U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: "Tko je dakle veći u Kraljevstvu Nebeskom?"
U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: "Tko je dakle veći u Kraljevstvu Nebeskom?"
I pozva k Sebi djetence, postavi ga u sredinu njihovu
i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao dječica, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: "Tko je dakle veći u Kraljevstvu Nebeskom?"
U taj čas pristupiše k Isusu učenici govoreći: ko je dakle najveći u carstvu nebeskome?
Ἐν ἐκείνῃ τῇ ὥρᾳ προσῆλθον οἱ μαθηταὶ τῷ Ἰησοῦ λέγοντες· τίς ἄρα μείζων ἐστὶν ἐν τῇ βασιλείᾳ τῶν οὐρανῶν;
En ekeinē tēa hōra prosēlthon hoi mathētai tō Iēsou legontes tis ara meizōn estin en tēa basileia tōn ouranōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U onaj taj čas pristupiše ti učenici tom Isusu govoreći: tko dakle veći jest u tom kraljevstvu tih nebesa?"
1. U onaj taj čas Izvornik: Ἐν ἐκείνῃ τῇ ὥρᾳ [En ekeinē tēa hōra] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda s pokaznom zamjenicom i određenim članom. Izražava točan vremenski trenutak u kojem se događa radnja. Značenje: Matejeva tipična prijelazna formula kojom izravno povezuje ovo pitanje s prethodnim događajem (plaćanjem hramskog poreza i Petrovim posebnim mjestom), što je vjerojatno potaknulo raspravu među učenicima o prvenstvu.
2. pristupiše Izvornik: προσῆλθον [prosēlthon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice množine. Označava zaokruženu, dovršenu radnju pristupanja. Značenje: U Matejevom evanđelju ovaj glagol često ima gotovo liturgijski prizvuk svečanog pristupanja Isusu kao učitelju i suverenom autoritetu radi traženja pouke ili presude.
3. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Prati glavni glagol u aoristu i uvodi izravni govor koji se odvija istovremeno s pristupanjem. Značenje: Standardni semitizirani grčki izraz koji naglašava živost dijaloga i izravno otvara središnje pitanje cijelog poglavlja.
4. dakle Izvornik: ἄρα [ara] Gramatika: Zaključna i upitna čestica koja stoji iza upitne zamjenice. Daje pitanju ton živog interesa, zaključivanja na temelju prethodnog iskustva ili blage zbunjenosti. Značenje: Pokazuje da pitanje učenika nije apstraktno, nego proizlazi iz onoga što su netom vidjeli i doživjeli (preobraženje na gori s trojicom odabranih, čudo s porezom za Isusa i Petra).
5. veći Izvornik: μείζων [meizōn] Gramatika: Komparativ pridjeva 'velik' u nominativu jednine muškog roda. U koine grčkom komparativ često preuzima ulogu superlativa ('najveći'), osobito kada se uspoređuje unutar cijele skupine. Značenje: Učenici još uvijek razmišljaju u kategorijama zemaljske hijerarhije, časti i društvenog statusa, pitajući se tko će zauzeti najviši položaj u budućem mesijanskom poretku.
6. u tom kraljevstvu tih nebesa Izvornik: ἐν τῇ βασιλείᾳ τῶν οὐρανῶν [en tēa basileia tōn ouranōn] Gramatika: Imenica u dativu jednine s određenim članom, praćena genitivom množine. 'Nebesa' u množini odražavaju hebrejski pojam 'šamajim' koji je uvijek u množini. Značenje: Tipičan Matejev židovsko-kršćanski izraz za Kraljevstvo Božje, u kojem se riječ 'nebesa' koristi iz strahopoštovanja kao zamjena za Božje ime, označavajući Božju aktivnu i spasonosnu vladavinu. Imena: - Isus [Ἰησοῦ (nom. Ἰησοῦς; heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Matej 18,1 predstavlja ključnu prekretnicu u evanđelju, gdje se ljudska ambicija i želja za isticanjem izravno sudaraju s božanskom logikom Isusova Kraljevstva. Pitanje učenika »Tko je dakle veći?« otkriva duboko ukorijenjeno, svjetovno razmišljanje o hijerarhiji, prestižu i moći, nastalo neposredno nakon Isusove najave vlastite muke na križu te posebnog iskustva na Gori preobraženja. Učenici Kraljevstvo nebesko promatraju kroz prizmu zemaljskih kraljevstava, tražeći kriterije po kojima se mjeri vlastita veličina i zasluga nad drugima.
Ovaj stih služi kao savršen teološki uvod u Isusov revolucionarni odgovor u nastavku poglavlja, gdje On postavlja malo dijete u sredinu i redefinira samu narav istinske veličine. Poruka stiha nas podsjeća da u ekonomiji Kraljevstva Božjeg prvenstvo ne pripada onima s najviše moći, titula ili ambicija, nego onima koji su ponizni, nenametljivi i u potpunosti ovisni o Božjoj milosti. Isus tako razbija svaku iluziju o duhovnom elitizmu i poziva svoju Crkvu na trajno obraćenje od svjetovne logike natjecanja ka logici služenja i duhovnog djetinjstva.