kako bi došla na vas sva krv pravedna prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Svetišta i Žrtvenika.
kako bi došla na vas sva krv pravedna prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Svetišta i Žrtvenika.
Zaista, kažem vam: doći će sve ovo na naraštaj ovaj.
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste!
Gle, ostavlja vam se kuća vaša pusta.
Jer kažem vam: nipošto Me nećete vidjeti od sada dok god ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste!
Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! Koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila i ne htjeste!
Ἰερουσαλὴμ Ἰερουσαλὴμ ἡ ἀποκτείνουσα τοὺς προφήτας καὶ λιθοβολοῦσα τοὺς ἀπεσταλμένους πρὸς αὐτήν, ποσάκις ἠθέλησα ἐπισυναγαγεῖν τὰ τέκνα σου, ὃν τρόπον ὄρνις ἐπισυνάγει τὰ νοσσία αὐτῆς ὑπὸ τὰς πτέρυγας, καὶ οὐκ ἠθελήσατε;
Ierousalēm Ierousalēm hē apokteinousa tous prophētas kai lithobolousa tous apestalmenous pros autēn posakis ēthelēsa episunagagein ta tekna sou hon tropon ornis episunagei ta nossia autēs hupo tas pterugas kai ouk ēthelēsate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, ta koja ubijaš te proroke i kamenuješ te poslane k njoj, koliko puta htjedoh sabrati tu djecu tvoju, kojim načinom ptica sabire te ptiće njezine pod ta krila, i ne htjedoste?"
1. ta koja ubijaš te proroke i kamenuješ Izvornik: ἡ ἀποκτείνουσα τοὺς προφήτας καὶ λιθοβολοῦσα [hē apokteinousa tous prophētas kai lithobolousa] Gramatika: Određeni član u vokativu jednine ženskog roda prethodi dvama participima prezenta aktiva (ἀποκτείνουσα i λιθοβολοῦσα) koji stoje u službi imenice. Prezent ovdje ne označava samo trenutnu radnju, nego trajno obilježje, naviku i identitet grada kroz povijest. Značenje: Jeruzalem je prikazan kroz tragičan paradoks: središte Božjeg kulta postalo je kroničnim stratištem Božjih glasnika. Kamenovanje je bila službena kazna za bogohulnike i lažne proroke, što znači da je grad sustavno osuđivao istinske Božje poslanike kao krivovjerce.
2. te poslane k njoj Izvornik: τοὺς ἀπεσταλμένους πρὸς αὐτήν [tous apestalmenous pros autēn] Gramatika: Particip perfekta pasiva u akuzativu množine muškog roda s određenim članom (doslovno: 'one koji su poslani i ostaju u svojstvu poslanika'). Naglašen je prijelaz s izravnog obraćanja u 2. licu (vokativ) na zamjenicu u 3. licu jednine ženskog roda (πρὸς αὐτήν - 'k njoj'), što je tipičan semitski stilski postupak u proročkim tužaljkama. Značenje: Perfekt pasiva ističe trajnu valjanost Božjeg naloga s kojim su glasnici dolazili, dok prijedlog πρός ('prema, k') naglašava da su poslani radi dobra i spasenja grada, a ne radi njegova uništenja.
3. koliko puta htjedoh Izvornik: ποσάκις ἠθέλησα [posakis ēthelēsa] Gramatika: Prilog učestalosti praćen glagolom u aoristu indikativa aktiva, 1. lice jednine. Aorist ovdje sažima niz prošlih nastojanja u jednu cjelovitu povijesnu činjenicu ('konstativni aorist'). Značenje: Ovaj izričaj otkriva dubinu Božje strpljivosti, ali i nadpovijesnu svijest samoga Isusa. Iako je prema Mateju ovo njegov jedini opisani dolazak u Jeruzalem za javnog djelovanja, on govori u ime Božje mudrosti koja je kroz cijelu povijest preko proroka neprestano pozivala grad.
