Tada Isus bi uzveden u pustinju od Duha da bude iskušan od đavla.
Tada Isus bi uzveden u pustinju od Duha da bude iskušan od đavla.
I postivši četrdeset dana i četrdeset noći, poslije ogladnje.
I pristupi onaj koji iskušava te Mu reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhovima."
Tada Isus bi uzveden u pustinju od Duha da bude iskušan od đavla.
Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga đavo kuša.
Τότε ὁ Ἰησοῦς ἀνήχθη εἰς τὴν ἔρημον ὑπὸ τοῦ πνεύματος πειρασθῆναι ὑπὸ τοῦ διαβόλου.
Tote ho Iēsous anēchthē eis tēn erēmon hupo tou pneumatos peirasthēnai hupo tou diabolou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada [taj] Isus bi uzveden u tu pustinju od toga Duha biti iskušan od toga đavla."
1. Tada Izvornik: Τότε [Tote] Gramatika: Vremenski prilog koji izravno nadovezuje radnju na prethodni događaj. Kod Mateja služi kao ključna narativna poveznica za prijelaz između važnih dionica. Značenje: Pokazuje da kušnja u pustinji nije slučajan prekid, nego izravan nastavak Isusova krštenja i nebeske objave njegova sinovstva (3,17).
2. bi uzveden Izvornik: ἀνήχθη [anēchthē] Gramatika: Glagol u aoristu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine; označava jednokratnu i cjelovitu radnju u prošlosti u kojoj je subjekt trpni vršitelj. Složeni glagol s prijedlogom 'ana' (gore) doslovno znači 'biti izveden' ili 'uzveden' s nižeg na više tlo. Značenje: Zemljopisno odražava uspon iz duboke udoline rijeke Jordana u brdovitu Judejsku pustinju, a teološki naglašava da Isus ne odlazi u kušnju samovoljno, nego u poslušnosti božanskom vodstvu.
3. u tu pustinju Izvornik: εἰς τὴν ἔρημον [eis tēn erēmon] Gramatika: Prijedlog smjera s akuzativom jednine ženskog roda i određenim članom; posuđeni pridjev ('pust, nenaseljen') ovdje stoji poimeničeno (uz podrazumijevanu imenicu 'zemlja'). Određeni član upućuje na konkretnu, poznatu pustinju. Značenje: Pustinja je u biblijskoj predaji mjesto duhovne borbe, samoće i kušnje kroz koju je prošao Izrael nakon izlaska iz Egipta; Isus ondje ulazi kako bi prošao ispit u kojem je drevni narod pao.
4. od toga Duha Izvornik: ὑπὸ τοῦ πνεύματος [hupo tou pneumatos] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine srednjeg roda i određenim članom. Uz pasivni glagol ovaj prijedlog s genitivom izražava izravnog vršitelja radnje (agens). Značenje: Isti Duh Božji koji je pri krštenju sišao na Isusa sada preuzima inicijativu i vodi ga na bojno polje, čime se potvrđuje da je suočavanje sa zlom dio Božjega spasenjskog plana.
5. biti iskušan Izvornik: πειρασθῆναι [peirasthēnai] Gramatika: Infinitiv aorista u pasivu koji ovdje ima namjernu (finalnu) službu: izriče svrhu ili cilj zbog kojega je Isus doveden u pustinju. Značenje: Glagol nosi dvostruki smisao 'staviti na kušnju/ispitati' i 'napastovati na zlo': dok Duh vodi Isusa da se prokuša i dokaže njegova vjernost, đavao to koristi kao zamku da ga odvrati od poslušnosti Ocu.
6. od toga đavla Izvornik: ὑπὸ τοῦ διαβόλου [hupo tou diabolou] Gramatika: Ponovno prijedlog s genitivom vršitelja radnje i određenim članom, ovaj put uz pasivni infinitiv. Imenica (izvorno pridjev) tvorena je od glagola 'diaballō' (bacati preko, razdvajati, klevetati). Značenje: Standardni grčki prijevod hebrejskog izraza 'Satan' (Protivnik, Tužitelj); označava onoga koji kleveće i nastoji unijeti razdor te razoriti odnos povjerenja između Boga i njegova Sina. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (heb. Ješua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 4:1) prikazuje ključni prijelazni trenutak na samom početku Isusove javne službe. Odmah nakon veličanstvene objave i silaska Duha na Njegovom krštenju, Isus je vođen u neprijateljsko okruženje pustinje. Ovdje se uspostavlja jasna teološka dinamika: Bog je vrhovni suveren koji vodi (Svetim Duhom) i dopušta kušnju u svoju svrhu, dok je đavao neposredni izvršitelj napasti s ciljem razaranja.
Kušnja nije bila nezgoda ni puki napad zla, već neizostavan, božanski određen dio Isusova mesijanskog puta. Kao 'Novi Izrael', Isus prolazi kroz pustinju kako bi pobijedio tamo gdje je stari Izrael u povijesti padao. Pokazujući savršenu poslušnost i ovisnost o Ocu, Isus time dokazuje svoju moralnu, duhovnu i mesijansku spremnost za nadolazeće djelo otkupljenja čovječanstva.