Matej 24,1 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I izišavši taj Isus iz tog hrama odlažaše, i pristupiše ti učenici njegovi pokazati njemu ta zdanja tog hrama."

1. izišavši Izvornik: ἐξελθὼν [exelthōn] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu: Isus je najprije definitivno napustio hramski prostor, a potom nastavio kretanje. Značenje: Isusov izlazak iz Hrama nije samo fizičko kretanje, nego proročka gesta napuštanja: nakon što je u prethodnom poglavlju izrekao sud nad jeruzalemskim vodstvom ('evo, ostavlja vam se kuća vaša pusta'), njegova prisutnost sada trajno napušta središte starozavjetnog kulta.

2. iz tog hrama Izvornik: ἀπὸ τοῦ ἱεροῦ [apo tou hi'erou] Gramatika: Prijedlog s genitivom odvajanja uz određeni član. Imenica označava čitav sveti kompleks s trijemovima i dvorištima, a ne samo unutarnje svetište. Značenje: Hramski kompleks bio je ponos židovskog naroda i vidljivi jamac Božje prisutnosti. Prijedlog 'od/iz' naglašava prostorno i duhovno udaljavanje Mesije od institucije koja ga je odbacila.

3. odlažaše Izvornik: ἐπορεύετο [eporeueto] Gramatika: Glagol u imperfektu medija/pasiva (deponentni glagol), treće lice jednine. Imperfekt stvara sliku trajne radnje u prošlosti: on je bio na putu, odmicao je dalje. Značenje: Nesvršeni vid glagola dočarava proces odlaska u tijeku, čime se stvara dramski prostor u kojem učenici sustižu Isusa dok još uvijek gledaju unatrag prema veličanstvenim građevinama.

4. pristupiše Izvornik: προσῆλθον [prosēlthon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, treće lice množine. Označava pojedinačnu, zaokruženu radnju prilaska učenika Učitelju. Značenje: Kod Mateja ovaj glagol često uvodi svečani trenutak u kojem učenici ili mnoštvo prilaze Isusu kako bi zatražili pouku ili otvorili važno pitanje.

5. pokazati Izvornik: ἐπιδεῖξαι [epideixai] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji ovdje izražava namjeru (finalni infinitiv): prišli su s ciljem da mu skrenu pozornost i izlože pogledu. Značenje: Složeni glagol s prijedlogom 'epi' nosi nijansu pokazivanja nečega s divljenjem ili isticanja pred očima. Učenici, zbunjeni Isusovim teškim riječima o napuštanju 'puste kuće', pokušavaju mu skrenuti pogled na opipljivu veličanstvenost Herodova zdanja.

6. ta zdanja Izvornik: τὰς οἰκοδομὰς [tas oikodomas] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu množine s određenim članom. Množina ukazuje na mnogobrojne građevine, trijemove, potporne zidove i kule koji su činili hramski sklop. Značenje: Dok se u kasnijoj kršćanskoj terminologiji ista riječ koristi za duhovno 'izgrađivanje' zajednice, ovdje u množini označava materijalnu arhitekturu od kamena i zlata koja će uskoro pokazati svoju prolaznost. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua, što je skraćeni oblik od Jehošua, složen od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).

Matej 24,1 predstavlja dramatičnu prijelaznu točku i teološko-povijesnu prekretnicu u Matejevom evanđelju. Fizičko Isusovo napuštanje hramskog prostora (ἐξελθὼν ἀπὸ τοῦ ἱεροῦ) označava ostvarenje njegove strašne presude izrečene u prethodnom poglavlju: »Evo, kuća vam vaša napuštena ostaje« (Mt 23,38). Povlačenje Isusa, koji je utjelovljena Božja prisutnost (Immanuel), simbolizira povlačenje same Božje slave (Šekine) iz Jeruzalemskog hrama. Hram, nekoć središte Božjeg saveza i prebivališta na zemlji, bez Isusa postaje prazna, duhovno mrtva institucija osuđena na propast i eshatološki sud. Njegovo polagano odlazeće kretanje prema Maslinskoj gori (ἐπορεύετο) izravno odjekuje starozavjetnom viđenju proroka Ezekijela o odlasku Božje slave iz Jeruzalema prije babilonskog sužanjstva (Ez 11,23).

Istodobno, stih otkriva dubok duhovni kontrast i ironiju u stavu Isusovih učenika. Dok Isus gleda Hram eshatološkim očima suda i vidi njegovu nadolazeću propast, učenici mu pristupaju zaneseni zemaljskim sjajem, monumentalnom arhitekturom i vanjskom stabilnošću Herodova zdanja. Njihovo pokazivanje hramskih građevina (τὰς οἰκοδομὰς τοῦ ἱεροῦ) svjedoči o ljudskoj sklonosti traženja sigurnosti u materijalnim postignućima, religijskim institucijama i prolaznoj veličini. Glavna poruka stiha jest da nikakva vanjska grandioznost niti religijska tradicija ne može opstati ako je Bog iz nje otišao; istinska sigurnost ne leži u kamenim građevinama, već u vjernosti Kristu čija riječ ostaje dovijeka.