Početna ›

Matej 23,9 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

i pozdrave na trgovima, i da ih ljudi zovu 'rabi'.

A vi se ne dajte zvati 'rabi', jer jedan je vaš Učitelj, a svi ste vi braća.

I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je vaš Otac, Onaj Nebeski.

Niti se dajte zvati vođama, jer jedan je vaš Vođa — Krist.

A najveći među vama bit će vam poslužitelj.

Biblija

I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je vaš Otac, Onaj Nebeski.

Daničić-Karadžić

I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.

Original

Καὶ πατέρα μὴ καλέσητε ὑμῶν ἐπὶ τῆς γῆς· εἷς γάρ ἐστιν ὑμῶν ὁ πατὴρ ὁ οὐράνιος.

Izgovor

Kai patera mē kalesēte humōn epi tēs gēs heis gar estin humōn ho patēr ho ouranios

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I ocem ne nazovite vašim na toj zemlji; jedan naime jest vaš taj Otac taj nebeski."

Analiza

1. ocem Izvornik: πατέρα [patera] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine bez člana, u službi predikatnog akuzativa uz glagol nazivanja. Postavljena je na samo čelo rečenice radi snažnog isticanja pojma prije same zabrane. Značenje: U rabinskom judaizmu 'otac' (aramejski abba) bio je počasni naslov za velike duhovne autoritete, učitelje Zakona i patrijarhe. Isus zabranjuje pripisivanje takvog vrhovnog duhovnog očinstva bilo kojem čovjeku.

2. ne nazovite Izvornik: μὴ καλέσητε [mē kalesēte] Gramatika: Nijekana čestica uz glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 2. lice množine. U grčkom jeziku konstrukcija s konjunktivom aorista izražava kategoričku zabranu da se radnja uopće započne ili učini u bilo kojem slučaju. Značenje: Zabrana se ne odnosi na biološkog oca u obitelji, nego na stvaranje religiozne hijerarhije u kojoj ljudi preuzimaju ulogu duhovnih gospodara i izvora istine.

3. na toj zemlji Izvornik: ἐπὶ τῆς γῆς [epi tēs gēs] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom uz genitiv jednine ženskog roda i određeni član, koji označava prostorno područje. Stoji u izravnoj suprotnosti prema pridjevu 'nebeski' na kraju stiha. Značenje: Zemlja označava prolaznu, ljudsku sferu postojanja. Nijedan zemaljski autoritet ne smije zasjeniti ili posrednički prisvojiti mjesto koje pripada isključivo Bogu.

4. jedan naime jest Izvornik: εἷς γάρ ἐστιν [heis gar estin] Gramatika: Glavni broj u nominativu jednine muškog roda na prvom mjestu u rečenici radi naglaska, praćen uzročnim veznikom i prezentom glagola 'biti' koji izriče trajnu, bezvremensku istinu. Značenje: Ova tvrdnja izravno odjekuje temeljnom židovskom vjeroispovijesti Šema ('Gospodin je jedan'). Božja jedincatost temelj je duhovne jednakosti svih vjernika.

5. taj Otac taj nebeski Izvornik: ὁ πατὴρ ὁ οὐράνιος [ho patēr ho ouranios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, iza koje slijedi pridjev s ponovljenim određenim članom. Ovakvo ponavljanje člana (atributivni položaj) snažno izdvaja i definira Oca upravo kroz njegovo nebesko svojstvo. Značenje: Samo je Bog pravi izvor duhovnog života i konačni autoritet. Budući da svi učenici imaju istoga nebeskog Oca, među njima nema mjesta za duhovnu nadmoć.

Zaključak

U ovom stihu iz Matejeva evanđelja (Mt 23,9), Isus upućuje radikalan poziv na preoblikovanje duhovne zajednice i demontažu vjerskog elitizma. Zabrana nazivanja bilo koga 'ocem na zemlji' ne odnosi se na biološko roditeljstvo ili nužno poštovanje starijih, već na zabranu pripisivanja božanskog autoriteta, nepogrešivosti i duhovnog gospodarenja ljudskim vođama. U kraljevstvu Božjem ukida se hijerarhija duhovne nadmoći – svi su vjernici međusobno braća i sestre na jednakoj razini pred Bogom.

Glavna teološka poruka repozicionira vjernika u izravan, intiman odnos s jedinim istinskim Izvorom života i autoriteta – Ocem nebeskim. Ističući da je 'jedan vaš Otac nebeski', Isus podsjeća na starozavjetni monoteizam te naglašava da nitko na zemlji ne može zauzeti Božje mjesto u ljudskom srcu i savjesti. Istinsko duhovno vodstvo u Crkvi ne smije težiti za titualnom slavom i dominacijom, već se mora temeljiti na poniznom služenju pod vrhovnim autoritetom nebeskoga Oca.