A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A Isus ponovno povika jakim glasom i ispusti duh.
I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela usnulih svetih biše podignuta,
te izišavši iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.
I gle, zavjesa Hrama razdrije se nadvoje odozgo sve do dolje, i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše,
I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
Καὶ ἰδοὺ τὸ καταπέτασμα τοῦ ναοῦ ἐσχίσθη ἀπ᾽ ἄνωθεν ἕως κάτω εἰς δύο, καὶ ἡ γῆ ἐσείσθη, καὶ αἱ πέτραι ἐσχίσθησαν,
Kai idou to katapetasma tou naou eschisthē ap᾽ anōthen he'ōs katō eis duo kai hē gē eseisthē kai hai petrai eschisthēsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle zavjesa hrama razdrije se od odozgo sve do dolje u dvoje, i zemlja potrese se, i stijene razdriješe se,"
1. I gle Izvornik: Καὶ ἰδοὺ [Kai idou] Gramatika: Veznik 'kai' (i) sačuvan u kombinaciji s česticom 'idou' (gle, evo), koja je podrijetlom imperativ aorista medija glagola 'horaō'. Ovaj semitizam (od heb. 've-hinneh') u pripovijedanju služi za naglo privlačenje pažnje na iznenadan i čudesan preokret. Značenje: Označava trenutni, dramatični Božji odgovor na Isusovu smrt; šutnja neba tijekom poruge na križu sada se prekida nizom nadnaravnih znakova.
2. zavjesa hrama Izvornik: τὸ καταπέτασμα τοῦ ναοῦ [to katapetasma tou naou] Gramatika: Imenica 'katapetasma' je u nominativu jednine s određenim članom, a 'tou naou' u genitivu pripadnosti. Riječ 'naos' označava samu unutarnju zgradu Svetišta (Svetinju i Svetinju nad svetinjama), za razliku od 'hieron' što označava cijeli hramski kompleks. Značenje: Teška hramska zavjesa dijelila je Svetinju nad svetinjama, mjesto Božje prisutnosti, od ostatka svijeta. Njezino razdiranje simbolizira istodobno kraj staroga hramskog kulta i otvaranje izravnog pristupa Bogu kroz Isusovu žrtvu.
3. razdrije se Izvornik: ἐσχίσθη [eschisthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine od 'schizō' (rascijepiti, razderati). Pasivni oblik ovdje je klasični teološki pasiv (passivum divinum), gdje je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog. Značenje: Bog sam razdire zavjesu, čime pokazuje da taj čin nije ljudsko djelo ni slučajnost, nego božanski sud nad Hramom i objava novoga saveza.
4. od odozgo sve do dolje u dvoje Izvornik: ἀπ᾽ ἄνωθεν ἕως κάτω εἰς δύο [ap᾽ anōthen he'ōs katō eis duo] Gramatika: Priložna konstrukcija smjera: prijedlog 'apo' (od) pojačava prilog 'anōthen' (odozgo, s vrha, s neba), dok 'heōs katō' označava krajnju točku na dnu, a 'eis duo' (u dvoje) potpuni rezultat cijepanja. Značenje: Smjer razdiranja odozgo prema dolje potvrđuje nebesko podrijetlo čina: Bog je taj koji s visine inicira uklanjanje pregrade između sebe i čovječanstva.
5. potrese se Izvornik: ἐσείσθη [eseisthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine od 'seiō' (tresti, potresti). Ponovno teološki pasiv koji označava da je zemlja potresena Božjom silom u trenutku Kristove smrti. Značenje: U Starom zavjetu potres zemlje redovito prati teofaniju (Božji silazak na Sinaj) i nastup Dana Gospodnjega; Isusova smrt time se objavljuje kao središnji kozmički i eshatološki događaj.
6. stijene razdriješe se Izvornik: αἱ πέτραι ἐσχίσθησαν [hai petrai eschisthēsan] Gramatika: Imenica u nominativu množine s određenim članom uz isti glagol 'schizō' u aoristu pasivnom (3. lice množine) koji je maločas upotrijebljen za zavjesu. Značenje: Ponavljanje istog glagola za hramsku zavjesu i za kamene stijene povezuje hramski sud s kozmičkim preokretom: sva stvorena priroda reagira na smrt svoga Stvoritelja i priprema otvaranje grobova u idućem stihu.
Ovaj stih (Matej 27:51) opisuje kozmičke i duboke teološke posljedice Isusove smrti na križu. Deranje hramskog zastora najznačajniji je teološki simbol u ovom odlomku jer vizualno i fizički predstavlja ukidanje prepreke između Boga i čovječanstva. Smrću Isusa Krista, koji je podnio konačnu žrtvu, otvoren je izravan pristup Božjoj prisutnosti za sve vjernike, čime se ukida ekskluzivnost starozavjetnog posredničkog hramskog sustava.
Fizičke pojave koje uslijede, poput potresa i pucanja stijena, služe kao teofanični znakovi koji potvrđuju monumentalnu važnost trenutka. Priroda sama snažno reagira na smrt utjelovljenog Sina Božjega. Korištenje 'božanskog pasiva' u cijelom stihu jasno daje do znanja da svi ovi događaji nisu slučajni, već ih izravno uzrokuje sam Bog u trenutku dovršenja Kristovog univerzalnog spasenjskog djela.