Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste!
Gle, ostavlja vam se kuća vaša pusta.
Jer kažem vam: nipošto Me nećete vidjeti od sada dok god ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Jer kažem vam: nipošto Me nećete vidjeti od sada dok god ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Jer vam kažem: nećete mene vidjeti otsele dok ne rečete: Blagoslovljen koji ide u ime Gospodnje.
λέγω γὰρ ὑμῖν· οὐ μή με ἴδητε ἀπ᾽ ἄρτι ἕως ἂν εἴπητε· εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ἐν ὀνόματι κυρίου.¶
legō gar humin ou mē me idēte ap᾽ arti he'ōs an eipēte eulogēmenos ho erchomenos en onomati kuriou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem jer vama: ne nipošto mene vidite od sada dok god reknete: Blagoslovljen taj koji dolazi u imenu Gospodina."
1. ne nipošto mene vidite Izvornik: οὐ μή με ἴδητε [ou mē me idēte] Gramatika: Dvostruka niječnica (οὐ μή) s glagolom u konjunktivu drugog aorista aktiva, 2. lice množine. U grčkom jeziku ovo je najsnažniji mogući način nijekanja neke buduće radnje ('zasigurno nećete', 'ni u kojem slučaju nećete'). Značenje: Ovom kategoričnom tvrdnjom Isus zaključuje svoje javno djelovanje u Hramu i među narodom. Njegovo povlačenje nije privremeni odlazak, nego konačni prekid javne službe Izraelu sve do ispunjenja uvjeta koji slijedi.
2. od sada Izvornik: ἀπ᾽ ἄρτι [ap᾽ arti] Gramatika: Prijedlog ἀπό (skraćeno u ἀπ᾽ zbog elizije pred samoglasnikom) s vremenskim prilogom ἄρτι ('upravo sada, ovog časa'). Značenje: Kod Mateja ovaj izraz (koji se ponovno pojavljuje na suđenju pred Velikim vijećem u Mt 26,64) označava eshatološku prekretnicu: trenutak u kojem završava vrijeme mesijanskog pozivanja u poniznosti i započinje razdoblje suda i iščekivanja proslavljenog Gospodina.
3. dok god reknete Izvornik: ἕως ἂν εἴπητε [he'ōs an eipēte] Gramatika: Vremenski veznik ἕως ('dok') uz modalnu česticu ἄν i konjunktiv drugog aorista aktiva, 2. lice množine. Konstrukcija označava buduću radnju čije je vrijeme ostvarenja neodređeno, ali je sama radnja nužan preduvjet za prekid prethodnog stanja. Značenje: Božji sud nad Jeruzalemom nije posljednja riječ. Postavljanjem vremenske granice ('dok ne kažete'), Isus ostavlja otvorena vrata budućem obraćenju i konačnom prepoznavanju Mesije pri njegovu ponovnom dolasku.
4. Blagoslovljen taj koji dolazi u imenu Gospodina Izvornik: εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ἐν ὀνόματι κυρίου [eulogēmenos ho erchomenos en onomati kuriou] Gramatika: Doslovni navod iz Psalma 118,26 prema grčkom prijevodu (Septuaginti). Sastoji se od participa perfekta pasiva (εὐλογημένος - 'onaj koji je blagoslovljen i nosi trajni blagoslov') u imenskom predikatu bez pomoćnog glagola, te poimeničenog participa prezenta s članom (ὁ ἐρχόμενος - 'onaj koji dolazi'). Imenica κύριος u genitivu jednine bez članka u Septuaginti redovito zamjenjuje Božje ime (JHVH). Značenje: Izraz 'Onaj koji dolazi' u židovstvu je postao mesijanski naslov. Dok je mnoštvo ove iste riječi klicalo pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21,9) s površnim očekivanjima, ovdje se misli na trenutak konačnog očitovanja (paruziju) kada će ga Jeruzalem prepoznati i priznati u njegovu punom božanskom dostojanstvu.
Ovaj stih (Matej 23,39) predstavlja dramatičan vrhunac i završetak Isusove javne službe narodu i vjerskim vođama u Jeruzalemu te duboko teološko proročanstvo koje spaja Božji sud i neizmjernu milost. Nakon oštre osude licemjerja i najave da će njihov Hram ostati 'napušten i pust', Isus izriče suverenu presudu: Njegova vidljiva, milosna prisutnost povlači se od njih. Upotreba najjače grčke negacije (ou mē) naglašava težinu i neizbježnost tog povijesnog prekida — Izrael ulazi u razdoblje duhovne tame u kojem neće vidjeti svoga Mesiju sve dok se ne ispune vremena.
Međutim, glavna poruka stiha nije konačna osuda, već nepokolebljivo obećanje buduće obnove i spasenja. Vremenska granica 'sve dok ne reknete' (heōs an) svjedoči da Božji savez s Izraelom nije trajno raskinut. Isus uvjetuje svoj slavni Drugi dolazak (Paruziju) nacionalnim pokajanjem židovskog naroda i njihovim dobrovoljnim, vjernim prepoznavanjem Njega kao obećanog Mesije i Gospodina. Kada Izrael u vjeri uzvikne mesijanske riječi Psalma 118 (Baruch habba beshem Adonai), nastupit će konačno pomirenje i ostvarenje Božjeg kraljevstva na zemlji.