Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."
Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."
Ali Isus zavika ponovo snažnim glasom i ispusti dušu.
Kad evo, zavjesa u Hramu rascijepi se nadvoje odozgo prema dolje; zemlja se potrese, stijene se stropoštaše;
grobovi se otvoriše, tijela brojnih svetaca uskrsnuše:
izišli iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, oni uđoše u Sveti grad i prikazaše se velikom broju ljudi.
Kad evo, zavjesa u Hramu rascijepi se nadvoje odozgo prema dolje; zemlja se potrese, stijene se stropoštaše;
I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
Καὶ ἰδοὺ τὸ καταπέτασμα τοῦ ναοῦ ἐσχίσθη ἀπ᾽ ἄνωθεν ἕως κάτω εἰς δύο, καὶ ἡ γῆ ἐσείσθη, καὶ αἱ πέτραι ἐσχίσθησαν,
Kai idou to katapetasma tou naou eschisthē ap᾽ anōthen he'ōs katō eis duo kai hē gē eseisthē kai hai petrai eschisthēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle zastor hrama razdrije se od odozgo do dolje u dvoje, i zemlja potrese se, i stijene raspukoše se,"
1. i gle (καὶ ἰδοὺ - kai idou): Riječ 'ἰδοὺ' je aorist imperativ koji služi za skretanje pažnje na iznenadan i važan događaj koji neposredno slijedi. 2. zastor (καταπέτασμα - katapetasma): Imenica (srednji rod, nominativ jednine). Označava masivni veo u hramu koji je odvajao Svetinju od Svetinje nad svetinjama. Teološki predstavlja prepreku između svetog Boga i grešnog čovjeka. 3. hrama (ναοῦ - naou): Imenica (muški rod, genitiv jednine od riječ ναός). Značajno je da se koristi 'naos' (samo svetište), a ne 'hieron' (cijeli hramski kompleks). Zastor je bio smješten u samom središtu religijskog kulta. 4. razdrije se (ἐσχίσθη - eschisthē): Glagol (aorist, pasivni indikativ, treće lice jednine od σχίζω - schizō). Upotreba pasiva ovdje je tipičan 'passivum divinum' (božanski pasiv) – Bog je taj koji je razderao zastor, naglašavajući Njegovo suvereno djelovanje. 5. od odozgo do dolje (ἀπʼ ἄνωθεν ἕως κάτω - ap' anōthen heōs katō): Priložna oznaka koja fizički dokazuje da je razdiranje zastora Božje djelo, budući da bi ga ljudska ruka derala odozdo, a ne s nedohvatljivog vrha. Označava potpuno uklanjanje pregrade od strane Boga. 6. u dvoje (εἰς δύο - eis dyo): Prijedlog s brojem koji naglašava potpunost i nepopravljivost razdiranja; put je sada potpuno otvoren. 7. i zemlja potrese se (καὶ ἡ γῆ ἐσείσθη - kai hē gē eseisthē): Glagol 'eseisthē' (aorist pasivni od σείω) ponovno koristi božanski pasiv. Zemljotres je klasični starozavjetni i eshatološki znak teofanije (Božje prisutnosti, suda i objave). 8. i stijene raspukoše se (καὶ αἱ πέτραι ἐσχίσθησαν - kai hai petrai eschisthēsan): Glagol 'eschisthēsan' je u množini i dolazi od istog korijena (σχίζω) kao i onaj korišten za razdiranje zastora. Mrtva priroda dramatično zrcali i reagira na ono što se upravo dogodilo u duhovnoj i fizičkoj sferi Kristovom smrću.
Ovaj stih (Matej 27:51) opisuje kozmičke i duboke teološke posljedice Isusove smrti na križu. Deranje hramskog zastora najznačajniji je teološki simbol u ovom odlomku jer vizualno i fizički predstavlja ukidanje prepreke između Boga i čovječanstva. Smrću Isusa Krista, koji je podnio konačnu žrtvu, otvoren je izravan pristup Božjoj prisutnosti za sve vjernike, čime se ukida ekskluzivnost starozavjetnog posredničkog hramskog sustava.
Fizičke pojave koje uslijede, poput potresa i pucanja stijena, služe kao teofanični znakovi koji potvrđuju monumentalnu važnost trenutka. Priroda sama snažno reagira na smrt utjelovljenog Sina Božjega. Korištenje 'božanskog pasiva' u cijelom stihu jasno daje do znanja da svi ovi događaji nisu slučajni, već ih izravno uzrokuje sam Bog u trenutku dovršenja Kristovog univerzalnog spasenjskog djela.