Tada Isus bi odveden po Duhu Svetomu u pustinju da bude iskušavan od đavla.
Tada Isus bi odveden po Duhu Svetomu u pustinju da bude iskušavan od đavla.
Nakon što je postio 40 dana i 40 noći, On na kraju ogladnje.
Napasnik priđe i reče Mu: "Ako si Ti Sin Božji, zapovjedi da ovo kamenje postane kruhovima."
Tada Isus bi odveden po Duhu Svetomu u pustinju da bude iskušavan od đavla.
Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.
Τότε ὁ Ἰησοῦς ἀνήχθη εἰς τὴν ἔρημον ὑπὸ τοῦ πνεύματος πειρασθῆναι ὑπὸ τοῦ διαβόλου.
Tote ho Iēsous anēchthē eis tēn erēmon hupo tou pneumatos peirasthēnai hupo tou diabolou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada Isus bi odveden u pustinju od Duha, biti iskušan od đavla."
Tada (Τότε - tote): Prilog vremena koji povezuje Isusovo krštenje s Njegovim odlaskom u pustinju. Označava neposredan slijed događaja. Isus (Ἰησοῦς
Iesous / heb. Ješua)Ime dolazi od hebrejskog korijena koji znači 'Jahve spašava'. Nalazi se u nominativu i subjekt je rečenice. bi odveden (ἀνήχθη - anechthe): Glagol 'anago' (ἀνάγω). Aorist pasivni indikativ. Sastavljen od prefiksa 'ana' (gore) i 'ago' (voditi). Pasiv jasno naglašava da Isus ne inicira ovaj odlazak sam, već je u potpunosti podložan vodstvu i autoritetu Svetog Duha. u pustinju (εἰς τὴν ἔρημον - eis ten eremon): Prijedlog 'eis' s akuzativom označava kretanje usmjereno u neki prostor. 'Eremos' (pustinja) označava pusto, usamljeno mjesto. Teološki, pustinja je tradicionalno mjesto susreta s Bogom i pripreme, ali ujedno i obitavalište demona, mjesto ogoljenosti, kušnje i pročišćenja (paralela s 40 godina lutanja Izraela). od Duha (ὑπὸ τοῦ πνεύματος - hypo tou pneumatos): Prijedlog 'hypo' s genitivom označava izravnog vršitelja radnje (agensa) u pasivnoj rečenici. 'Pneuma' (duh) ovdje se odnosi na Svetog Duha. Ovo naglašava božansku svrhu: sama kušnja i odlazak u neprijateljsko okruženje događaju se pod suverenom Božjom kontrolom i vodstvom. biti iskušan (πειρασθῆναι - peirasthenai): Aorist pasivni infinitiv glagola 'peirazo' (πειράζω). Infinitiv ovdje ima svršno značenje (infinitiv svrhe) – primarna svrha odlaska u pustinju bila je upravo kušnja. Riječ 'peirazo' može značiti iskušati (procijeniti, dokazati i potvrditi karakter) ili napastovati (navoditi na grijeh). Bog vodi kako bi potvrdio Isusa (iskušavanje), dok đavao to koristi kako bi ga naveo na pad (napastovanje). od đavla (ὑπὸ τοῦ διαβόλου - hypo tou diabolou): Ponovno 'hypo' s genitivom ukazuje na vršitelja radnje unutar svršnog infinitiva. 'Diabolos' doslovno znači klevetnik, onaj koji razdvaja ili optužuje (od glagola 'diaballo' - baciti preko, klevetati). Đavao je ovdje jasno identificiran kao stvarni, osobni protivnik i primarni izvor napasti.
Ovaj stih (Matej 4:1) prikazuje ključni prijelazni trenutak na samom početku Isusove javne službe. Odmah nakon veličanstvene objave i silaska Duha na Njegovom krštenju, Isus je vođen u neprijateljsko okruženje pustinje. Ovdje se uspostavlja jasna teološka dinamika: Bog je vrhovni suveren koji vodi (Svetim Duhom) i dopušta kušnju u svoju svrhu, dok je đavao neposredni izvršitelj napasti s ciljem razaranja.
Kušnja nije bila nezgoda ni puki napad zla, već neizostavan, božanski određen dio Isusova mesijanskog puta. Kao 'Novi Izrael', Isus prolazi kroz pustinju kako bi pobijedio tamo gdje je stari Izrael u povijesti padao. Pokazujući savršenu poslušnost i ovisnost o Ocu, Isus time dokazuje svoju moralnu, duhovnu i mesijansku spremnost za nadolazeće djelo otkupljenja čovječanstva.