Ne postavljajte se za suca, da ne biste bili suđeni;
Ne postavljajte se za suca, da ne biste bili suđeni;
Jer, na način na koji vi sudite sudit će se vama, a mjera kojom se vi služite bit će mjerom za vas.
Što gledaš slamku koja je u oku tvom bratu? A gredu koja je u tvom oku, nju ti ne opažaš?
Ne postavljajte se za suca, da ne biste bili suđeni;
Ne sudite da vam se ne sudi;
Μὴ κρίνετε ἵνα μὴ κριθῆτε·
Mē krinete ina mē krithēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne sudite, da ne budete suđeni·"
Ne (Μὴ - mē) - Negacija koja se u grčkom jeziku najčešće koristi uz imperative i konjunktive, za razliku od negacije 'οὐ' koja se koristi uz indikativ. Ovdje izražava izravnu zabranu. sudite (κρίνετε - krinete) - Od glagola 'κρίνω' (krinō). Gramatički, ovo je prezent imperativa aktiva, 2. lice množine. Konstrukcija 'μὴ' + prezent imperativa u grčkom obično označava zabranu radnje koja već traje ili opću trajnu zabranu (u smislu 'prestanite suditi' ili 'nemojte imati naviku suditi'). Glagol 'krinō' pokriva širok spektar značenja od 'razlučivati' i 'odlučivati' do 'osuđivati', no u ovom kontekstu jasno označava osorno, licemjerno osuđivanje i preuzimanje uloge suca nad bližnjim. da (ἵνα - hina) - Veznik koji izražava namjeru, svrhu ili posljedicu. Uvodi zavisnu namjernu rečenicu koja objašnjava razlog ili posljedicu onoga što se navodi u glavnoj rečenici. ne (μὴ - mē) - Ponovna upotreba iste negacije, ovaj put kao dio namjerne rečenice uz konjunktiv. budete suđeni (κριθῆτε - krithēte) - Isti glagol 'κρίνω', ali ovdje u aoristu konjunktiva pasiva, 2. lice množine. Upotreba pasiva ovdje je klasičan primjer 'teološkog pasiva' (passivum divinum), gramatičke figure u kojoj se izbjegava izravno imenovanje Boga iz strahopoštovanja, ali je sasvim jasno da je Bog skriveni vršitelj radnje. Teološko značenje je snažno eshatološko: 'da vas Bog ne osudi na posljednjem sudu'.
Ovaj stih iz Isusovog Govora na gori ne zabranjuje zdravo rasuđivanje ili prepoznavanje onoga što je ispravno ili pogrešno (što potvrđuju kasniji stihovi u istom poglavlju), već strogo zabranjuje licemjerno, samopravedno osuđivanje tuđih motiva i srca, što je prerogativ isključivo Boga. Isus upozorava da onaj tko nemilosrdno sudi drugima uzurpira Božje pravo i time na sebe navlači jednako strogu mjeru Božjeg suda.
Glavna poruka je poziv na duboku poniznost i milosrđe u međuljudskim odnosima. Spoznaja vlastite grešnosti, ograničenosti i potpune ovisnosti o Božjoj milosti trebala bi spriječiti ljude da se postavljaju kao vrhovni suci svojim bližnjima, potičući ih da umjesto osude izaberu oprost i razumijevanje.