Matej 25,1 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tada bit će prispodobljeno ta kraljevina tih nebesa deset djevica koje uzevši te svjetiljke svoje iziđoše u susret tog zaručnika."

1. Tada Izvornik: Τότε [Tote] Gramatika: Vremenski prilog koji izravno povezuje novu prispodobu s prethodnim izlaganjem o vremenu Gospodnjeg dolaska. Značenje: Označava eshatološki trenutak paruzije (Kristova ponovnog dolaska) i konačnog suda o kojem se govorilo u prethodnom poglavlju, pokazujući kako će se stvarnost Božje vladavine tada očitovati.

2. bit će prispodobljeno Izvornik: ὁμοιωθήσεται [homoiōthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Za razliku od uobičajenog aorista u drugim prispodobama ('prispodobljeno je'), ovdje futur usmjerava pogled isključivo na buduće ispunjenje. Značenje: Pokazuje da Kraljevstvo nebesko nije statična pojava, nego stvarnost koja će u konačnici postati nalik situaciji opisanoj u ovoj prispodobi kada nastupi vrijeme suda i razlučivanja.

3. ta kraljevina tih nebesa Izvornik: ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν [hē basileia tōn ouranōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom muškog roda u genitivu množine s određenim članom. Značenje: Tipičan Matejev semitski izraz u kojem se riječ 'nebesa' u množini koristi kao časna zamjena (opisni izraz) za samoga Boga, označavajući Božju aktivnu i suverenu kraljevsku vladavinu.

4. deset djevica Izvornik: δέκα παρθένοις [deka parthenois] Gramatika: Glavni broj uz imenicu ženskog roda u dativu množine bez člana, što označava komu ili čemu će Kraljevstvo nalikovati. Značenje: Broj deset u židovskoj predaji predstavlja zaokruženu cjelinu zajednice, dok djevice (djeveruše na svadbi) simboliziraju cjelokupnu zajednicu vjernika koja u čistoći iščekuje dolazak Mesije.

5. koje uzevši Izvornik: αἵτινες λαβοῦσαι [aitines labousai] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu množine ženskog roda koja ne samo da povezuje rečenice nego ističe svojstvo ili narav subjekta ('takve koje'), praćena participom aorista aktivnog u istom padežu koji izriče radnju prethodnu glavnom glagolu. Značenje: Naglašava karakter i početnu spremnost cijele skupine: sve su one po svojoj ulozi i zadaći najprije opremljene svjetiljkama krenule na put iščekivanja.

6. te svjetiljke Izvornik: τὰς λαμπάδας [tas lampadas] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu množine s određenim članom. Značenje: U antičkim svadbenim povorkama radilo se o bakljama (štapovima s krpama natopljenim uljem) ili uljanicama na štapu; u duhovnom smislu predstavljaju vanjsko ispovijedanje vjere i vidljivo svjedočanstvo života.

7. iziđoše u susret Izvornik: ἐξῆλθον εἰς ὑπάντησιν [exēlthon eis hupantēsin] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen prijedlogom smjera ili svrhe i imenicom u akuzativu jednine. Značenje: Izraz 'u susret' u helenističkom je svijetu bio tehnički pojam za svečani izlazak građana pred kralja ili visokog dostojanstvenika kako bi ga uz počasti dopratili u grad, što ovdje oslikava eshatološki doček Gospodina.

8. tog zaručnika Izvornik: τοῦ νυμφίου [tou numphiou] Gramatika: Imenica muškog roda u genitivu jednine s određenim članom, koji upućuje na svima poznatu, središnju osobu slavlja. Značenje: U Starom zavjetu Bog je prikazan kao zaručnik svoga naroda, a ovdje taj naslov izravno preuzima Krist koji u slavi dolazi po svoju zaručnicu i svadbene uzvanike.

Prvi stih 25. poglavlja Matejeva evanđelja postavlja veličanstvenu i dramatičnu scenu za jednu od najvažnijih Isusovih eshatoloških prispodoba, pozivajući Crkvu na duboku duhovnu budnost i ustrajnost u iščekivanju Njegovog drugog dolaska (Paruzije). Kraljevstvo nebesko ne uspoređuje se samo s pojedinim djevicama, već s cjelokupnim procesom i konačnim ishodom njihovog izlaska u susret Zaručniku. Simbolika deset djevica predstavlja sveukupnu vidljivu Crkvu – zajednicu vjernika koji dijele isti vanjski poziv, imaju isto znanje o dolasku Zaručnika i pokazuju početnu spremnost noseći svjetiljke svoga svjedočanstva.

Glavna poruka ovoga stiha leži u spoznaji da kršćanski život nije pasivno čekanje, već aktivni duhovni egzodus iz svjetovne uspavanosti (izraz »iziđoše«) te neotuđiva osobna odgovornost u njegovanju unutarnjeg života vjere. Kristov dolazak je siguran, ali njegovo je vrijeme ljudima nepoznato i može se učiniti odgođenim. Stoga stih podsjeća svakog vjernika da početni entuzijazam i vanjska pripadnost Crkvi moraju biti praćeni dubokom unutarnjom pripremom, dok slika Zaručnika otkriva da konačni cilj kršćanskog iščekivanja nije strah od suda, već ulazak u neizrecivu radost vječnog zajedništva i ljubavi Božje svadbene gozbe.