A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
A kažem vam: za svaku praznu riječ koju ljudi izgovore dat će račun na Dan Suda.
Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen."
Tada Mu odgovoriše neki od pismoznanaca i farizeja govoreći: "Učitelju, želimo od Tebe vidjeti znak."
A On odgovori i reče im: "Naraštaj zao i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati osim znaka proroka Jone.
Jer kao što bijaše Jona u utrobi nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin Čovječji u srcu zemlje tri dana i tri noći.
Tada Mu odgovoriše neki od pismoznanaca i farizeja govoreći: "Učitelju, želimo od Tebe vidjeti znak."
Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti.
Τότε ἀπεκρίθησαν αὐτῷ τινες τῶν γραμματέων καὶ Φαρισαίων λέγοντες· διδάσκαλε, θέλομεν ἀπὸ σοῦ σημεῖον ἰδεῖν.¶
Tote apekrithēsan autō tines tōn grammateōn kai Pharisaiōn legontes didaskale thelomen apo sou sēmeion idein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada odgovoriše neki od tih pismoznanaca i farizeja govoreći: Učitelju, želimo od tebe znak vidjeti."
1. odgovoriše ... govoreći Izvornik: ἀπεκρίθησαν ... λέγοντες [apekrithēsan ... legontes] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (sa značenjem aktivnog odgovaranja), 3. lice množine, praćen participom prezenta aktivnog u nominativu množine. Riječ je o čestom semitskom idiomu u grčkom tekstu Novoga zavjeta. Značenje: Ova konstrukcija ne označava nužno odgovor na postavljeno pitanje, već svečano uzimanje riječi i reakciju na Isusovo prethodno izlaganje o sudu.
2. Učitelju Izvornik: διδάσκαλε [didaskale] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda. Oblik izravnog obraćanja koji odgovara hebrejskom naslovu 'rabi'. Značenje: Naslov iskazuje izvanjsko poštovanje prema Isusu kao vjerskom autoritetu, ali u ustima njegovih protivnika služi kao formalni uvod u kušnju i izazov.
3. želimo Izvornik: θέλομεν [thelomen] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Izražava svjesnu volju, namjeru i trenutni zahtjev govornika. Značenje: Iako zvuči kao uljudna želja, u kontekstu polemike ovaj glagol otkriva stav duhovne nadmoći onih koji postavljaju uvjete pod kojima bi eventualno priznali Isusovo poslanje.
4. znak vidjeti Izvornik: σημεῖον ἰδεῖν [sēmeion idein] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda bez člana, uz infinitiv aorista aktivnog. Infinitiv aorista ukazuje na želju za viđenjem jednog konkretnog, jednokratnog čina. Značenje: Znak ovdje ne označava obično čudo ozdravljenja kakva je Isus već činio, nego spektakularnu nebesku manifestaciju koja bi nepobitno dokazala njegovu mesijansku vlast. Imena: - farizeji [Φαρισαίων (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaiōn] (narod) Znači: odvojeni, zasebni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perishaya' (hebrejski 'perushim'), od glagolskog korijena 'parash' što znači odvojiti ili razlučiti. Naziv opisuje vjersku skupinu koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i od onih koji nisu pažljivo držali Zakon i predaju.
Ovaj stih (Matej 12,38) predstavlja jednu od ključnih prekretnica u Evanđelju po Mateju, prikazujući duboki sukob između Isusa i religijskih vođa Izraela. Unatoč tome što su upravo svjedočili brojnim čudima koja jasno dokazuju nastupanje Kraljevstva Božjeg i poraz sotonskih sila, pismoznanci i farizeji pod krinkom lažnog poštovanja ('Učitelju') drsko zahtijevaju spektakularan, apokaliptičan dokaz ('znak') po vlastitim kriterijima. Njihov zahtjev nije izraz iskrenog traženja istine, već nevjere i duhovne slaboće, pokušaj da Isusa podvrgnu vlastitom sudu i kontroli.
Glavna poruka stiha leži u razotkrivanju duhovne sljepoće koja odbija prepoznati Boga kada djeluje izvan ljudskih očekivanja i religijskih dogmi. Isus u nastavku odbija udovoljiti želji 'zlog i preljubničkog naraštaja' koji traži senzaciju umjesto pokajanja, najavljujući im jedino 'znak Jone proroka' – svoju smrt i uskrsnuće. Stih nas uči da istinska vjera ne potječe iz vanjskih, nametnutih dokaza i senzacionalizma, već iz poniznog srca koje je otvoreno za Božju riječ i Njegovu prisutnost u Kristu.