I odgovorivši, Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I odgovorivši, Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
"Kraljevstvo Nebesko prispodobivo je čovjeku kralju koji priredi svadbu svojemu sinu.
I posla svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu, ali ne htjedoše doći.
Ponovno posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: "Evo, svoj sam objed pripremio, moji su junci i tovljenici zaklani i sve je spremno; dođite na svadbu."'
Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom;
I posla svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu, ali ne htjedoše doći.
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.
καὶ ἀπέστειλεν τοὺς δούλους αὐτοῦ καλέσαι τοὺς κεκλημένους εἰς τοὺς γάμους, καὶ οὐκ ἤθελον ἐλθεῖν.
kai apesteilen tous doulous autou kalesai tous keklēmenous eis tous gamous kai ouk ēthelon elthein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i posla te robove njegove pozvati te pozvane u te svadbe, i ne htjahu doći."
1. posla Izvornik: ἀπέστειλεν [apesteilen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu i indikativu, 3. lice jednine. Aorist označava jednokratnu, cjelovitu i odlučnu radnju kraljeva slanja poslanika. Značenje: Glagol iz kojeg dolazi pojam 'apostol' označava službeno slanje s punom ovlašću pošiljatelja. Kraljevi poslanici ne nastupaju u svoje ime, nego donose samu kraljevu riječ i poziv.
2. te robove njegove Izvornik: τοὺς δούλους αὐτοῦ [tous doulous autou] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu množine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine. Određeni član ističe poznatu skupinu kraljevih poslužitelja. Značenje: U prispodobi 'robovi' odnosno sluge predstavljaju Božje proroke i glasnike poslane kroz povijest spasenja. Njihova jedina zadaća i čast jest vjerno prenijeti Gospodarov poziv.
3. pozvati te pozvane Izvornik: καλέσαι τοὺς κεκλημένους [kalesai tous keklēmenous] Gramatika: Infinitiv aorista aktiva kojim se izriče svrha slanja, praćen poimeničenim participom perfekta pasiva u akuzativu množine. Perfekt pasivni ('one koji su već bili pozvani i nose status uzvanika') briljantno ocrtava dvostruki običaj pozivanja, gdje aorist infinitiva označava završni poziv u trenutku kada je gozba spremna. Značenje: U drevnom bliskoistočnom običaju uzvanici su najprije primali načelni poziv kako bi potvrdili dolazak, a potom drugi poziv kada je sve bilo gotovo. Teološki to označava Izrael koji je već imao trajni status 'pozvanih' kroz savez i obećanja, a sada prima završni mesijanski poziv na ispunjenje.
4. u te svadbe Izvornik: εἰς τοὺς γάμους [eis tous gamous] Gramatika: Prijedlog smjera s imenicom muškog roda u akuzativu množine i određenim članom. Množina imenice u grčkom se jeziku redovito koristi za višednevne svadbene svečanosti i gozbu. Značenje: Svadbena gozba vrhunska je biblijska slika eshatološke radosti, punine zajedništva Boga i njegova naroda te mesijanskog kraljevstva. Određeni član upućuje na već spomenutu svadbu kraljeva Sina.
5. i ne htjahu doći Izvornik: καὶ οὐκ ἤθελον ἐλθεῖν [kai ouk ēthelon elthein] Gramatika: Veznik koji ovdje ima suprotno značenje ('ali'), niječna čestica i glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine, uz infinitiv aorista. Imperfekt nasuprot prethodnom aoristu ne označava trenutnu odluku, nego trajno stanje volje — uporno, tvrdokorno odbijanje. Značenje: Odbijanje dolaska na već prihvaćenu kraljevsku svadbu u antici je predstavljalo tešku javnu uvredu i čin pobune protiv vladara. Imperfekt 'ne htjahu' razotkriva da prepreka spasenju nije neznanje ni nemogućnost, nego svjestan i trajan otpor ljudske volje Božjem pozivu.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,3) sažima cjelokupnu dramu povijesti spasenja: neizmjernu Božju milost i tragičan ljudski otpor. Bog se objavljuje kao suvereni Kralj koji priprema veličanstvenu eshatološku gozbu za svoga Sina i strpljivo poziva svoj narod. On poštuje prethodni Savez ponavljajući poziv po svojim slugama, pokazujući da Njegova milost ne odustaje lako.
Međutim, stih donosi i ozbiljnu opomenu o odgovornosti ljudske slobode. Odbijanje pozvanih ne proizlazi iz vanjskih prepreka, već iz stanja njihova srca – svjesnog i ustrajnog nehtijenja (ouk ēthelon). Glavna poruka stiha jest da spasenje nije samo Božji dar koji se nudi, već zahtijeva i čovjekov voljni odaziv; ignoriranje ili odbijanje Božjeg poziva na zajedništvo predstavlja najviši oblik duhovne pobune.