Evanđelje po Mateju 27

1A kad osvanu jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše vijećanje protiv Isusa da Ga pogube, 2pa Ga svezaše, odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu. 3Tada Juda, koji Ga je izdao, vidjevši da je On osuđen, raskaja se i vrati trideset srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama 4govoreći: "Zgriješih predavši krv nedužnu." A oni rekoše: "Što je to za nas? Ti ćeš vidjeti." 5I bacivši srebrnjake u Hram, povuče se pa ode i objesi se. 6A veliki svećenici uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su cijena krvi." 7A nakon održanog vijećanja kupiše njima lončarevo polje za ukop strancima. 8Zato bi ono polje prozvano Polje krvi sve do danas. 9Tada bi ispunjeno ono što je rečeno po proroku Jeremiji koji govori: "I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu Procijenjenoga, kojega procijeniše od sinova Izraelovih, 10i dadoše ih za polje lončarevo, kako mi naloži Gospodin." 11A Isus bi postavljen pred upravitelja; i upita Ga upravitelj govoreći: "Jesi li Ti kralj Židova?" A Isus reče: "Ti kažeš." 12I dok su Ga veliki svećenici i starješine optuživali, ništa ne odgovori. 13Tada Mu govori Pilat: "Ne čuješ li koliko toga protiv Tebe svjedoče?" 14I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se upravitelj veoma čudio. 15A o blagdanu upravitelj običavaše mnoštvu puštati jednoga uznika kojega bi htjeli. 16A imahu tada glasovita uznika zvana Isus Baraba. 17Kad se dakle oni okupiše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa zvanoga Krist?" 18Ta znao je da Ga iz zavisti predadoše. 19A dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena govoreći: "Neka ti ništa ne bude s tim Pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog Njega." 20A veliki svećenici i starješine nagovoriše mnoštva da zaištu Barabu, a Isusa da pogube. 21A upravitelj odgovori i reče im: "Kojega od dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu." 22Govori im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom zvanim Krist?" Govore svi: "Neka bude razapet!" 23A on reče: "Ta koje je zlo učinio?" A oni još jače vikahu govoreći: "Neka bude razapet!" 24A Pilat, vidjevši da ništa ne koristi, nego da štoviše nastaje pobuna, uze vodu i opra ruke pred mnoštvom govoreći: "Nedužan sam od krvi Ovoga; vi ćete vidjeti." 25I odgovori sav narod i reče: "Krv Njegova na nas i na djecu našu!" 26Tada im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i predade da bude razapet. 27Tada vojnici upraviteljevi uzeše Isusa u pretorij i skupiše na Njega svu četu, 28i svukavši Ga, zaogrnuše Mu skrletnu kabanicu, 29pa ispletoše vijenac od trnja i staviše Mu ga na glavu, i trsku u Njegovu desnicu; i kleknuvši pred Njim, narugaše Mu se govoreći: "Zdravo, kralju Židova!" 30I pljunuvši na Njega, uzeše trsku i udarahu Ga po glavi. 31I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu. 32A izlazeći nađoše čovjeka Cirenca, imenom Šimuna; njega prisiliše da ponese Njegov križ. 33I došavši na mjesto zvano Golgota, što znači 'Lubanjsko mjesto', 34dadoše Mu piti vino pomiješano sa žuči; i okusivši, ne htjede piti. 35A pošto Ga razapeše, razdijeliše Njegove haljine bacajući ždrijeb, 36i sjedeći čuvahu Ga ondje. 37I postaviše iznad Njegove glave napisanu Njegovu krivicu: "Ovo je Isus, kralj Židova." 38Tada bivaju s Njim razapeta dva razbojnika, jedan zdesna i jedan slijeva. 39A prolaznici su hulili na Njega mašući svojim glavama 40i govoreći: "Ti koji razaraš Hram i za tri ga dana gradiš, spasi samoga Sebe; ako si Sin Božji, siđi s križa!" 41Jednako su i veliki svećenici, rugajući se s pismoznancima i starješinama, govorili: 42"Druge je spasio, a samoga Sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo u Njega! 43Pouzdao se u Boga; neka Ga sada izbavi ako Ga hoće, jer reče: 'Božji sam Sin!'" 44A to isto predbacivahu Mu i razbojnici koji bijahu s Njim razapeti. 45A od šeste ure nasta tama po svoj zemlji sve do ure devete. 46A oko devete ure povika Isus jakim glasom govoreći: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To jest: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?" 47A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti. 49A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi." 50A Isus ponovno povika jakim glasom i ispusti duh. 51I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše, 52i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela usnulih svetih biše podignuta, 53te izišavši iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A stotnik i oni koji su s njim čuvali Isusa, vidjevši potres i ono što se zbilo, veoma se prestrašiše govoreći: "Uistinu, Sin Božji bijaše Ovaj!" 55A bijahu ondje mnoge žene koje su izdaleka promatrale, koje su slijedile Isusa od Galileje služeći Mu, 56među kojima bijaše Marija Magdalena, i Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih. 57A kad nasta večer, dođe bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam postade učenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se preda. 59I uzevši tijelo, Josip ga umota u čisto platno 60i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici. 62A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata 63govoreći: "Gospodine, sjetismo se da onaj varalica još za života reče: 'Poslije tri dana ustajem.' 64Zapovjedi dakle da se osigura grobnica sve do trećega dana, da ne bi došli Njegovi učenici, ukrali Ga i rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." 65Reče im Pilat: "Imate stražu; idite, osigurajte kako znate." 66A oni odoše i osiguraše grobnicu zapečativši kamen sa stražom.