Matej 12,39 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"On pak odgovorivši reče njima: Naraštaj zao i preljubnički znak traži, i znak neće se dati njemu osim znaka Jone proroka."

1.ἀποκριθεὶς εἶπεν (odgovorivši reče)

Izvornikἀποκριθεὶς εἶπεν (grč.)

Transliteracijaapokritheis eipen

Gramatičke nijanseSpoj aorista pasivnog participa (ἀποκριθεὶς, u deponentnom značenju) i glavnog glagola u aoristu aktivnom indikativu (εἶπεν). Ovo je karakterističan biblijski hebreizam/semitizam (odražava hebrejski idiom 'vajaja'an vajomer' - i odgovori i reče), gdje particip izražava svečani uvod u važan ili autoritativan govor.

Teološko značenjeOznačava Isusov službeni, proročki i autoritativni odgovor na izazov pismoznanaca i farizeja koji su od njega zahtijevali legitimacijsko čudo s neba kako bi dokazao svoj mesijanski identitet.

2.Γενεὰ πονηρὰ (Naraštaj zao)

Izvornikγενεὰ πονηρά (grč.)

Transliteracijagenea ponēra

Gramatičke nijanseImenica ženskog roda 'genea' s pridjevom 'ponēra' u nominativu jednine. Pridjev 'ponēros' ne označava samo pasivnu slabost ili nedostatak dobra, već aktivno, agresivno zlo, zloću i moralnu izopačenost koja aktivno širi štetu.

Teološko značenjeU biblijskom kontekstu 'naraštaj' često ne označava samo vremensku generaciju ili suvremenike, već duhovni tip ljudi ili otpadničku zajednicu. Ovaj izraz izravno odjekuje starozavjetnim ukorima Izraela u pustinji (npr. Pnz 32,5: 'rod izopačen i lukav'), ukazujući na to da Isusove suvremenike koji ga odbacuju karakterizira ista duhovna pobuna i okorjelost srca kao i njihove pretke.

3.μοιχαλὶς (preljubnički)

Izvornikμοιχαλίς (grč.)

Transliteracijamoichalis

Gramatičke nijanseImenica ženskog roda u funkciji pridjeva (u nominativu jednine), doslovno znači 'preljubnica'.

Teološko značenjeRiječ se ovdje ne odnosi prvenstveno na tjelesni preljub, već nosi duboko starozavjetno proročko značenje (npr. kod Hošee, Jeremije, Ezekijela), gdje se savez između Boga i Izraela opisuje kao bračni savez. Traženje znaka izraz je duha 'preljubnice' – duhovnog nevjerstva, napuštanja Boga i kršenja Saveza. Narod traži senzacionalna čuda umjesto da u vjeri prihvati zaručnika – Mesiju koji stoji pred njima.

4.σημεῖον ἐπιζητεῖ (znak traži)

Izvornikσημεῖον ἐπιζητεῖ (grč.)

Transliteracijasēmeion epizētei

Gramatičke nijanse'Sēmeion' je akuzativ jednine srednjeg roda. Glagol 'epizētei' je prezent aktivni indikativ, treće lice jednine od ἐπιζητέω (epi + zēteō). Prijedlog 'epi-' glagolu 'zēteō' (tražiti) dodaje intenzitet, ustrajnost i često negativnu konotaciju: zahtijevati, uporno tražiti, iznuđivati. Prezent ukazuje na stalnu naviku i trajno stanje nevjere.

Teološko značenje'Sēmeion' u Evanđeljima nije puko senzacionalno čudo (teras), već putokaz, čudo koje ukazuje na dublju duhovnu stvarnost i Božju prisutnost. Međutim, farizejsko 'uporno zahtijevanje' (epizētei) znaka nije odraz iskrene potrage za istinom, već iskušavanje Boga i nevjera. Onaj tko zahtijeva dokaz pod vlastitim uvjetima zapravo odbija vjerovati.

5.οὐ δοθήσεται αὐτῇ (neće mu se dati)

Izvornikοὐ δοθήσεται αὐτῇ (grč.)

Transliteracijaou dothēsetai autē

Gramatičke nijanseGlagol u futuru pasivnom indikativu, 3. lice jednine od δίδωμι (didōmi), uz negaciju 'ou' (apsolutno ne) i dativ ženskog roda 'autē' (koji se gramatički odnosi na imenicu ženskog roda 'genea' - naraštaj). Pasiv 'dothēsetai' je tzv. 'božanski pasiv' (passivum divinum).

Teološko značenjeBožanski pasiv implicira da je Bog taj koji djeluje (ili ne djeluje): Bog im neće dati znak kakav oni traže. To je božanska presuda nad nevjerom i odbijanjem da se Isusa prihvati na temelju njegovih dosadašnjih djela, čuda i riječi. Spektakularna nebeska čuda namijenjena zadovoljavanju znatiželje ili sumnjičavosti neće im biti pružena.

6.εἰ μὴ τὸ σημεῖον Ἰωνᾶ τοῦ προφήτου (osim znaka Jone proroka)

Izvornikεἰ μὴ τὸ σημεῖον Ἰωνᾶ τοῦ προφήτου (grč.)

Transliteracijaei mē to sēmeion Iōna tou prophētou

Gramatičke nijanseIzuzetna konstrukcija 'ei mē' (osim / ako ne) uokviruje jedinu iznimku. 'Iōna tou prophētou' je u genitivu pripadnosti ili atributivnom genitivu (znak koji pripada Joni ili je povezan s njim).

Teološko značenjeOvo je središte Isusova odgovora i ključna tipološka poveznica između Staroga i Novoga zavjeta. Kroz 'znak Jone', Isus ukazuje na svoju buduću smrt, trodnevni boravak u grobu i uskrsnuće (kao što objašnjava u sljedećem stihu, Mt 12,40, uspoređujući Jonin boravak u utrobi kita sa svojim boravkom u srcu zemlje). Također, Jona je bio znak Ninivljanima samom svojom porukom pokajanja nakon izbavljenja iz smrti. Uskrsnuće Isusovo bit će konačni, najveći i jedini znak od Boga pružen ovom naraštaju – znak koji istovremeno donosi spasenje onima koji vjeruju i osudu onima koji ostaju u nevjeri.

Ovaj stih predstavlja jedan od najsnažnijih Isusovih ukora upućenih njegovim suvremenicima i vjerskim vođama, razotkrivajući duhovnu patologiju traženja znakova. Isus jasno pokazuje da zahtijevanje senzacionalnih čuda ne proizlazi iz iskrene potrage za Bogom, već iz dubokog duhovnog nevjerstva i otpadništva (preljuba) od Saveza. Umjesto da prepoznaju Mesiju u njegovoj osobi, nauku i milosrdnim djelima koja su se već događala pred njihovim očima, zli naraštaj traži uvjete pod kojima će povjerovati, čime zapravo iskušava i odbacuje Boga.

Glavna poruka stiha leži u najavi 'znaka Jone proroka', koji predstavlja vrhunsko božansko otkrivenje u povijesti spasenja. Bog ne udovoljava ljudskoj taštini i nevjeri, već daje jedan, konačan i neosporan znak: Isusovu smrt, ukop i slavno uskrsnuće trećeg dana. Taj znak je konačna prekretnica – on je poziv na radikalno pokajanje (poput onoga u Ninivi) i istovremeno sud nad svakom nevjerom koja odbija prihvatiti raspetog i uskrslog Krista kao konačnu Božju riječ čovječanstvu.