Evanđelje po Mateju 12

1U ono vrijeme, u dan subote, Isus upravo prolažaše žitnim poljima. Njegovi učenici bijahu gladni i počeše trgati klasje i jesti ga. 2Vidjevši to, farizeji Mu rekoše: "Pogledaj svoje učenike koji čine ono što nije dopušteno činiti tijekom subote." 3On im odgovori: Niste li vi čitali ono što je učinio David kad bijaše gladan, on i njegovi sudruzi, 4kako je ušao u kuću Božju i kako su jeli kruhove milodara koje ni on ni njegovi sudruzi nisu imali prava jesti, već samo svećenici? 5Ili niste li vi čitali u Zakonu da, u dan subote, u Hramu, svećenici krše subotu, a da ne čine grijeh? 6A ja vam to kažem, ima ovdje veće od Hrama. 7Da bijaste razumjeli što znači: Milosrđe je ono što Ja hoću, ne žrtvovanje, vi ne biste osudili ove ljude koji ne znaju da čine grijeh. 8Jer On je gospodar subote, Sin Čovječji. 9Odatle se On uputi prema njihovoj sinagogi i uđe u nju. 10No, nalazio se ondje jedan čovjek koji je imao uzetu ruku; oni Isusu postaviše ovo pitanje: "Je li dopušteno obaviti jedno ozdravljenje tijekom subote?" Bilo je to da bi Ga optužili? 11Ali, On im reče: "Koji između vas, ako ima jednu ovcu i ako ona padne u jamu u dan subote, neće ići uzeti je i izvaditi odande?" 12A koliko čovjek nadilazi ovcu! Dopušteno je dakle činiti dobro u dan subote. 13Tad On reče onom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ju ispruži i ona bi vraćena u stanje, zdrava kao i ona druga. 14Kad iziđoše, farizeji održaše savjetovanje protiv Njega, o sredstvu kojim Ga upropastiti. 15Budući da je doznao za to, Isus se skloni otuda. Mnogi Ga slijediše; On ih sve ozdravi. 16On im strogo zapovjedi da Ga ne otkrivaju, 17da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: 18Evo moga sluge kojega sam izabrao, mojega Miljenika kojega mi bi milo izabrati, stavit ću svoj Duh u Njega, i On će najaviti Pravo narodima. 19On neće tražiti raspre, On neće kričati, neće se Njegov glas na trgovima slušati. 20On neće slomiti zgnječene trske, On neće gasiti stijenjak koji još dimi, sve dok ne dovede pravo do pobjede. 21U Njegovo ime narodi stavit će ufanje svoje. 22Tad Mu dovedoše jednog opsjednutog, slijepog i nijemog; On ga izliječi, tako da njemak govoraše i viđaše. 23Uznemireno, mnoštvo govoraše: "Onaj tamo, nije li to Sin Davidov?" 24Ali farizeji, čuvši to, rekoše: "Onaj tamo ne liječi zloduhe drukčije no po Beelzebulu, poglavaru zloduha." 25Poznavajući njihove misli, On im reče: 'Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe samog juri u propast; nijedan grad, nijedna obitelj, podijeljena protiv sebe same, neće se održati.' 26Ako dakle Sotona istjeruje Sotonu, on je podijeljen protiv sebe samoga: kako će se dakle njegovo kraljevstvo održati? 27A ako je to po Beelzebulu što Ja izgonim zloduhe, vaši učenici, po kome ih oni istjeruju? Oni će dakle biti vaši vlastiti suci. 28Ali, ako je to po Duhu Božjem što Ja istjerujem zloduhe, tad Kraljevstvo Božje upravo vas pogađa. 29Ili još, kako bi netko mogao ući u kuću jakog čovjeka i dočepati se njegovih dobara, ako najprije nije svezao jakog čovjeka? 30Tko nije sa Mnom, protiv je Mene, i tko ne skuplja sa Mnom raspršuje. 31Evo zašto, Ja vam to kažem, svaki grijeh, svako huljenje bit će oprošteno čovjeku, ali huljenje na Duha neće biti oprošteno. 32I ako netko kaže jednu riječ protiv Sina Čovječjega, ta će mu biti oproštena, ali ako govori protiv Duha Svetoga, to mu neće biti oprošteno ni u ovom svijetu ni u budućem svijetu. 33Pretpostavite da je jedno drvo dobro, njegov će plod biti dobar; pretpostavite da je bolesno, njegov će plod biti bolestan: po plodu se prepoznaje stablo. 34Soj gujinji, kako biste vi mogli govoriti dobre stvari, kad ste vi opaki? Jer, ono što izreknu usta, to je ono što pretječe iz srca. 35Dobar čovjek iz svog dobrog blaga izvlači dobre stvari; opak čovjek iz svog opakog blaga izvlači opake stvari. 36A ja vam to kažem: ljudi će u dan suđenja položiti račun o svakoj riječi bez dosega koju budu izrekli. 37Jer prema svojim riječima bit ćeš opravdan i prema svojim riječima bit ćeš osuđen. 38Tada nekoliko pismoznanaca i farizeja uze riječ: 'Učitelju, mi bismo željeli da nam daš vidjeti jedan znak.' 39On im odgovori: Naraštaj opaki i preljubnički koji ište znak! Kao znak neće mu biti dan drugi do znak proroka Jone. 40Jer posve kao što Jona bi u utrobi morskog čudovišta tri dana i tri noći, tako će Sin čovjekov biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. 41Za vrijeme suđenja, Ninivljani će ustati s ovim naraštajem i osuditi ga, jer oni su se obratili na propovijed Joninu. A ovdje, ovdje ima i više od Jone. 42Za vrijeme suđenja kraljica Juga ustat će s ovim naraštajem i ona će ga osuditi, jer ona je došla s kraja svijeta slušati mudrost Salomonovu. A ovdje, ima ovdje i više od Salomona. 43Kad nečisti duh iziđe iz jednog čovjeka, on luta svom bezvodnom oblašću u potrazi za odmorom, ali ga ne nalazi. 44Tada on sebi kaže: Ja ću se vratiti u boravište iz kojega sam izišao. Po svojem dolasku, on ga nađe nezauzeto, pometeno, uređeno. 45Tada on ode uzeti sa sobom sedam drugih duhova zločestijih od sebe, oni tu uđu i smjeste se u njega. I posljednje stanje toga čovjeka postane gore od onoga prvoga. Tako će to jednako biti s ovim opakim naraštajem. 46Kako On još govoraše mnoštvu, kad evo kako se Njegova majka i Njegova braća nađoše vani, tražeći razgovarati s Njim; 47Netko Mu reče: "Evo Tvoje majke i Tvoje braće stoje vani; oni traže govoriti s Tobom." 48Onome koji Mu to bijaše rekao, Isus odgovori: "Tko je Moja majka i tko su Moja braća?" 49Pokazujući rukom Svoje učenike On reče: 'Evo Moje majke i Moje braće;' 50Tko god vrši volju moga Oca koji je u Nebesima, taj je Moj brat, Moja sestra, Moja majka.