U ono vrijeme pođe Isus subotom kroz zasijana polja; a učenici Njegovi ogladnješe te počeše trgati klasove i jesti.
U ono vrijeme pođe Isus subotom kroz zasijana polja; a učenici Njegovi ogladnješe te počeše trgati klasove i jesti.
A farizeji, vidjevši to, rekoše Mu: "Gle, učenici Tvoji čine što nije dopušteno činiti u subotu."
A On im reče: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje, on i oni koji bijahu s njim:
U ono vrijeme pođe Isus subotom kroz zasijana polja; a učenici Njegovi ogladnješe te počeše trgati klasove i jesti.
U to vrijeme iđaše Isus u subotu kroz usjeve: a učenici njegovi ogladnješe, i počeše trgati klasje, i jesti.
Ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ ἐπορεύθη ὁ Ἰησοῦς τοῖς σάββασιν διὰ τῶν σπορίμων· οἱ δὲ μαθηταὶ αὐτοῦ ἐπείνασαν καὶ ἤρξαντο τίλλειν στάχυας καὶ ἐσθίειν.
En ekeinō tō kairō eporeuthē ho Iēsous tois sabbasin dia tōn sporimōn hoi de mathētai autou epeinasan kai ērxanto tillein stachuas kai esthiein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U onom tom vremenu pođe taj Isus tim subotama kroz ta zasijana [polja]; ti pak učenici njegovi ogladnješe i počeše trgati klasove i jesti."
1. U onom tom vremenu Izvornik: Ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ [En ekeinō tō kairō] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine muškoga roda. Imenica 'kairos' ne označava puko kronološko vrijeme (chronos), već povoljan, odlučujući ili teološki nabijen trenutak. Značenje: Ova formula kod Mateja povezuje prethodni poziv na odmor pod Isusovim blagim jarmom (11,28-30) s praktičnim sukobom oko subotnjeg počinka. 'Ono vrijeme' je mesijansko doba u kojem Isus donosi istinski odmor umjesto zakonskog tereta.
2. pođe Izvornik: ἐπορεύθη [eporeuthē] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasiva (deponentni glagol s aktivnim značenjem), 3. lice jednine. Aorist ovdje sažeto postavlja scenu i označava ulazak u radnju. Značenje: Isusovo kretanje subotom kroz polja nije prikazano kao prekršaj dopuštene subotnje dionice hoda, već kao uobičajeno putovanje učitelja s učenicima u službi Kraljevstva.
3. tim subotama Izvornik: τοῖς σάββασιν [tois sabbasin] Gramatika: Imenica u dativu množine srednjeg roda uz određeni član, u funkciji dativa vremena ('o suboti' ili 'u dan subotnji'). U grčkom se oblik množine često koristi u značenju jednine za označavanje pojedinog subotnjeg dana ili tjednog blagdana. Značenje: Subota (hebr. šabat - počinak, prestanak rada) bila je središnji znak Saveza i spomena na Božje stvaranje i oslobođenje iz Egipta, što ovaj dan čini posebno osjetljivim okvirom za tumačenje Zakona.
4. kroz ta zasijana [polja] Izvornik: διὰ τῶν σπορίμων [dia tōn sporimōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine srednjeg roda poimeničenog pridjeva 'sporimos' (zasijan, oran za sjetvu). Određeni član pokazuje da se misli na konkretna, poznata žitna polja kroz koja su prolazile pješačke staze. Značenje: Prolazak kroz usjeve bio je uobičajen u Galileji, a Mojsijev zakon (Pnz 23,26) izričito je dopuštao prolaznicima da rukom uberu klasje kako bi utažili trenutnu glad, sve dok ne zamahuju srpom.
5. ogladnješe Izvornik: ἐπείνασαν [epeinasan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu: 'postadoše gladni' ili 'obuze ih glad'. Značenje: Matej za razliku od Marka izričito naglašava stvarnu fizičku glad učenika. Time pokazuje da njihov postupak nije bio nemar ni namjerna provokacija, nego čin iz stvarne životne potrebe.
6. počeše trgati klasove i jesti Izvornik: ἤρξαντο τίλλειν στάχυας καὶ ἐσθίειν [ērxanto tillein stachuas kai esthiein] Gramatika: Glagol 'archomai' u aoristu medija indikativa (3. lice množine) praćen dvama prezentnim infinitivima aktivnim ('tillein' i 'esthiein') te akuzativom množine ('stachuas'). Prezentni infinitivi izražavaju trajnu, ponavljanu radnju dok su hodali. Značenje: Trganje klasja u židovskoj usmenoj predaji (kasnije zapisanoj u Mišni) bilo je svrstano pod kategoriju žetve, jednog od trideset i devet zabranjenih poslova subotom, što će odmah izazvati optužbu farizeja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (hebr. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 12:1) služi kao ključni uvod u jedan od najvažnijih kristoloških i etičkih sukoba u Novom zavjetu – raspravu o smislu subote i naravi Božjeg zakona. Prikazujući Isusa i njegove učenike kako skromno putuju i prolaze kroz žitna polja, Matej naglašava njihovu ljudsku potrebu (glad) te istodobno postavlja scenu za sraz između rigidnog rabinskog legalizma (halahe) i evanđeoske slobode. Čin trganja klasja u subotu, iako sasvim zakonit prema Mojsijevu zakonu kao pravo siromaha na preživljavanje (Pnz 23:26), u očima farizeja predstavlja neoprostivo kršenje tradicije predanog usmenog zakona o zabrani žetve.
Glavna poruka ovog stiha i prizora koji iz njega proizlazi jest afirmacija božanskog milosrđa iznad ceremonijalne forme. Isus se ne pozicionira samo kao učitelj koji brani svoje učenike, već kao vrhovni autoritet – 'Gospodar subote' i 'veći od Hrama'. Stih nas uči da Božji zapovijeđeni odmor nije zamišljen kao teret koji tlači čovjeka i ignorira njegove osnovne životne potrebe, već kao dar providnosti, obnove i slobode. Prava duhovnost ne leži u mehaničkom ispunjavanju vanjskih pravila, već u živom suglasju s Bogom koji iznad svega cijeni milosrđe, ljubav i brigu za ljudsko biće.