Ne sudite da ne budete suđeni;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ne sudite da ne budete suđeni;
jer kakvim sudom sudite, bit ćete suđeni; i kakvom mjerom mjerite, mjerit će se vama.
Što pak gledaš trun u oku brata svojega, a gredu u svojemu oku ne opažaš?
Ne sudite da ne budete suđeni;
Ne sudite da vam se ne sudi;
Μὴ κρίνετε ἵνα μὴ κριθῆτε·
Mē krinete ina mē krithēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne sudite da ne budete suđeni;"
1. Ne sudite Izvornik: Μὴ κρίνετε [Mē krinete] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u prezentu imperativa aktivnog, 2. lice množine. U grčkome zabrana u prezentu označava prekid radnje koja već traje ili zabranu trajnog stava i navike ('nemojte neprestano suditi' ili 'prestanite suditi'). Značenje: Glagol izvorno znači razlučivati, odvajati, a potom donositi sud ili osuđivati. Isus ovdje ne zabranjuje moralno rasuđivanje, nego preuzimanje uloge konačnog suca nad bližnjima i naviku samosvojnog osuđivanja drugih.
2. da ne Izvornik: ἵνα μὴ [hina mē] Gramatika: Veznik namjere ili cilja u kombinaciji s niječnom česticom, koji uvodi zavisnu namjernu rečenicu i zahtijeva glagol u konjunktivu. Značenje: Ukazuje na izravnu duhovnu uzročno-posljedičnu vezu: izbjegavanje osuđivanja drugih štiti samog čovjeka od stroge Božje osude.
3. budete suđeni Izvornik: κριθῆτε [krithēte] Gramatika: Glagol u aoristu konjunktiva pasivnog, 2. lice množine. Za razliku od prezenta u prvom dijelu rečenice, aorist ovdje označava jednokratan, konačan čin, a pasiv je takozvani 'božanski pasiv' (passivum divinum) u kojem je Bog neizrečeni vršitelj radnje. Značenje: Upućuje na konačni Božji sud u eshatonu. Dok ljudi sude trajno i nesavršeno (prezent), Božji sud je konačan i neopoziv (aorist).
Ovaj stih iz Isusovog Govora na gori ne zabranjuje zdravo rasuđivanje ili prepoznavanje onoga što je ispravno ili pogrešno (što potvrđuju kasniji stihovi u istom poglavlju), već strogo zabranjuje licemjerno, samopravedno osuđivanje tuđih motiva i srca, što je prerogativ isključivo Boga. Isus upozorava da onaj tko nemilosrdno sudi drugima uzurpira Božje pravo i time na sebe navlači jednako strogu mjeru Božjeg suda.
Glavna poruka je poziv na duboku poniznost i milosrđe u međuljudskim odnosima. Spoznaja vlastite grešnosti, ograničenosti i potpune ovisnosti o Božjoj milosti trebala bi spriječiti ljude da se postavljaju kao vrhovni suci svojim bližnjima, potičući ih da umjesto osude izaberu oprost i razumijevanje.