4. sabrati Izvornik: ἐπισυναγαγεῖν [episunagagein] Gramatika: Infinitiv drugog aorista aktiva složenog glagola tvorenog od prijedloga ἐπί ('na, k') i συνάγω ('skupiti, voditi zajedno'). Aorist označava radnju u njezinoj potpunosti i dovršenosti. Značenje: U grčkom prijevodu Staroga zavjeta (Septuaginti) ovaj je glagol tehnički izraz za konačno, mesijansko okupljanje raspršenog Izraela. Isus svoje djelovanje predstavlja kao ispunjenje tog Božjeg obećanja o sabiranju naroda u jedno.
5. ptica ... pod ta krila Izvornik: ὄρνις ... ὑπὸ τὰς πτέρυγας [ornis ... hupo tas pterugas] Gramatika: Imenica ὄρνις u nominativu jednine ženskog roda općenito znači 'ptica', a u kasnijem grčkom jeziku (koine) često specifično označava domaću perad ('kokoš, kvočka'). Prijedlog ὑπό s akuzativom množine (τὰς πτέρυγας) označava kretanje pod zaštitu krila. Značenje: Slika ptice koja krilima štiti mladunce pred opasnošću duboko je ukorijenjena u starozavjetnim psalmima i prorocima kao metafora za Božje okrilje i prisutnost u Hramu (pod krilima kerubina). Isus ovdje sebe poistovjećuje sa samim Bogom Izraelovim koji nudi zaklon od nadolazećeg suda.
6. i ne htjedoste Izvornik: καὶ οὐκ ἠθελήσατε [kai ouk ēthelēsate] Gramatika: Veznik καί ovdje ima suprotno (adverzativno) značenje ('ali, a ipak'), uz niječnicu οὐκ i glagol u aoristu indikativa aktiva, 2. lice množine. Za razliku od jednine na početku stiha (grad kao cjelina), množina se sada izravno obraća stanovnicima i vođama ('djeci' Jeruzalema). Značenje: Namjerno ponavljanje istog glagola htijenja (ἠθέλησα - 'htjedoh' nasuprot οὐκ ἠθελήσατε - 'ne htjedoste') stavlja u oštar kontrast Božju spasiteljsku volju i tvrdokornu ljudsku slobodu. Propast Jeruzalema nije posljedica Božje nemilosti, nego svjesnog odbijanja njegove zaštite. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλὴμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Ierousalēm (heb. Yerushalayim)] (grad) Znači: Temelj mira (ili: Grad mira) Tvorba: Semitsko ime složeno od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, položiti temelj) i božanskog imena ili imenice 'šalem / šalom' (mir, potpunost). U grčkom je ovdje preuzeto u nepromjenjivom (indeklinabilnom) obliku izravno iz hebrejskog, dok ženski rod članka (ἡ) odražava hebrejsko poimanje gradova kao 'majki' svojih stanovnika.
Ovaj stih (Matej 23:37 / Luka 13:34) predstavlja jedan od najemotivnijih i najdubljih trenutaka u Evanđeljima, u kojem Isus otkriva svoje božansko, pastirsko srce za svoj narod. Stojeći pred Jeruzalemom uoči svoje muke, Njegova tužbalica sažima stoljeća povijesti spasenja. Stih stavlja u dramatičan kontrast Božju ustrajnu, nježnu i zaštitničku ljubav — prikazanu kroz snažnu metaforu kvočke koja zakriljuje piliće pod svoja krila — s tragičnom, ponavljajućom poviješću ljudske pobune, otvrdnuća i nasilja prema Božjim glasnicima.
Konačna teološka poruka i tragedija ovog stiha leži u misteriju ljudske slobodne volje i njenom otporu božanskoj milosti. Isus izravno suprotstavlja svoju božansku volju da spasi ('koliko puta htjedoh') s tvrdoglavim odbijanjem naroda i njihovih vođa ('i ne htjedoste'). Stoga nadolazeća propast Jeruzalema i opustošenje Hrama nisu posljedica Božjeg manjka ljubavi ili nemoći, već izravan rezultat ljudskog odbijanja Mesije i spasenja koje On nudi. Stih ostaje trajno svjedočanstvo o neizmjenjivoj Božjoj suhojesti i samilosnoj ljubavi, ali i ozbiljna opomena o teškoj odgovornosti koju nosi svjesno odbijanje ponuđene milosti.