U one pak dane pojavljuje se Ivan Krstitelj propovijedajući u pustinji judejskoj
U one pak dane pojavljuje se Ivan Krstitelj propovijedajući u pustinji judejskoj
i govoreći: "Obratite se, jer približilo se Kraljevstvo Nebesko!"
Ovo je naime onaj o kojemu je rečeno po proroku Izaiji koji govori: "Glas vičućega u pustinji: 'Pripravite put Gospodnji, ravnima činite staze Njegove!'"
U one pak dane pojavljuje se Ivan Krstitelj propovijedajući u pustinji judejskoj
U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji Judejskoj.
Ἐν δὲ ταῖς ἡμέραις ἐκείναις παραγίνεται Ἰωάννης ὁ βαπτιστὴς κηρύσσων ἐν τῇ ἐρήμῳ τῆς Ἰουδαίας
En de tais hēmerais ekeinais paraginetai Iōannēs ho baptistēs kērussōn en tēa erēmō tēs Ioudaias
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U pak danima onim pojavljuje se Ivan onaj Krstitelj propovijedajući u onoj pustinji one Judeje"
1. U pak danima onim Izvornik: Ἐν δὲ ταῖς ἡμέραις ἐκείναις [En de tais hēmerais ekeinais] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine ženskog roda s veznikom 'de' koji označava prijelaz na novu cjelinu u pripovijedanju. Značenje: Biblijska formula preuzeta iz starozavjetnog izričaja kojom se ne određuje tek kalendarsko vrijeme, nego se najavljuje presudni spasenjskopovijesni trenutak Božjeg zahvata.
2. pojavljuje se Izvornik: παραγίνεται [paraginetai] Gramatika: Glagol u prezentu, indikativu srednjeg (mediopasivnog) stanja, 3. lice jednine. Riječ je o pripovjedačkom prezentu koji prošlu radnju živo stavlja pred oči čitatelja. Značenje: Označava javni nastup, dolazak na scenu i stupanje u javnu službu. Isti će se glagol uskoro upotrijebiti i za Isusov dolazak na Jordan (Mt 3,13).
3. onaj Krstitelj Izvornik: ὁ βαπτιστής [ho baptistēs] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom u službi apozicije uz osobno ime. Značenje: Izvedenica od glagola 'baptizō' (uroniti, podroniti) koja označava vršitelja radnje: 'Uronitelj' ili 'Krstitelj'. Član naglašava da je to postao njegov prepoznatljivi naslov i proročka služba.
4. propovijedajući Izvornik: κηρύσσων [kērussōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava trajnu radnju istovremenu s glavnim glagolom i opisuje način Ivanova javnog djelovanja. Značenje: Izvorno znači glasno objavljivati u svojstvu glasnika (kēryx) u ime vladara. Ivan ne iznosi vlastito učenje, nego kao vjesnik svečano proklamira Božju poruku.
5. u onoj pustinji one Judeje Izvornik: ἐν τῇ ἐρήμῳ τῆς Ἰουδαίας [en tē erēmō tēs Ioudaias] Gramatika: Poimenčeni pridjev u dativu jednine ženskog roda (mjesto) s određenim članom, praćen posvojnim ili zemljopisnim genitivom. Značenje: Odnosi se na surovu, nenaseljenu pustoš zapadno od Mrtvog mora i donjeg toka Jordana. U biblijskoj teologiji pustinja je mjesto kušnje, ali i novog početka, susreta s Bogom i iščekivanja novog Izlaska. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yōḥānān) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Johanan, složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jo-' (Jahve) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost).
- Judeja [Ἰουδαία (heb. יְהוּדָה Yəhūdāh) / Ioudaia] (pokrajina) Znači: Zemlja Judina (od 'Juda': Hvaljen / Predmet hvale) Tvorba: Grčko-rimski naziv za južnu palestinsku pokrajinu, izveden iz imena plemena i kraljevstva Jude, što dolazi od hebrejskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).
Ovaj stih služi kao snažan i autoritativan uvod u javno djelovanje Ivana Krstitelja, smještajući ga unutar specifičnog povijesno-spasenjskog okvira ('u onim danima'). Ivan se pojavljuje iznenada na pozornici povijesti, obilježen povijesnim prezentom koji naraciju čini iznimno neposrednom. Njegov nastup nije puki povijesni događaj; on djeluje kao ovlašteni božanski glasnik (herald) čija kontinuirana propovijed autoritativno priprema teren za Mesijin dolazak.
Pustinja Judeje daje duboki teološki kontekst i simboliku ovom početku. Značajno je da Božja obnova ne počinje iz središta religijske i političke moći u Jeruzalemu, već na marginama, u pustinji. Time se evociraju sjećanja na formiranje izraelskog naroda kroz starozavjetni Izlazak, pozivajući narod na novo duhovno pročišćenje, pokajanje i povratak oslanjanju na Boga kako bi dočekali ispunjenje drevnih proročkih očekivanja.