Matej 24,1 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I izišavši (taj) Isus od (toga) hrama odlazaše, i pristupiše (ti) učenici njegovi pokazati njemu (te) građevine (toga) hrama."

1.Καὶ ἐξελθὼν ... ἀπὸ τοῦ ἱεροῦ (I izišavši ... od hrama / iz hrama)

Hrvatski prijevodI izišavši iz/od hrama

Izvornik (grč./heb.)ἐξέρχομαι (exerchomai - izići), ἀπὸ (apo - od/iz), ἱερόν (hieron - hramsko svetište/kompleks) // heb. ekvivalent za izlazak יָצָא (yatsa), a za Hram בֵּית הַמִּקְדָּשׁ (Beit HaMikdash

- Kuća Svetosti)

TransliteracijaKai exelthōn ... apo tou hierou

Gramatičke nijanseRiječ »ἐξελθὼν« je particip aorista drugog (aktivni, nominativ, jednina, muški rod) od glagola »ἐξέρχομαι«. Aoristni particip ovdje izražava svršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu (najprije je dovršeno izlaženje iz hramskog prostora, a zatim je uslijedilo kretanje dalje). Prijedlog »ἀπὸ« s genitivom (vlastitim imenom/imenicom »τοῦ ἱεροῦ«) označava prostorno odvajanje i udaljavanje od samog kompleksa. Riječ »ἱερόν« odnosi se na cjelokupno hramsko područje sa svim dvorištima, trijemovima i popratnim zgradama, za razliku od riječi »ναός« (naos) koja označava isključivo unutrašnje svetište (Svetinju i Svetinju nad svetinjama).

Teološko značenjeOvo je dramatična teološka prekretnica u Matejevom evanđelju. Isus posljednji put napušta jeruzalemski Hram. Taj čin fizičkog izlaska predstavlja vidljivo ostvarenje proročanske osude izrečene neposredno prije: »Evo, kuća vam vaša napuštena ostaje« (Mt 23,38). Budući da je Isus utjelovljena Božja prisutnost (Immanuel - Bog s nama), njegov odlazak iz Hrama simbolizira povlačenje same Božje slave (Šekine, heb. שְׁכִינָה) iz tog svetišta. Hram bez Isusa prestaje biti mjesto Božjeg prebivališta i postaje duhovno prazna građevina osuđena na propast.

2.ὁ Ἰησοῦς (Isus)

Hrvatski prijevodIsus

Izvornik (grč./heb.)Ἰησοῦς (Iēsoûs) // heb./aram. יֵשׁוּעַ (Yešua') ili יְהוֹשֻׁעַ (Yehošua')

Transliteracijaho Iēsoûs

Gramatičke nijanseNominativ jednine muškog roda s određenim članom »ὁ«. U koine grčkom jeziku vlastita imena često dolaze s određenim članom kako bi se označila poznatost (anafora - Isus o kojem se narira) ili subjektna istaknutost u rečenici. U doslovnom interlinearnom prijevodu član se označava kao »(taj) Isus«.

Teološko značenjeIme znači »Jahve je spasenje« ili »Jahve spašava«. Ovdje Isus nastupa u ulogama suverenog Mesije i proročkog suca. Nakon što je njegov božanski autoritet odbačen od zemaljskih vjerskih vođa u Hramu, Spasitelj se povlači od javnosti i preusmjerava svoju pažnju na krug vjernih učenika, kojima će na Maslinskoj gori otkriti eshatološke tajne o svršetku svijeta i svom drugom dolasku.

3.ἐπορεύετο (odlazaše / iđaše / uputi se)

Hrvatski prijevododlazaše / iđaše / koračaše dalje

Izvornik (grč./heb.)πορεύομαι (poreuomai - putovati, ići, hodati) // heb. הָלַךְ (halakh)

Transliteracijaeporeueto

Gramatičke nijanseGlagol je u imperfektu (indikativ, srednje-pasivno značenje s aktivnim smislom - deponentni glagol, 3. lice jednine). Za razliku od prethodnog aorista (»ἐξελθὼν«), koji označava trenutačni čin izlaska, imperfekt »ἐπορεύετο« izražava trajno, kontinuirano, progreseivno kretanje (»udaljavao se«, »nastavljao je hodati«).

Teološko značenjeKontinuirano kretanje naglašava konačnost Isusova prekida s institucijom Hrama i starozavjetnim kultnim sistemom koji je odbacio svoga Gospodina. Geografski i teološki, Isus odlazi prema istoku, na Maslinsku goru. Njegovo polagano udaljavanje izravno odjekuje starozavjetnom viđenju proroka Ezekijela o odlasku Božje slave iz prvenstvenog Hrama prije babilonskog razorenja, kada se Slava podigla iz grada i zaustavila na gori istočno od Jeruzalema (Ez 11,23).

