Evanđelje po Mateju 23

1Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim 2govoreći: "Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji; 3sve dakle što vam god kažu, učinite i držite, ali po djelima njihovim ne činite; jer govore, a ne čine. 4Vezuju pak bremena teška i teško nosiva te ih stavljaju na pleća ljudima, a sami ih prstom svojim ne žele pomaknuti. 5A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju zapise svoje i povećavaju rese, 6a ljube prvo mjesto na večerama i prva sjedala u sinagogama, 7i pozdrave na trgovima, i da ih ljudi zovu 'rabi'. 8A vi se ne dajte zvati 'rabi', jer jedan je vaš Učitelj, a svi ste vi braća. 9I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je vaš Otac, Onaj Nebeski. 10Niti se dajte zvati vođama, jer jedan je vaš Vođa — Krist. 11A najveći među vama bit će vam poslužitelj. 12Tko god pak uzvisi samoga sebe, bit će ponižen, a tko god ponizi samoga sebe, bit će uzvišen. 13Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer zaključavate Kraljevstvo Nebesko pred ljudima; vi naime ne ulazite, niti onima koji ulaze puštate ući. 14Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer proždirete kuće udovičke i pod izlikom dugo molite; zato ćete primiti to težu osudu. 15Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer obilazite more i kopno da učinite jednoga obraćenika, a kada to postane, činite ga sinom Gehene dvostruko gorim od sebe. 16Jao vama, vođe slijepi, koji govorite: 'Tko se god zakune Svetištem, to je ništa; a tko se god zakune zlatom Svetišta, dužan je.' 17Bezumni i slijepi! Ta što je veće: zlato ili Svetište koje je posvetilo zlato? 18I: 'Tko se god zakune Žrtvenikom, to je ništa; a tko se god zakune darom koji je na njemu, dužan je.' 19Slijepi! Ta što je veće: dar ili Žrtvenik koji posvećuje dar? 20Tko se dakle zakune Žrtvenikom, zaklinje se njime i svime što je na njemu; 21i tko se zakune Svetištem, zaklinje se njime i Onim koji prebiva u njemu; 22i tko se zakune Nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i Onim koji sjedi na njemu. 23Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kima, a ostaviste ono važnije u Zakonu: Pravdu i Milosrđe i Vjernost; ovo je trebalo činiti, a ono ne ostavljati. 24Vođe slijepi, koji cijedite komarca, a gutate devu! 25Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer čistite vanjštinu čaše i pladnja, a iznutra su puni grabeža i neumjerenosti. 26Farizeju slijepi, očisti najprije unutrašnjost čaše, da postane čista i vanjština njezina. 27Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer nalikujete obijeljenim grobovima koji se izvana doduše pokazuju lijepima, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće. 28Tako se i vi izvana doduše pokazujete ljudima pravednima, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. 29Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! Jer gradite grobove proroka i ukrašavate spomenike pravednika, 30i govorite: 'Da bijasmo u danima otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u krvi proroka', 31tako da svjedočite sami sebi da ste sinovi onih koji ubiše proroke. 32I vi ispunite mjeru otaca svojih! 33Zmije, porodi otrovnica, kako da pobjegnete od osude Gehene? 34Zbog toga, evo, Ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; neke od njih ubit ćete i razapeti, a neke od njih bičevat ćete u sinagogama svojim i progoniti od grada do grada, 35kako bi došla na vas sva krv pravedna prolivena na zemlji, od krvi Abela pravednoga sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Svetišta i Žrtvenika. 36Zaista, kažem vam: doći će sve ovo na naraštaj ovaj. 37Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi! Koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što ptica sabire ptiće svoje pod krila, a ne htjedoste! 38Gle, ostavlja vam se kuća vaša pusta. 39Jer kažem vam: nipošto Me nećete vidjeti od sada dok god ne reknete: 'Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!'"