Matej 22,1 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I odgovorivši [taj] Isus opet reče u prispodobama njima govoreći:"

1.Καὶ (I / A)

PrijevodI, A, Također

Izvornik i transliteracijaGrčki Καὶ (kai); odgovara hebrejskom vezniku ו (waw).

Gramatičke nijanseKoordinirajući veznik koji povezuje rečenice, odlomke i misli.

Teološko značenjeU novozavjetnim evanđeljima (posebice kod Mateja) česta upotreba veznika "kai" na početku rečenice predstavlja hebraizam (nazidavanje teksta po uzoru na starozavjetni hebrejski narativni stil, tzv. parataksa ili "waw-konsekutivno"). On označava neprekinuti niz božanskog djelovanja te kontinuitet Isusove misije, naučavanja i njegovog razgovora s vjerskim vođama.

2.ἀποκριθεὶς (odgovorivši)

PrijevodOdgovorivši, progovorovši, reagirajući

Izvornik i transliteracijaGrčki ἀποκριθεὶς (apokritheis), od glagola ἀποκρίνομαι (apokrinomai); odgovara hebrejskom glagolu עָנָה ('anah).

Gramatičke nijanseParticip aorista pasivnog u nominativu jednine muškog roda, ali s deponentnim (aktivnim) značenjem ("onaj koji je odgovorio"). Aorist izražava dovršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu ili ga nadopunjuje.

Teološko značenjeU biblijskom grčkom, pod jakim utjecajem hebrejskog idioma, "odgovoriti" ne označava isključivo davanje odgovora na izravno postavljeno pitanje. Često označava autoritativnu reakciju na cjelokupnu situaciju, misli, stavove ili neprijateljstvo prisutnih (u ovom kontekstu na glavare svećeničke i farizeje koji su ga u prethodnom poglavlju pokušali uhvatiti u riječi). To je svečani uvod u božansku objavu i sud.

3.ὁ Ἰησοῦς (Isus)

Prijevod[Taj] Isus

Izvornik i transliteracijaGrčki ὁ Ἰησοῦς (ho Iēsous); od hebrejskog/aramejskog imena יֵשׁוּעַ (Ješua) ili יְהוֹשֻׁעַ (Jehošua).

Gramatičke nijanseVlastita imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom ὁ (ho).

Teološko značenjeIme znači "Jahve je spasenje" ili "Jahve spašava". Upotreba određenog člana (ὁ Ἰησοῦς - dosl. "taj Isus") u grčkom ističe njegovu jedinstvenost i specifičnu, svima poznatu osobu – obećanog Mesiju. On je središnji, suvereni subjekt radnje koji donosi sud i milost kroz svoju riječ.

4.πάλιν (opet / ponovno)

PrijevodOpet, ponovno, iznova

Izvornik i transliteracijaGrčki πάλιν (palin).

Gramatičke nijansePrilog za vrijeme i način.

Teološko značenjeRiječ naglašava ustrajnost i kontinuitet Isusove pedagoške i proročke metode. Njegovi protivnici već su čuli prispodobe o dva sina i o zlim vinogradarima (Mt 21), no Isus "opet" nastavlja govoriti u prispodobama. To ukazuje na božansku strpljivost koja stalno iznova poziva na pokajanje, ali istovremeno i na neumoljivost istine koja pojačava osudu onima koji uporno odbijaju čuti.

5.εἶπεν (reče)

PrijevodReče, progovori, kaza

Izvornik i transliteracijaGrčki εἶπεν (eipen), glagolski korijen od λέγω (legō) / εἶπον (eipon); odgovara hebrejskom אָמַר ('amar).

Gramatičke nijanseGlagol u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Aorist je ovdje povijesni (konstativni), koji promatra čin govora kao cjelovit i svršeni događaj.

Teološko značenjeOznačava konačnost i autoritet Isusove riječi. Kombinacija participâ i glavnog glagola ("odgovorivši... reče... govoreći") predstavlja klasični semitski pleonazam koji Biblija koristi kako bi čitatelju usmjerila pozornost na veliku težinu i svečanost poruke koja slijedi.

