Početna

Matej 6,1 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Čuvajte se da ne obavljate svoju vjeroispovijest pred ljudima da biste privukli njihove poglede; inače, nema naknade za vas kod Oca vašeg koji je u Nebesima.

Kad dakle dijeliš milostinju, ne zvoni njome pred sobom, kao što čine licemjeri u sinagogama i po ulicama, radi slave koja dolazi od ljudi. Uistinu, ja vam to kažem: oni su primili svoju nagradu.

Za tebe kad dijeliš milostinju, neka tvoja lijeva ruka ne zna što radi desna ruka,

Biblija

Čuvajte se da ne obavljate svoju vjeroispovijest pred ljudima da biste privukli njihove poglede; inače, nema naknade za vas kod Oca vašeg koji je u Nebesima.

Daničić-Karadžić

Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.

Original

Προσέχετε δὲ τὴν δικαιοσύνην ὑμῶν μὴ ποιεῖν ἔμπροσθεν τῶν ἀνθρώπων πρὸς τὸ θεαθῆναι αὐτοῖς· εἰ δὲ μή γε, μισθὸν οὐκ ἔχετε παρὰ τῷ πατρὶ ὑμῶν τῷ ἐν τοῖς οὐρανοῖς.¶

Izgovor

Prosechete de tēn dikaiosunēn humōn mē poiein emprosthen tōn anthrōpōn pros to theathēnai autois ei de mē ge misthon ouk echete para tō patri humōn tō en tois ouranois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Pazite pak pravednost vašu ne činiti pred ljudima radi biti viđeni njima; ako pak ne, plaću ne imate kod Oca vašega u nebesima."

Analiza

Προσέχετε (Pazite) - grč. προσέχετε (prosechete): Glagol u imperativu, prezent, aktiv, drugo lice množine. Označava kontinuiranu pozornost, upozorenje da se bude oprezan i budan. Teološki poziva vjernike na stalnu duhovnu budnost nad vlastitim motivima. δικαιοσύνην (pravednost) - grč. δικαιοσύνην (dikaiosynēn): Imenica u akuzativu jednine. Označava pravednost, ispravno ponašanje pred Bogom. Teološki se odnosi na djela pobožnosti koja proizlaze iz pravog odnosa s Bogom, a ne na farizejsko dokazivanje pred društvom. μὴ ποιεῖν (ne činiti) - grč. μὴ ποιεῖν (mē poiein): Negacija uz infinitiv prezenta aktiva. Prezent implicira zabranu trajnog ili uobičajenog načina djelovanja - upozorenje da se ne stekne navika činjenja dobrih djela isključivo radi pokazivanja. ἔμπροσθεν τῶν ἀνθρώπων (pred ljudima) - grč. ἔμπροσθεν τῶν ἀνθρώπων (emprosthen tōn anthrōpōn): Prijedlog s genitivom. Fizički označava 'ispred', ali u ovom kontekstu ima značenje javnog pokazivanja kako bi se zadivila publika, što je u suprotnosti s tajnim i skrivenim odnosom s Bogom. πρὸς τὸ θεαθῆναι αὐτοῖς (radi biti viđeni njima) - grč. πρὸς τὸ θεαθῆναι αὐτοῖς (pros to theathēnai autois): Prijedlog 'pros' izražava namjeru ili svrhu, s infinitivom aorista pasiva glagola 'theaomai' (gledati, promatrati, poput predstave u kazalištu - odatle riječ 'teatar'). Teološki ukazuje na licemjerje kada se vjerski život pretvara u predstavu za ljudsku pohvalu. μισθὸν (plaću) - grč. μισθὸν (misthon): Imenica u akuzativu jednine. Označava nagradu, plaću radnika. Isus koristi komercijalni jezik da bi opisao duhovnu stvarnost: ako je cilj ljudska pohvala, ona je već primljena i time je račun podmiren; nebeske nagrade više nema. παρὰ τῷ πατρὶ ὑμῶν (kod Oca vašega) - grč. παρὰ τῷ πατρὶ ὑμῶν (para tō patri hymōn): Prijedlog s dativom koji označava blizinu ('kod', 'uz'). Bog je ovdje nazvan 'Ocem', naglašavajući intimni, obiteljski odnos s vjernicima, što treba biti temelj i prava motivacija u činjenju pravednosti. τῷ ἐν τοῖς οὐρανοῖς (u nebesima) - grč. τῷ ἐν τοῖς οὐρανοῖς (tō en tois ouranois): Prijedložni izraz (doslovno 'onom u nebesima'). Kontrastira s izrazom 'pred ljudima'. Božja prisutnost i nagrada pripadaju nebeskoj, vječnoj sferi, daleko nadilazeći prolaznu ljudsku slavu na zemlji.

Zaključak

Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 6,1) postavlja temeljno načelo za život Isusovih sljedbenika: prava pobožnost i pravednost ne smiju biti motivirane željom za ljudskim priznanjem i aplauzom. Ako se dobra djela čine s primarnom svrhom da budu viđena od strane društva, ona se pretvaraju u duhovnu predstavu; gube svoju vrijednost pred Bogom i ne donose nebesku nagradu.

Poruka je duboko ukorijenjena u propitivanju unutrašnje motivacije srca. Bog, koji je 'Otac na nebesima', promatra i nagrađuje ono što je učinjeno u iskrenosti. Vjernik je stoga pozvan preusmjeriti svoj fokus s traženja prolazne zemaljske slave na izgradnju autentičnog, nevidljivog odnosa sa svojim Stvoriteljem.