4.καὶ προσῆλθον οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ (i pristupiše njegovi učenici)

Hrvatski prijevodi pristupiše njegovi učenici

Izvornik (grč./heb.)προσέρχομαι (proserchomai - pristupiti), μαθητής (mathētēs - učenik, sljedbenik), αὐτός (autos - njegov) // heb. za učenike: תַּלְמִידִים (talmidim - od glagola לָמַד, učiti)

Transliteracijakai prosēlthon hoi mathētai autou

Gramatičke nijanseRiječ »προσῆλθον« je aorist drugi indikativ aktivni (3. lice množine), što označava konkretan i svršen čin pristupanja. »οἱ μαθηταὶ« je nominativ množine muškog roda s članom, a »αὐτοῦ« je posvojni genitiv zamjenice. Glagol »προσέρχομαι« u Evanđeljima, a posebno kod Mateja, često ima svečani ili kultni prizvuk pristupanja učitelju, kralju ili Bogu s poštovanjem, molbom ili pitanjem.

Teološko značenjeUčenici (talmidim) su oni koji prate Učitelja, ali u ovom trenutku pokazuju kognitivnu i duhovnu disonancu. Dok Isus s dubokom tugom i proročkom osudom napušta Hram, oni mu pristupaju impresionirani vanjskim sjajem zemaljske religijske moći. Ovaj kontrast između Isusa i učenika služi kao uvod u važnu pouku o pravom učenicištvu: vjernost Bogu ne temelji se na divljenju prolaznim zemaljskim institucijama i zgradama, nego na prihvatanju Kristove riječi i budnosti.

5.ἐπιδεῖξαι αὐτῷ τὰς οἰκοδομὰς τοῦ ἱεροῦ (pokazati njemu građevine hrama)

Hrvatski prijevodpokazati mu hramske građevine (zdanja hrama)

Izvornik (grč./heb.)ἐπιδείκνυμι (epideiknumi - pokazati, izložiti pogledu), οἰκοδομή (oikodomē - građevina, zgrada, struktura od οἶκος [kuća] i δέμω [graditi]) // heb. za građevine: בִּנְיָנִים (binyanim) ili מִבְנוֹת (mibnot)

Transliteracijaepideixai autō tas oikodomas tou hierou

Gramatičke nijanse»ἐπιδεῖξαι« je infinitiv aorista aktivnog koji ovdje ima namjerno ili ciljno značenje (infinitiv svrhe: »da mu pokažu« ili »kako bi mu pokazali«). Prijedlog »ἐπί« u složenici »ἐπιδείκνυμι« daje značenje usmjeravanja pogleda na nešto, izlaganja pogledu, s namjerom da se izazove divljenje. »τὰς οἰκοδομὰς« je akuzativ množine ženskog roda (građevine, monumentalne konstrukcije), što uključuje glavno svetište, masivne potporne zidove, trijemove i dvorane Herodovog hrama.

Teološko značenjeHerodov Hram bio je jedno od arhitektonskih čuda antičkog svijeta, građen od ogromnih blokova bijelog kamena i ukrašen zlatom (o čemu svjedoči i Josip Flavije). Učenici su bili zadivljeni tom ljudskom snagom, stabilnošću i veličanstvenošću. Međutim, njihov čin pokazivanja zgrada Isusu stoji u drastičnom ironičnom kontrastu s Isusovim božanskim znanjem. Oni mu pokazuju zemaljsku slavu građevine koja je u Božjim očima već osuđena na potpune ruševine (»neće ostati ni kamen na kamenu«, Mt 24,2). Ovaj detalj otkriva sukob između tjelesnog i zemaljskog pogleda na svijet (koji cijeni materijalnu moć i vanjski sjaj) i božanske eshatološke perspektive (koja vidi prolaznost svega što nije utemeljeno na Bogu).

Matej 24,1 predstavlja dramatičnu prijelaznu točku i teološko-povijesnu prekretnicu u Matejevom evanđelju. Fizičko Isusovo napuštanje hramskog prostora (ἐξελθὼν ἀπὸ τοῦ ἱεροῦ) označava ostvarenje njegove strašne presude izrečene u prethodnom poglavlju: »Evo, kuća vam vaša napuštena ostaje« (Mt 23,38). Povlačenje Isusa, koji je utjelovljena Božja prisutnost (Immanuel), simbolizira povlačenje same Božje slave (Šekine) iz Jeruzalemskog hrama. Hram, nekoć središte Božjeg saveza i prebivališta na zemlji, bez Isusa postaje prazna, duhovno mrtva institucija osuđena na propast i eshatološki sud. Njegovo polagano odlazeće kretanje prema Maslinskoj gori (ἐπορεύετο) izravno odjekuje starozavjetnom viđenju proroka Ezekijela o odlasku Božje slave iz Jeruzalema prije babilonskog sužanjstva (Ez 11,23).

Istodobno, stih otkriva dubok duhovni kontrast i ironiju u stavu Isusovih učenika. Dok Isus gleda Hram eshatološkim očima suda i vidi njegovu nadolazeću propast, učenici mu pristupaju zaneseni zemaljskim sjajem, monumentalnom arhitekturom i vanjskom stabilnošću Herodova zdanja. Njihovo pokazivanje hramskih građevina (τὰς οἰκοδομὰς τοῦ ἱεροῦ) svjedoči o ljudskoj sklonosti traženja sigurnosti u materijalnim postignućima, religijskim institucijama i prolaznoj veličini. Glavna poruka stiha jest da nikakva vanjska grandioznost niti religijska tradicija ne može opstati ako je Bog iz nje otišao; istinska sigurnost ne leži u kamenim građevinama, već u vjernosti Kristu čija riječ ostaje dovijeka.