A kad osvanu jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše vijećanje protiv Isusa da Ga pogube,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kad osvanu jutro, svi veliki svećenici i starješine naroda održaše vijećanje protiv Isusa da Ga pogube,
pa Ga svezaše, odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.
Tada Juda, koji Ga je izdao, vidjevši da je On osuđen, raskaja se i vrati trideset srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama
govoreći: "Zgriješih predavši krv nedužnu." A oni rekoše: "Što je to za nas? Ti ćeš vidjeti."
I bacivši srebrnjake u Hram, povuče se pa ode i objesi se.
Tada Juda, koji Ga je izdao, vidjevši da je On osuđen, raskaja se i vrati trideset srebrnjaka velikim svećenicima i starješinama
Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkijem i starješinama
Τότε ἰδὼν Ἰούδας ὁ παραδιδοὺς αὐτὸν ὅτι κατεκρίθη, μεταμεληθεὶς ἔστρεψεν τὰ τριάκοντα ἀργύρια τοῖς ἀρχιερεῦσιν καὶ τοῖς πρεσβυτέροις
Tote idōn Ioudas ho paradidous auton hoti katekrithē metamelētheis estrepsen ta triakonta arguria tois archiereusin kai tois presbuterois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada vidjevši Juda, taj predajući njega, da bi-osuđen, raskajavši-se vrati tih trideset srebrnjaka tim velikim-svećenicima i starješinama"
1. vidjevši ... da bi-osuđen Izvornik: ἰδὼν ... ὅτι κατεκρίθη [idōn ... hoti katekrithē] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda koji uvodi izričnu rečenicu s veznikom 'da' i glagolom u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Pasivni aorist naglašava da je nad Isusom izrečena konačna osuda od strane suda. Značenje: Trenutak suočavanja s posljedicama vlastitog čina: tek kad je vidio da je Isus doista osuđen i predan Rimljanima, Juda uviđa svu strahotu i nepovratnost svoje izdaje.
2. taj predajući njega Izvornik: ὁ παραδιδοὺς αὐτὸν [ho paradidous auton] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu jednine s određenim članom i zamjenicom u akuzativu. Prezent participa ovdje nema vremensko značenje, nego funkcionira kao trajni naslov ili oznaka karaktera ('onaj koji ga je izdao', 'njegov izdajica'). Značenje: Ovaj opis postaje trajni biljeg Judina identiteta u evanđeoskom sjećanju, povezujući njegov lik neraskidivo s činom predaje Učitelja.
3. raskajavši-se Izvornik: μεταμεληθεὶς [metamelētheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim, povratnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda. Označava promjenu osjećaja ili žaljenje koje prethodi vraćanju novca. Značenje: Upotrijebljen je glagol koji prvenstveno označava emocionalnu grižnju savjesti i žaljenje zbog posljedica čina, za razliku od dubokog unutarnjeg obraćenja i promjene uma (metanoia) koje vodi Bogu i oproštenju.
4. vrati tih trideset srebrnjaka Izvornik: ἔστρεψεν τὰ τριάκοντα ἀργύρια [estrepsen ta triakonta arguria] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu množine srednjeg roda. Određeni član 'tih' (doslovno 'ta') izravno upućuje na već poznatih trideset srebrnjaka koje je primio kao cijenu izdaje. Značenje: Pokušaj poništavanja krivnje vraćanjem krvavog novca (koji u Starom zavjetu odgovara cijeni roba i proročkoj plaći kod Zaharije) pokazuje da materijalna dobit gubi svaku vrijednost pred teretom probuđene savjesti. Imena: - Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה) / Ioudas (heb. Yehudah)] (osoba) Znači: Slavljen (ili: neka je hvaljen Jahve) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehuda, koje potječe od glagolskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati) i sadrži teoforički element Božjeg imena. Tekst objašnjava: Ovaj put hvalit ću Jahvu (Post 29,35).
Ovaj stih (Matej 27:3) donosi snažan prikaz psihološkog i duhovnog sloma Jude Iškariotskog. Njegovo suočavanje s posljedicama vlastite izdaje izaziva u njemu duboku grižnju savjesti, no tragedija leži u tome što se on kaje zbog posljedica i teškog tereta krivnje, a ne okreće se Bogu u potrazi za milošću. Povratak novca religijskim vođama predstavlja očajnički i jalov pokušaj poništavanja vlastitog grijeha.
Teološki, stih jasno razlikuje 'metamelomai' (emocionalno žaljenje, grižnju savjesti i očaj) od istinskog biblijskog pokajanja ('metanoia') koje vodi spasenju i transformaciji. Također, stih naglašava suverenost Božjeg plana u kojem se, usprkos ljudskoj zloći i padu, do u detalje ispunjavaju starozavjetna proročanstva o cijeni od trideset srebrnjaka.