Zmije, porodi otrovnica, kako da pobjegnete od osude Gehene?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zmije, porodi otrovnica, kako da pobjegnete od osude Gehene?
Zbog toga, evo, Ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; neke od njih ubit ćete i razapeti, a neke od njih bičevat ćete u sinagogama svojim i progoniti od grada do grada,
kako bi došla na vas sva krv pravedna prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Svetišta i Žrtvenika.
Zaista, kažem vam: doći će sve ovo na naraštaj ovaj.
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste!
kako bi došla na vas sva krv pravedna prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Svetišta i Žrtvenika.
Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijina, kojega ubiste među crkvom i oltarom.
ὅπως ἔλθῃ ἐφ᾽ ὑμᾶς πᾶν αἷμα δίκαιον ἐκχυννόμενον ἐπὶ τῆς γῆς, ἀπὸ τοῦ αἵματος Ἅβελ τοῦ δικαίου ἕως τοῦ αἵματος Ζαχαρίου υἱοῦ Βαραχίου ὃν ἐφονεύσατε μεταξὺ τοῦ ναοῦ καὶ τοῦ θυσιαστηρίου.
hopōs elthē eph᾽ humas pan haima dikaion ekchunnomenon epi tēs gēs apo tou aimatos Habel tou dikaiou he'ōs tou aimatos Zachariou huiou Barachiou hon ephoneusate metaxu tou naou kai tou thusiastēriou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kako bi došla na vas sva krv pravedna prolijevana na zemlji, od te krvi Abela onog pravednog sve do te krvi Zaharije sina Barahije kojeg ubiste između onog svetišta i onog žrtvenika."
1. kako bi došla Izvornik: ὅπως ἔλθῃ [hopōs elthē] Gramatika: Veznik namjere uz glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava konačnu, obuhvatnu i dovršenu radnju dolaska suda u jednoj povijesnoj točki. Značenje: U semitskom načinu mišljenja rečenica namjere često izražava neizbježnu posljedicu koja stoji pod Božjim suverenim nadzorom: odbacivanjem Božjih glasnika sugovornici sami na sebe navlače završni obračun.
2. sva krv pravedna Izvornik: πᾶν αἷμα δίκαιον [pan haima dikaion] Gramatika: Imenički skup u nominativu jednine srednjeg roda bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava kakvoću te obuhvaća svaku pojedinačnu kap nevino prolivene krvi. Značenje: Krv u biblijskoj antropologiji označava sam život koji pripada Bogu, pa prolijevanje nevine krvi stvara objektivnu krivnju koja iz zemlje vapije Stvoritelju za pravdom.
3. prolijevana Izvornik: ἐκχυννόμενον [ekchunnomenon] Gramatika: Particip prezenta pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda koji pobliže određuje imenicu 'krv'. Prezent izražava trajnu i ponavljanu radnju kroz povijest koja traje sve do trenutka govora. Značenje: Isti se glagol koristi u izvještaju o Posljednjoj večeri za Kristovu krv koja se prolijeva za mnoge, čime se nasilje nad pravednicima paradoksalno povezuje s vrhuncem u Kristovoj žrtvi.
4. od te krvi Abela... sve do te krvi Zaharije Izvornik: ἀπὸ τοῦ αἵματος Ἅβελ... ἕως τοῦ αἵματος Ζαχαρίου [apo tou aimatos Habel... he'ōs tou aimatos Zachariou] Gramatika: Dva prijedložna izraza s genitivom i određenim članom koji omeđuju cjelokupni raspon od početne do završne točke. Značenje: Ovaj obuhvatni raspon od Knjige Postanka do Druge knjige Ljetopisa (posljednje knjige hebrejskog kanona) obuhvaća cjelokupnu povijest starozavjetnog mučeništva od prve do posljednje stranice Pisma.
5. kojeg ubiste Izvornik: ὃν ἐφονεύσατε [hon ephoneusate] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda uz glagol u aoristu indikativa aktivnog, 2. lice množine. Aorist izriče povijesnu činjenicu drevnog ubojstva, ali je izravno pripisuje sadašnjim slušateljima. Značenje: Izravno obraćanje u drugom licu množine ('vi ubiste') izražava korporativnu solidarnost u krivnji: budući da sadašnji naraštaj dijeli isti duh odbacivanja proroka, postaje suodgovoran za zločine svojih otaca.
6. između onog svetišta i onog žrtvenika Izvornik: μεταξὺ τοῦ ναοῦ καὶ τοῦ θυσιαστηρίου [metaxu tou naou kai tou thusiastēriou] Gramatika: Prijedlog s dvama genitivima jednine uz određene članove. Imenica ναός označava samu središnju zgradu Hrama (Svetinju), za razliku od šireg hramskog područja. Značenje: Prostor između hramskog trijema i žrtvenika za paljenice u predvorju svećenika bio je najsvetije mjesto liturgijskog posredovanja i pomirenja, što ovo ubojstvo čini vrhunskim svetogrđem. Imena: - Abel [Ἅβελ (heb. הֶבֶל Hevel) / Habel] (osoba) Znači: dah, lahor, para, prolaznost Tvorba: Potječe od hebrejske imenice 'hevel' koja označava dah ili paru, čime se proročki ukazuje na kratkoću i krhkost njegova zemaljskog života kao prve žrtve ubojstva u povijesti.
- Zaharija [Ζαχαρίας (heb. זְכַרְיָה Zekharyah) / Zacharias] (osoba) Znači: Jahve se sjetio Tvorba: Teoforično hebrejsko ime tvoreno od glagolskog korijena 'zakhar' (sjetiti se, spomenuti se) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' (Jahve). Njegovo ime nosi snažnu teološku poveznicu s njegovim posljednjim riječima u 2 Ljet 24,22: 'Neka Jahve vidi i neka traži račun!'
- Barahija [Βαραχίας (heb. בֶּרֶכְיָהוּ Berekhyahu) / Barachias] (osoba) Znači: Jahve blagoslivlja Tvorba: Teoforično hebrejsko ime složeno od glagolskog korijena 'barakh' (blagosloviti) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jah' ili 'Jahu' (Jahve).
Matej 23,35 predstavlja jedan od najtežih i najdramatičnijih Isusovih sudskih govora u Novome zavjetu. U ovome stihu Isus razotkriva duboki, povijesni kontinuitet pobune protiv Boga, pokazujući kako se grijeh odbacivanja Božje riječi i progona Njegovih glasnika proteže kroz čitavu povijest spasenja — od Abela na samom početku (Postanak) pa sve do Zaharije na samom kraju starozavjetnog kanona (2. Ljetopisa). Isus koristi ovaj sveobuhvatni merizam kako bi naglasio da se duhovno protivljenje Bogu nije promijenilo, već je postiglo svoju puninu u tadašnjem vjerskom vodstvu koje je pripremalo ubojstvo samoga Mesije.
Glavna teološka poruka stiha leži u neizbježnosti božanske pravde i konceptu korporativne odgovornosti. Prolivena nevina krv ne nestaje u zaboravu, već pred Bogom kontinuirano traži pravdu i zadovoljštinu. Poistovjećujući svoje sugovornike s ubojicama proroka ("kojega ubiste"), Isus upozorava da neiskreno štovanje grobova mučenika, bez istinskog pokajanja i prihvaćanja Božje istine, samo uvećava osudu. Ovaj stih služi kao ozbiljna opomena svakom naraštaju o svetosti života, nepogrešivosti Božjega suda i tragičnim posljedicama duhovne sljepoće i licemjerja.