6.ἐν παραβολαῖς (u prispodobama / u usporedbama)

PrijevodU prispodobama, u usporedbama, u pronalikovanju

Izvornik i transliteracijaGrčki ἐν παραβολαῖς (en parabolais), od imenice παραβολή (parabolē); odgovara hebrejskom pojmu מָשָׁל (mašal).

Gramatičke nijansePrijedlog ἐν (en - u, pomoću) s dativom množine ženskog roda (dativ sredstva ili načina).

Teološko značenjeRiječ "parabolē" doslovno znači "baciti ili staviti jedno pored drugoga" radi usporedbe. U židovskoj tradiciji (mašal), to je obuhvaćalo mudrosne izreke, zagonetke, metafore i alegorijske priče. U Isusovoj službi, prispodobe imaju dvostruku teološku ulogu (o čemu govori Mt 13,10-15): one su sredstvo božanske objave koje otkriva tajne Kraljevstva nebeskoga onima koji su ponizni i primaju ih vjerom, dok istovremeno služe kao sredstvo duhovnog suda koje prikriva istinu od onih čija su srca otvrdnula u oholosti i pobuni.

7.αὐτοῖς (njima)

PrijevodNjima

Izvornik i transliteracijaGrčki αὐτοῖς (autois), od osobne zamjenice αὐτός (autos).

Gramatičke nijanseOsobna zamjenica u 3. licu množine, dativ muškog roda (dativ primatelja ili indirektnog objekta).

Teološko značenjeOdnosi se na neposredne slušatelje – ponajprije na glavare svećeničke, pismoznance i farizeje koji su ga nastojali uhvatiti u riječi i koji su shvatili da o njima govori (Mt 21,45). Isus ne govori u prazno, nego svoju poruku i proročko upozorenje usmjerava izravno i osobno onima koji mu se suprotstavljaju.

8.λέγων (govoreći)

PrijevodGovoreći, rekavši

Izvornik i transliteracijaGrčki λέγων (legōn), od glagola λέγω (legō); odgovara hebrejskom infinitivu לֵאמֹר (lemor - u značenju "govoreći" ili "ovako").

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, slaže se sa subjektom (Isus).

Teološko značenjeOvo je još jedan jasan hebraizam. U grčkom jeziku bi particip "odgovorivši" i glagol "reče" bili sasvim dovoljni, no dodavanje participa prezenta "govoreći" služi kao svečani biblijski pokazatelj izravnog govora (poput današnjih navodnika). To naglašava živu, aktivnu i prisutnu prirodu Isusova glasa – Božja Riječ nije pasivna, već živa i djelotvorna dok uvodi slušatelje u novu prispodobu o Kraljevstvu.

Ovaj stih (Matej 22,1) predstavlja svečani uvod u Isusovu treću prispodobu suda (Prispodobu o kraljevskoj svadbi), izrečenu u samom središtu sve napetijeg sukoba sa židovskim vjerskim vođama u Jeruzalemu. Upotreba karakterističnih semitskih idioma ("odgovorivši... reče... govoreći") naglašava prorokov autoritet i svečanost trenutka: Isus ne vodi običnu raspravu niti se brani ljudskim argumentima, već suvereno izriče božansku istinu i presudu nad onima koji odbijaju Božji poziv.

Teološki gledano, Isusov ponovni govor u prispodobama ("opet reče u prispodobama") svjedoči o Božjoj neizmjenjivoj ustrajnosti u slanju opomena, ali i o duhovnoj zakonitosti biblijske objave. Prispodoba ovdje djeluje i kao prozor i kao ogledalo: ona onima otvorenog srca otkriva narav Kraljevstva nebeskoga, dok istovremeno razotkriva tvrdoću srca onih koji svjesno odbijaju prihvatiti Isusa kao Mesiju. Stih nas podsjeća da je svaka Isusova riječ istovremeno poziv na spasenje i kriterij po kojem će se suditi ljudski odaziv na Božju milost.