Kad dođe jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše savjetovanje protiv Isusa da bi Ga osudili na smrt.
Kad dođe jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše savjetovanje protiv Isusa da bi Ga osudili na smrt.
Potom Ga svezaše, odvedoše Ga i izručiše guverneru Pilatu.
Tada Juda, koji Ga bijaše izručio, vidjevši da je Isus bio osuđen, bi obuzet grižnjom savjesti i odnese 30 srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama,
Kad dođe jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše savjetovanje protiv Isusa da bi Ga osudili na smrt.
A kad bi ujutru, učiniše vijeću svi glavari sveštenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
Πρωΐας δὲ γενομένης συμβούλιον ἔλαβον πάντες οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ κατὰ τοῦ Ἰησοῦ ὥστε θανατῶσαι αὐτόν,
Prōias de genomenēs sumboulion elabon pantes hoi archiereis kai hoi presbuteroi tou laou kata tou Iēsou hōste thanatōsai auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jutra pak nastupivši vijećanje uzeše svi veliki svećenici i starješine naroda protiv Isusa kako bi usmrtili njega"
Πρωΐας δὲ γενομένης (proias de genomenis)
PrijevodJutra pak nastupivši
Izvornikπρωΐα (grč.), γίνομαι (grč.)
-
Ovo je genitiv apsolutni, gramatička konstrukcija koja označava vrijeme radnje. 'Πρωΐας' je genitiv jednine imenice koja znači jutro, a 'γενομένης' je aorist particip glagola 'postati' ili 'nastati'. Teološki, spominjanje jutra označava završetak noćnih (i prema židovskom zakonu nelegalnih) suđenja te početak službenog, formalnog dnevnog zasjedanja, što pokazuje promišljenu odlučnost vjerskih vođa da formaliziraju svoju osudu pred rimskim vlastima.
συμβούλιον ἔλαβον (symboulion elabon)
Prijevodvijećanje uzeše (donesoše odluku)
Izvornikσυμβούλιον (grč.), λαμβάνω (grč.)
-
Fraza 'uzeti savjet/vijećanje' je zapravo grčki ekvivalent latinskog pravnog idioma 'consilium capere' i označava donošenje službene odluke ili rezolucije nakon vijećanja. Glagol 'ἔλαβον' nalazi se u aoristu, što ukazuje na dovršenu, konačnu akciju. Oni nisu samo raspravljali, već su donijeli čvrstu, obvezujuću i konačnu odluku u vezi s Isusom.
πάντες οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ (pantes hoi archiereis kai hoi presbyteroi tou laou)
Prijevodsvi veliki svećenici i starješine naroda
Izvornikπᾶς (grč.), ἀρχιερεύς (grč.), πρεσβύτερος (grč.), λαός (grč.)
-
Naglasak na riječi 'πάντες' (svi) ističe potpunu suglasnost i ujedinjenost vjerskog i svjetovnog vodstva (Sinedrija). 'Veliki svećenici' predstavljaju religijsku elitu (saduceji i hramski kult), dok 'starješine' predstavljaju tradicionalni narodni i civilni autoritet. Upotreba riječi 'λαός' (narod, specifično Božji izabrani narod u biblijskom kontekstu) označava teološku tragediju: službeni Izrael je kroz svoje legitimne vođe kolektivno odbacio Isusa.
κατὰ τοῦ Ἰησοῦ (kata tou Iesou)
Prijevodprotiv Isusa
Izvornikκατά (grč.), Ἰησοῦς (grč./heb. Ješua)
-
Prijedlog 'κατά' praćen genitivom izražava snažno neprijateljstvo, opoziciju i osudu (doslovno: usmjereno dolje na koga). Označava direktnu, nemilosrdnu usmjerenost cjelokupne institucionalne moći protiv jedne osobe.
ὥστε θανατῶσαι αὐτόν (hoste thanatosai auton)
Prijevodkako bi usmrtili njega
Izvornikὥστε (grč.), θανατόω (grč.), αὐτός (grč.)
-
'ὥστε' s infinitivom ('θανατῶσαι' - aorist aktivni infinitiv) ovdje izražava konačnu namjeru, cilj i očekivani rezultat (posljedična namjera). Glagol 'θανατόω' specifično znači predati na smrt, pogubiti. Korištenje aorista naglašava specifičan, konačan čin egzekucije. Ovdje je jasno izražena predumišljajna namjera ubojstva; njihovo vijećanje nije tražilo istinu niti pretpostavljalo nevinost, već je imalo samo jedan unaprijed zadani cilj – fizičku eliminaciju Isusa.
Stih iz Mateja 27:1 predstavlja ključan i dramatičan trenutak u narativu Isusove Muke jer označava formalizaciju Njegove osude. Korištenjem specifičnih izraza poput 'svi' i pravničkog idioma za donošenje odluke, evanđelist ističe potpunu, hladnokrvnu suglasnost cjelokupnog židovskog vodstva. Prelazak s noćnih, nelegalnih ispitivanja na dnevno, službeno zasjedanje pokazuje da su vođe željele dati privid legalnosti svojoj odluci kako bi ispunili preduvjete za predaju Isusa rimskim vlastima, budući da pod rimskom okupacijom sami nisu imali ovlasti izvršiti smrtnu kaznu.
Teološki, ovaj stih duboko odjekuje ironijom i tragedijom: 'službeni' Božji narod (laos), predvođen najvišim vjerskim autoritetima koji bi prvi trebali prepoznati Mesiju, ujedinjuje se s jedinstvenim ciljem Njegovog pogubljenja. Njihova čvrsta odlučnost demonstrira vrhunac ljudskog odbacivanja Boga. Ipak, u isto vrijeme, ta ista rezolutna odluka nesvjesno ispunjava starozavjetna proročanstva i provodi božanski plan spasenja, trasirajući put prema Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi na križu.