A Isus im poče govoriti u prispodobama:
A Isus im poče govoriti u prispodobama:
Kraljevstvo je Nebesko kao jedan kralj koji spremi svadbenu gozbu za svog Sina.
On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali ne htjedoše doći.
On pošalje opet druge sluge zadužene reći uzvanicima: Evo, ja sam spremio gozbu, moji bikovi i moji tovljenici su zaklani, sve je spremno, dođite na svadbu.
Ali oni, ne vodeći računa, odoše, jedan u svoje polje, drugi za svojim poslom;
On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali ne htjedoše doći.
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.
καὶ ἀπέστειλεν τοὺς δούλους αὐτοῦ καλέσαι τοὺς κεκλημένους εἰς τοὺς γάμους, καὶ οὐκ ἤθελον ἐλθεῖν.
kai apesteilen tous doulous autou kalesai tous keklēmenous eis tous gamous kai ouk ēthelon elthein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I posla sluge svoje pozvati pozvane na svadbu, i nisu htjeli doći."
1.ἀπέστειλεν (apesteilen) - posla / poslao je
Hrvatski prijevodposla / poslao je
Izvornikἀποστέλλω (grč.)
Transliteracijaapesteilen
Gramatičke nijanseGlagol je u aoristu, aktivnom indikativu, 3. lice jednine. Aorist izražava svršen, povijesni čin – odlučnu i jednokratnu Božju akciju u vremenu.
Teološko značenjeKorijen ove riječi daje pojam "apostol" (poslanik). Označava službeno slanje s visokim autoritetom i specifičnom misijom. Bog (Kralj) šalje svoje glasnike (proroke u Starom zavjetu, apostole u Novom zavjetu) kao ovlaštene predstavnike da prenesu Njegov poziv spasenja.
2.τοὺς δούλους αὐτοῦ (tous doulous autou) - sluge svoje / njegove
Hrvatski prijevodsluge svoje / njegove
Izvornikδοῦλος (grč.)
Transliteracijatous doulous autou
Gramatičke nijanseImenica muškog roda u akuzativu množine s posvojnom zamjenicom u genitivu.
Teološko značenjeU grčko-rimskom svijetu doulos je rob potpuno podložan svome gospodaru. U biblijskoj teologiji, međutim, biti Božji sluga predstavlja čast i najviši stupanj duhovne odanosti. Sluge ovdje simboliziraju Božje glasnike koji kroz povijest ponizno i vjerno prenose Božju riječ, bez obzira na vlastitu žrtvu.
3.καλέσαι τοὺς κεκλημένους (kalesai tous keklēmenous) - pozvati pozvane
Hrvatski prijevodpozvati pozvane
Izvornikκαλέω (grč.)
Transliteracijakalesai tous keklēmenous
Gramatičke nijansekalesai je aorist aktivni infinitiv koji izražava svrhu (zašto su sluge poslane), dok je keklēmenous perfekt pasivni particip u akuzativu množine. Perfekt označava trajno stanje koje proizlazi iz prošle radnje – gosti su već ranije bili pozvani i taj status pozvanika i dalje je na snazi.
Teološko značenjeOva duboka igra riječi ("pozvati pozvane") odražava drevni istočnjački običaj gdje se uzvanicima prvo šalje preliminarni poziv, a na sam dan svečanosti šalje se konačan poziv da je sve spremno. Teološki, ovo naglašava Božju vjernost i strpljivost prema Izraelu: Bog podsjeća svoj narod na već sklopljeni Savez i ranija obećanja o eshatološkom spasenju.
4.εἰς τοὺς γάμους (eis tous gamous) - na svadbu / svadbene svečanosti
Hrvatski prijevodna svadbu / svadbene svečanosti
Izvornikγάμος (grč.)
Transliteracijaeis tous gamous
Gramatičke nijansePrijedlog eis (u / na) s akuzativom množine imenice muškog roda. Množina (gamous) u grčkom jeziku često označava kraljevske ili svečane svadbene gozbe koje su se slavile više dana u nizu.
Teološko značenjeSvadbena gozba je jedna od najsnažnijih biblijskih metafora za eshatološko spasenje, radost nebeskog kraljevstva i intimno zajedništvo između Boga i Njegova naroda (svadba Jaganjčeva). Bog čovjeku ne nudi hladnu dužnost, već poziv na najviši stupanj radosti i proslave svoga Sina.
5.καὶ οὐκ ἤθελον ἐλθεῖν (kai ouk ēthelon elthein) - i nisu htjeli / željeli doći
Hrvatski prijevodi nisu htjeli / željeli doći
Izvornikοὐ (grč.) + ἐθέλω / θέλω (grč.) + ἔρχομαι (grč.)
Transliteracijakai ouk ēthelon elthein
Gramatičke nijanseGlagol ēthelon je imperfekt aktivni indikativ (3. lice množine), dok je elthein aorist aktivni infinitiv. Upotreba imperfekta je ovdje ključna: ona izražava kontinuiranu, trajnu nevoljkost i ustrajno odbijanje u prošlosti ("stalno nisu htjeli" ili "ustrajno su odbijali"), a ne samo trenutnu nespremnost.
Teološko značenjeU ovoj frazi leži tragika ljudske slobodne volje i tajna grijeha. Odbijanje Božjeg poziva nije posljedica neznanja, nesporazuma ili nemogućnosti, već svjesne, tvrdokorne pobune ljudske volje. Bog nikoga ne prisiljava na spasenje; ljudska propast proizlazi isključivo iz vlastitog odbijanja Božje milosti i ljubavi.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,3) sažima cjelokupnu dramu povijesti spasenja: neizmjernu Božju milost i tragičan ljudski otpor. Bog se objavljuje kao suvereni Kralj koji priprema veličanstvenu eshatološku gozbu za svoga Sina i strpljivo poziva svoj narod. On poštuje prethodni Savez ponavljajući poziv po svojim slugama, pokazujući da Njegova milost ne odustaje lako.
Međutim, stih donosi i ozbiljnu opomenu o odgovornosti ljudske slobode. Odbijanje pozvanih ne proizlazi iz vanjskih prepreka, već iz stanja njihova srca – svjesnog i ustrajnog nehtijenja (ouk ēthelon). Glavna poruka stiha jest da spasenje nije samo Božji dar koji se nudi, već zahtijeva i čovjekov voljni odaziv; ignoriranje ili odbijanje Božjeg poziva na zajedništvo predstavlja najviši oblik duhovne pobune.