i našavši Ga onkraj mora, rekoše Mu: "Rabbi, kada si ovamo došao?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i našavši Ga onkraj mora, rekoše Mu: "Rabbi, kada si ovamo došao?"
Odgovori im Isus i reče: "Amen, amen, govorim vam: tražite Me ne zato što vidjeste znakove, nego zato što jedoste od kruhova i nasitiste se.
Radite ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji; jer Njega Otac — Bog — zapečati."
Rekoše Mu dakle: "Što da činimo da bismo radili djela Božja?"
Odgovori Isus i reče im: "Ovo je djelo Božje: da vjerujete u Onoga koga On posla."
Radite ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin Čovječji; jer Njega Otac — Bog — zapečati."
Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vas dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
ἐργάζεσθε μὴ τὴν βρῶσιν τὴν ἀπολλυμένην ἀλλὰ τὴν βρῶσιν τὴν μένουσαν εἰς ζωὴν αἰώνιον ἣν ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ὑμῖν δώσει· τοῦτον γὰρ ὁ πατὴρ ἐσφράγισεν ὁ θεός.
ergazesthe mē tēn brōsin tēn apollumenēn alla tēn brōsin tēn menousan eis zōēn aiōnion hēn ho huios tou anthrōpou humin dōsei touton gar ho patēr esphragisen ho theos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Radite ne onu hranu onu propadajuću nego onu hranu onu ostajuću u život vječni koju onaj Sin onoga čovjeka vama dat će; ovoga jer onaj Otac zapečati onaj Bog."
1. Radite Izvornik: ἐργάζεσθε [ergazesthe] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa medija (deponentni glagol), 2. lice množine. Prezent u zapovjednom načinu traži trajni stav i usmjerenje djelovanja, a prima izravni objekt u akuzativu ('raditi za hranu, priskrbljivati hranu'). Značenje: Poziv na ulaganje životnog truda u duhovne, a ne prolazne vrijednosti, pri čemu napetost između 'radite' i 'dat će' pokazuje da se ta hrana zapravo prima kao milosni dar.
2. onu hranu onu propadajuću Izvornik: τὴν βρῶσιν τὴν ἀπολλυμένην [tēn brōsin tēn apollumenēn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda praćena participom prezenta medija u atributivnom položaju (s ponovljenim određenim članom). Prezent participa ističe trajan proces propadanja. Značenje: Označava zemaljsku, materijalnu hranu koja je po svojoj naravi prolazna i može održati samo biološki, smrtni život.
3. onu ostajuću u život vječni Izvornik: τὴν μένουσαν εἰς ζωὴν αἰώνιον [tēn menousan eis zōēn aiōnion] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u akuzativu jednine ženskog roda s prijedložnim izrazom u akuzativu koji izražava cilj i ishod. Značenje: Glagol 'ostajati' ključni je pojam kod Ivana za neprolaznu božansku stvarnost; nepropadljiva hrana jest sam Isus i njegova riječ koja uvodi čovjeka u zajedništvo Božjega života.
4. Sin onoga čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s genitivom jednine; obje imenice imaju određeni član. Riječ je o semitskom izričaju koji u grčkom postaje kristološki naslov. Značenje: Mesijanski naslov iz Knjige proroka Daniela koji u Ivanovu evanđelju označava nebeskog Poslanika koji je sišao s neba i koji će biti uzdignut na križu i u slavi.
5. dat će Izvornik: δώσει [dōsei] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice jednine indikativa. Značenje: Futur ovdje najavljuje darivanje samoga sebe u Otajstvu spasenja (na križu i u euharistiji), čime se razrješuje prividni paradoks: ljudi trebaju 'raditi' za ono što je zapravo čisti Božji dar.
6. zapečati Izvornik: ἐσφράγισεν [esphragisen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine indikativa, uveden uzročnim veznikom 'jer' (γάρ). Aorist označava dovršen, povijesni i vječni čin Božje potvrde. Značenje: Stavljanje pečata u starini je označavalo vjerodostojnost, vlasništvo i opunomoćenje; Otac je Isusa (osobito pri krštenju i kroz njegova djela) javno potvrdio kao svog ovlaštenog Poslanika.
Ovaj stih (Ivan 6:27) označava prijelomni trenutak u Isusovom poznatom 'Govoru o kruhu života'. Nakon čudesnog umnažanja kruha, Isus razotkriva površne motive mnoštva koje ga prati samo radi zadovoljavanja fizičke gladi ('hrane koja propada'). On ih poziva na temeljitu promjenu fokusa te usmjeravanje životnih napora prema stjecanju duhovne stvarnosti koja jedina istinski zasićuje.
Stih pritom skriva predivan teološki paradoks o odnosu božanske milosti i ljudskog truda. S jedne strane Isus zapovijeda mnoštvu da se 'trude' (rade) za tu nepropadljivu hranu, ističući nužnost aktivne vjere i osobnog usmjerenja prema Bogu. S druge strane, on pojašnjava da će im istu tu hranu Sin Čovječji 'dati', predstavljajući je kao milosni dar. Spasenje se ne može zaslužiti vlastitim snagama, već se prima predanjem Kristu – Jedinome kojega je Bog Otac 'zapečatio' vrhovnim autoritetom darivatelja vječnog života.