime Dvanaestorice uspostavlja izravnu suprotnost prema mnogim učenicima koji su upravo napustili Isusa: dok drugi odlaze, 'mi' ostajemo.
2. smo povjerovali Izvornik: πεπιστεύκαμεν [pepisteukamen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 1. lice množine. Grčki perfekt označava radnju koja je započela u prošlosti, ali čiji rezultat trajno ostaje na snazi u sadašnjosti. Značenje: Vjera apostola nije bila samo trenutni prošli čin, nego trajno stanje pouzdanja i predanja u kojem sada čvrsto stoje.
3. smo spoznali Izvornik: ἐγνώκαμεν [egnōkamen] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 1. lice množine. Kao i prethodni glagol u perfektu, izražava stečenu spoznaju koja je postala trajno unutarnje vlasništvo. Značenje: U Ivanovu evanđelju vjera i spoznaja su nerazdvojne: istinsko povjerenje u Isusa vodi do dubokog, iskustvenog uvida u njegovu narav i poslanje.
4. ti jesi Izvornik: σὺ εἶ [su ei] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz prezent indikativa glagola 'biti' u 2. licu jednine. Izričito navođenje zamjenice 'ti' stavlja sav fokus na Isusovu osobu. Značenje: Ispovijest vjere nije prihvaćanje apstraktnog nauka, nego prepoznavanje samoga Isusa kao jedinstvenog nositelja Božje objave.
5. onaj Svetac onoga Boga Izvornik: ὁ ἅγιος τοῦ θεοῦ [ho hagios tou theou] Gramatika: Imenica s određenim članom u nominativu jednine muškog roda, praćena imenicom s članom u genitivu jednine. Određeni član ističe apsolutnu jedinstvenost, a genitiv označava podrijetlo i pripadnost. Značenje: Riječ je o uzvišenom mesijanskom naslovu koji označava onoga koga je Bog posvetio, odvojio za sebe i poslao u svijet kao vrhovnog posrednika spasenja.
Ovaj stih (Ivan 6:69) predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u evanđeljima, zabilježen kao vrhunac Petrove ispovijesti u Kafarnaumu. U trenutku duboke krize, kada Isusa napuštaju mnogi sljedbenici zbog Njegovog zahtjevnog govora o 'kruhu života', Petar u ime Dvanaestorice donosi nepokolebljivu odluku i izgovara riječi koje definiraju bit istinskog kršćanskog učeništva.
Korištenje glagola u perfektu jasno svjedoči da njihova vjera i spoznaja nisu tek usputne ili prolazne emocije, nego ugrađeno, trajno duhovno stanje. Nazivajući Isusa 'Svecem Božjim', apostoli nadilaze dotadašnja shvaćanja i donose radikalnu prosudbu o Njegovom božanskom porijeklu. Oni istovremeno ostavljaju poruku za sve generacije vjernika: autentična spoznaja Boga neraskidivo je vezana uz nju i započinje isključivo dubokim činom osobne vjere.