A kad se Isus rodi u Betlehemu judejskome, u dane Heroda kralja, gle, mudraci s istoka stigoše u Jeruzalem
A kad se Isus rodi u Betlehemu judejskome, u dane Heroda kralja, gle, mudraci s istoka stigoše u Jeruzalem
govoreći: "Gdje je rođeni kralj židovski? Vidjesmo naime Njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo pokloniti Mu se."
Čuvši pak to, kralj se Herod uznemiri, i sav Jeruzalem s njim,
A kad se Isus rodi u Betlehemu judejskome, u dane Heroda kralja, gle, mudraci s istoka stigoše u Jeruzalem
A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci s istoka u Jerusalim, i kažu:
Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως ἰδοὺ μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα
Tou de Iēsou gennēthentos en Bēthleem tēs Ioudaias en hēmerais Hērōdou tou basileōs idou magoi apo anatolōn paregenonto eis Hi'erosoluma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[Od] pak Isusa rođena u Betlehemu [od] Judeje u danima Heroda kralja gle mudraci od istokā stigoše u Jeruzalem"
1. [Od] pak Isusa rođena Izvornik: Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος [Tou de Iēsou gennēthentos] Gramatika: Genitiv apsolutni s participom aorista pasivnog u genitivu jednine muškog roda. Ova gramatička konstrukcija neovisno o glavnom glagolu postavlja vremenski i povijesni okvir te označava radnju koja se već dovršila prije dolaska mudraca. Pasivni oblik naglašava da je začeće i rođenje djelo Božje milosti, a čestica 'de' (pak, a) uvodi novi prizor u pripovijesti. Značenje: Isusovo rođenje postavlja se kao povijesno utemeljena činjenica od koje počinje teći novi tijek događaja. Naglasak je na tome da je Mesija već došao na svijet u tišini prije nego što su ga poganski tražitelji došli potražiti.
2. u Betlehemu [od] Judeje Izvornik: ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας [en Bēthleem tēs Ioudaias] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u dativu mjesta, praćen genitivom pripadnosti s određenim članom ('od Judeje'). Genitiv ovdje pobliže određuje zemljopisnu pripadnost grada kako bi se razlikovao od drugog Betlehema u Galileji (na području Zebuluna). Značenje: Spominjanje Judeje izravno povezuje Isusovo rođenje s plemenom Judinim i Davidovom kraljevskom lozom. Time Matej odmah na početku naznačuje ispunjenje starozavjetnih mesijanskih proročanstava o Davidovu gradu.
3. u danima Heroda kralja Izvornik: ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως [en hēmerais Hērōdou tou basileōs] Gramatika: Imenica 'danima' u dativu množine bez člana predstavlja tipičan semitizam za označavanje povijesnog razdoblja ili vladavine. Imenica 'kralja' u genitivu jednine stoji u apoziciji s imenom Herod i nosi određeni član koji ističe njegovu službenu titulu. Značenje: Smještanje događaja u vrijeme kralja Heroda Velikog daje pripovijesti čvrsto povijesno sidrište, ali istodobno stvara snažan teološki kontrast između okrutnog zemaljskog uzurpatora i istinskog, novorođenog Kralja.
4. gle mudraci od istokā Izvornik: ἰδοὺ μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν [idou magoi apo anatolōn] Gramatika: Uzvik 'idou' (gle, evo) služi za dramatično skretanje pozornosti na neočekivan događaj. Imenica 'magoi' je u nominativu množine bez člana (neodređena skupina), a 'anatolōn' je u genitivu množine bez člana (doslovno 'od istokā', tj. iz istočnih krajeva). Značenje: Izraz 'magoi' izvorno je označavao perzijsku svećeničku kastu te babilonske zvjezdoznance i tumače snova. Njihov dolazak iz dalekih poganskih krajeva nagoviješta univerzalnost spasenja: dok vlastiti narod još ne prepoznaje Mesiju, pogani već kreću na put prema njemu.
5. stigoše u Jeruzalem Izvornik: παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα [paregenonto eis Hi'erosoluma] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija (deponentni glagol), 3. lice množine, označava dovršenu radnju javnog dolaska ili pojavljivanja na pozornici. Prijedlog 'eis' s akuzativom množine srednjeg roda označava kretanje prema cilju i ulazak u grad. Značenje: Mudraci logično dolaze u prijestolnicu i vjersko središte židovskog naroda očekujući da će ondje svi znati za rođenje svog Kralja, što ubrzo dovodi do dramatičnog zapleta. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Betlehem [Βηθλέεμ (heb. בֵּית לֶחֶם) / Bēthleem (heb. Bet Lehem)] (grad) Znači: kuća kruha Tvorba: Složeno od hebrejske imenice 'bajit' (u konstruktu 'bet' - kuća) i imenice 'lehem' (kruh, hrana).
- Judeja [Ἰουδαία (od heb. יְהוּדָה) / Ioudaia (heb. Jehuda)] (pokrajina) Znači: zemlja Judina (izvorno: hvaljen / slavljen) Tvorba: Grčko-rimski naziv za južnu palestinsku pokrajinu nazvanu po plemenu i kraljevstvu Judinu, čije ime potječe od hebrejskog korijena 'jada' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).
- Herod [Ἡρῴδης / Hērōdēs] (osoba) Znači: potomak heroja / junački Tvorba: Grčko ime izvedeno iz imenice 'hērōs' (heroj, polubog, junak) i sufiksa '-ōdēs' koji označava podrijetlo ili sličnost (doslovno 'nalik heroju' ili 'iz roda heroja').
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Hi'erosoluma (heb. Jerušalajim)] (grad) Znači: temelj mira (u grčkoj prilagodbi: sveti Solim) Tvorba: Semitsko ime najvjerojatnije je složeno od zapadnosemitskog korijena 'jrw' (utemeljiti) i božanskog imena ili imenice 'Šalem' (mir, cijelost). Grčki oblik 'Hierosoluma' nastao je pučkom etimologijom koja prvi dio imena povezuje s grčkim pridjevom 'hieros' (svet).
Ovaj uvodni stih drugog poglavlja Matejevog evanđelja majstorski postavlja scenu za dramu koja će se odigrati. Kroz precizno navođenje povijesnog vremena i mjesta (dani vladavine kralja Heroda i grad Betlehem), Matej čitatelju jasno komunicira da se Božje utjelovljenje dogodilo u stvarnom, opipljivom trenutku ljudske povijesti. Dolazak istinskog nebeskog Kralja od samog je početka stavljen u kontrast s tiranijom zemaljskog vladara Heroda, čime se stvara napetost i uvodi dominantna tema evanđelja: neizbježan sukob između Božjeg kraljevstva i carstava ovoga svijeta.
Istodobno, stih nosi duboku poruku univerzalnosti spasenja. Dok političke i religijske vođe u Jeruzalemu žive u neznanju ili nezainteresiranosti za Mesijino rođenje, strani mudraci s istoka – proučavatelji zvijezda i pripadnici drugog naroda i religije – vođeni su Božjom providnošću, prepoznaju znak vremena te dolaze odati počast pravom Kralju. To je snažan, proročki pokazatelj da je kršćansko evanđelje od samog svog ishodišta namijenjeno svim narodima svijeta, i da će Božju istinu često prije prihvatiti oni koji je iskrena i otvorena srca traže, negoli oni koji se smatraju njezinim čuvarima.