Ivan 6,2 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Slijedilo Njemu mnoštvo veliko, jer promatrahu [član] znakove koje činjaše na [član] bolesnima."

1. Slijedilo Njemu Izvornik: ἠκολούθει αὐτῷ [ēkolouthei autō] Gramatika: Glagol je u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine (slaže se sa zbirnom imenicom 'mnoštvo'), praćen zamjenicom u dativu. Imperfekt označava trajnu, neprekidnu ili ponavljanu radnju u prošlosti. Značenje: Opisuje kontinuirano kretanje ljudi za Isusom, što nije tek jednokratni polazak, već stalno pristizanje. Glagol 'slijediti' u Evanđelju nosi i dublji smisao učeništva, no ovdje sljedeća rečenica otkriva da je motivacija mnoštva još uvijek površna.

2. mnoštvo veliko Izvornik: ὄχλος πολύς [ochlos polus] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine muškog roda bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava neodređenost i novost ove skupine ljudi koja se okuplja. Značenje: Naglašava golemu privlačnost Isusova djelovanja u Galileji, nasuprot odbacivanju od strane vjerskih glavara u Jeruzalemu. Ovo mnoštvo postaje publika za čudo umnažanja kruha, ali i sugovornik koji će kasnije teško prihvatiti Isusov govor.

3. promatrahu Izvornik: ἐθεώρουν [etheōroun] Gramatika: Imperfekt aktivni, indikativ, 3. lice množine (prelazak sa gramatičke jednine 'mnoštvo' na smisaonu množinu). Imperfekt ponovno ističe trajno promatranje tijekom duljeg razdoblja. Značenje: Glagol označava pažljivo gledanje i promatranje spektakla, ali u Ivanovu evanđelju često ostaje na razini osjetilnog opažanja. Mnoštvo gleda izvanjska čuda, a da pritom još ne prodire u njihov dublji duhovni smisao i vjeru.

4. znakove koje činjaše Izvornik: τὰ σημεῖα ἃ ἐποίει [ta sēmeia ha epoiei] Gramatika: Imenica s članom i odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, uz glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt 'činjaše' pokazuje da nije riječ o jednom čudu, nego o nizu djela koja je Isus neprestano vršio. Značenje: Ivan nikada ne koristi uobičajenu riječ za 'sile' (čudesa), nego isključivo pojam 'znakovi' (sēmeia). Znak je djelo koje upućuje izvan sebe na dublju stvarnost — na Isusov božanski identitet i zajedništvo s Ocem.

5. na bolesnima Izvornik: ἐπὶ τῶν ἀσθενούντων [epi tōn asthenountōn] Gramatika: Prijedlog 'epi' s genitivom te određeni član s prezentnim participom aktivnim u genitivu množine. Particip s članom je poimeničen ('oni koji su slabi/bolesni'), a prezent označava njihovo trajno stanje nemoći. Značenje: Izvorno značenje glagola uključuje nedostatak snage, slabost i bespomoćnost (doslovno 'bez snage'). Isusova božanska moć očituje se upravo na onima koji su u ljudskom pogledu potpuno nemoćni, donoseći im cjelovito zdravlje i život.

Ovaj stih (Iv 6,2) precizno oslikava dinamiku između Isusa i mnoštva na početku Njegovog javnog djelovanja. Ljudi su snažno privučeni Isusom, no njihov motiv za slijeđenje primarno je senzacionalistički – oni Ga prate zbog izvanrednih iscjeljenja koja su kontinuirano promatrali. Oni vide 'znakove', ali još uvijek ne vide dalje od samog znaka.

Iako je ovo divljenje početni korak, Evanđelist ovdje postavlja scenu za dublje Isusove govore koji će uslijediti, poput govora o Kruhu života. Kroz te govore, Isus će pokušati uzdići njihovu spoznaju od pukog ushićenja fizičkim iscjeljenjima do dubokog prepoznavanja Njegovog božanskog identiteta. Glavna poruka stiha nosi suptilnu kritiku površne vjere te nas podsjeća na ključnu razliku između znatiželjne gomile željne čuda i pravih učenika koji vjeruju u Onoga na koga ta čuda ukazuju.