Kako Isus bi rođen u Betlehemu u Judeji, u vrijeme kralja Heroda, kad evo, mudraci, stigavši s Istoka, dođoše u Jeruzalem.
Kako Isus bi rođen u Betlehemu u Judeji, u vrijeme kralja Heroda, kad evo, mudraci, stigavši s Istoka, dođoše u Jeruzalem.
I upitaše: "Gdje je kralj Židova koji se upravo rodio? Mi smo vidjeli Njegovu zvijezdu na Istoku i došli smo Mu izraziti štovanje."
Na tu novost, kralj Herod bi uznemiren, i sav Jeruzalem s njim.
Kako Isus bi rođen u Betlehemu u Judeji, u vrijeme kralja Heroda, kad evo, mudraci, stigavši s Istoka, dođoše u Jeruzalem.
A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim, i kažu:
Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως ἰδοὺ μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα
Tou de Iēsou gennēthentos en Bēthleem tēs Ioudaias en hēmerais Hērōdou tou basileōs idou magoi apo anatolōn paregenonto eis Hi'erosoluma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Toga pak Isusa rođenoga u Betlehemu Judeje u danima Heroda kralja, gle mudraci s istoka stigoše u Jeruzalem."
Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος (Toga pak Isusa rođenoga) Izvornik: Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος (Tou de Iēsou gennēthentos) Gramatička nijansa: Riječ je o karakterističnoj grčkoj konstrukciji poznatoj kao 'genitiv apsolutni', koja služi za izražavanje vremenskih ili uzročnih okolnosti radnje nezavisno o glavnoj rečenici. Particip 'γεννηθέντος' (gennēthentos) dolazi od glagola 'γεννάω' (gennaō - roditi) i nalazi se u aoristu pasivnom. Aorist ukazuje na svršenu, gotovu radnju u prošlosti. Teološko značenje: Naglašava se povijesna ukorijenjenost, stvarnost i dovršenost Isusovog utjelovljenja i rođenja. To je temeljni, već ostvareni događaj na koji se oslanja daljnja radnja evanđelja.
ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας (u Betlehemu Judeje) Izvornik: ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας (en Bēthleem tēs Ioudaias) Gramatička nijansa: Prijedlog 'ἐν' s dativom označava mjesto radnje. Genitiv 'τῆς Ἰουδαίας' precizira lokaciju, razlikujući judejski Betlehem od istoimenog grada u području Zebuluna. Teološko značenje: Betlehem na hebrejskom ('Beit Lechem') prevodi se kao 'Kuća kruha', što je duboka simbolika za Isusa koji će se kasnije objaviti kao 'Kruh života'. Istovremeno, to je rodni grad kralja Davida, čime se ispunjava starozavjetno mesijansko proročanstvo (Mihej 5,1) da će iz njega proizaći vladar Izraela.
ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως (u danima Heroda kralja) Izvornik: ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως (en hēmerais Hērōdou tou basileōs) Gramatička nijansa: Još jedna oznaka vremena u tekstu. 'Ἡρῴδου' je vlastito ime u genitivu, dok je 'τοῦ βασιλέως' apozicija koja ga opisuje i definira njegovu ulogu. Teološko značenje: Uvodi se snažan politički kontrast. Herod 'Veliki' bio je moćan, okrutan vladar kojeg su postavili Rimljani; on je 'lažni' kralj Židova jer nije pripadao Davidovoj lozi. Njegovo spominjanje odmah unosi napetost i nagovještava nadolazeći sukob između krhke nebeske vlasti tek rođenog pravog Kralja i brutalne zemaljske moći.
ἰδοὺ (gle) Izvornik: ἰδοὺ (idou) Gramatička nijansa: Uzvik ili deiktička partikula (pokazna riječ) koja služi za privlačenje pozornosti na ono što slijedi. Etimološki je to aorist imperativa srednjeg stanja glagola 'ὁράω' (horaō - vidjeti). Teološko značenje: Ovaj izraz u biblijskom narativu redovito označava iznenadan, dramatičan ili čudesan obrat. Ukazuje na to da Bog intervenira i da se događa nešto potpuno neočekivano.
μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν (mudraci s istoka) Izvornik: μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν (magoi apo anatolōn) Gramatička nijansa: 'μάγοι' je nominativ množine imenice 'μάγος' (magos). 'ἀπὸ ἀνατολῶν' doslovno znači 'od istoka' (množina riječi za izlazak sunca), što označava njihovo podrijetlo i smjer dolaska. Teološko značenje: Riječ 'magoi' izvorno se odnosila na perzijsku, medijsku ili babilonsku elitu – kastu svećenika, astrologa i učenjaka. Njihov dolazak predstavlja ispunjenje starozavjetnih obećanja da će narodi (pogani) tražiti Gospodina i Njegovo svjetlo. Za razliku od židovskih vjerskih vođa koji ignoriraju događaj, ovi stranci prepoznaju Božje znakove.
παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα (stigoše u Jeruzalem) Izvornik: παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα (paregenonto eis Hierosolyma) Gramatička nijansa: Glagol 'παρεγένοντο' je aorist srednji (deponentni) glagola 'παραγίνομαι' (paraginomai - doći, pojaviti se, stići). Prijedlog 'εἰς' s akuzativom ukazuje na usmjereno kretanje prema određenoj destinaciji. Teološko značenje: Sadrži snažnu ironiju. Mudraci vođeni ljudskom logikom dolaze u Jeruzalem – prijestolnicu, središte moći i religije – očekujući da će upravo ondje pronaći novorođenog kralja. Međutim, pravi Kralj skriven je u poniznom selu Betlehemu. To naglašava kako Božji putevi i mjerila veličine nadilaze ljudska očekivanja i institucije.
Ovaj uvodni stih drugog poglavlja Matejevog evanđelja majstorski postavlja scenu za dramu koja će se odigrati. Kroz precizno navođenje povijesnog vremena i mjesta (dani vladavine kralja Heroda i grad Betlehem), Matej čitatelju jasno komunicira da se Božje utjelovljenje dogodilo u stvarnom, opipljivom trenutku ljudske povijesti. Dolazak istinskog nebeskog Kralja od samog je početka stavljen u kontrast s tiranijom zemaljskog vladara Heroda, čime se stvara napetost i uvodi dominantna tema evanđelja: neizbježan sukob između Božjeg kraljevstva i carstava ovoga svijeta.
Istodobno, stih nosi duboku poruku univerzalnosti spasenja. Dok političke i religijske vođe u Jeruzalemu žive u neznanju ili nezainteresiranosti za Mesijino rođenje, strani mudraci s istoka – proučavatelji zvijezda i pripadnici drugog naroda i religije – vođeni su Božjom providnošću, prepoznaju znak vremena te dolaze odati počast pravom Kralju. To je snažan, proročki pokazatelj da je kršćansko evanđelje od samog svog ishodišta namijenjeno svim narodima svijeta, i da će Božju istinu često prije prihvatiti oni koji je iskrena i otvorena srca traže, negoli oni koji se smatraju njezinim čuvarima.