U ono vrijeme Herod, tetrarh, doznade za Isusov ugled.
U ono vrijeme Herod, tetrarh, doznade za Isusov ugled.
I reče svojim pobočnicima: "Taj je čovjek Ivan Krstitelj! To je on, uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moć da čini čuda djeluje u Njemu."
Naime, Herod bijaše dao uhititi i okovati u lance Ivana i on bijaše zatvoren zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa;
U ono vrijeme Herod, tetrarh, doznade za Isusov ugled.
U to vrijeme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu;
Ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ ἤκουσεν Ἡρῴδης ὁ τετραάρχης τὴν ἀκοὴν Ἰησοῦ
En ekeinō tō kairō ēkousen Hērōdēs ho tetraarchēs tēn akoēn Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U onome [tom] vremenu čuo je Herod [taj] tetrarh [tu] vijest Isusa,"
1.Ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ (En ekeinō tō kairō) – "U onome vremenu" / "U to vrijeme" • Hrvatski prijevod: U onome (tom) vremenu / U taj čas • Izvornik i transliteracija: grč. Ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ (En ekeinō tō kairō) • Gramatičke nijanse: Prijedlog ἐν (en) s dativom jednine srednjeg/muškog roda pokazne zamjenice ἐκεῖνος (ekeinos - onaj, taj), određenog člana ὁ (ovdje u dativu: τῷ) i imenice καιρός (kairos - vrijeme, pravi trenutak, zgoda). • Teološko i značenjsko objašnjenje: Za razliku od grčke riječi χρόνος (chronos), koja označava običajno, kronološko i protokom mjerljivo vrijeme, καιρός (kairos) u biblijskom i novozavjetnom kontekstu označava "pravi trenutak", "ispunjeno vrijeme", odsudnu prekretnicu ili vrijeme posebnog Božjeg zahvata i djelovanja. Evanđelist Matej ovom formulom ne daje samo kronološku odrednicu, već teološki povezuje dotadašnje Isusovo moćno djelovanje u Galileji i odbijanje u Nazaretu s nadolazećim izvještajem o mučeničkoj smrti Ivana Krstitelja, ukazujući na duhovnu dramu i porast napetosti u povijesti spasenja.
2.ἤκουσεν (ēkousen) – "čuo je" / "začuo je" / "doznao je" • Hrvatski prijevod: čuo je / začuo je / doznao je • Izvornik i transliteracija: grč. ἤκουσεν (ēkousen); usp. heb. שָׁמַע (shama / šama) • Gramatičke nijanse: Glagol ἀκούω (akouō - čuti, slušati, razumjeti, doznati) u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Aorist izražava svršenu radnju koja se dogodila u određenom povijesnom trenutku u prošlosti (trenutak kada je izvještaj stigao do Heroda i izazvao njegovu reakciju). • Teološko i značenjsko objašnjenje: U biblijskoj tradiciji glagol "čuti" (grč. akouō, heb. shama) rijetko označava samo pasivno osjetilno primanje zvuka. On redovito uključuje usmjeravanje pažnje, nutarnje prepoznavanje te reakciju srca, uma i savjesti. U ovom kontekstu, Herodovo "slušanje" o Isusovim čudesnim djelima ne ostaje na razini puke informacije; ta vijest prodire u njegovu nemirnu savjest, budi dubok osjećaj krivnje i praznovjeran strah da je Ivan Krstitelj, kojega je nepravedno pogubio, ustao od mrtvih (Mt 14,2).
3.Ἡρῴδης ὁ τετραάρχης (Hērōdēs ho tetraarchēs) – "Herod tetrarh" / "Herod četverovlasnik" • Hrvatski prijevod: Herod tetrarh / Herod četverovlasnik / Herod vladar četvrtine • Izvornik i transliteracija: grč. Ἡρῴδης ὁ τετραάρχης (Hērōdēs ho tetraarchēs) • Gramatičke nijanse: Vlastito ime i politička titula u nominativu jednine muškog roda, povezani određenim članom ὁ (ho), koji naglašava njegov službeni društveni i politički identitet. • Teološko i povijesno objašnjenje: Riječ je o Herodu Antipi, sinu Heroda Velikoga, koji je kao rimski vazal vladao Galilejom i Perejom od 4. pr. Kr. do 39. po Kr. Titula τετραάρχης ("četverovlasnik", složenica od τέσσαρες - četiri i ἄρχω - vladati) izvorno je označavala vladara četvrtine nekadašnjeg kraljevstva, a u rimsko doba primjenjivala se na niže pokrajinske vladare. Teološki, Matej ovdje uspostavlja snažan kontrast: zemaljski vladar s političkom titulom (Herod, simbol korumpirane, prestrašene i prolazne ljudske moći) suočava se s vijesti o Isusu, istinskom Kralju čija duhovna i nebeska vlast nadilazi i potresa zemaljska prijestolja.
4.τὴν ἀκοὴν Ἰησοῦ (tēn akoēn Iēsou) – "vijest o Isusu" / "glas o Isusu" / "Isusovo čuvenje" • Hrvatski prijevod: vijest o Isusu / glas o Isusu / čuvenje Isusa • Izvornik i transliteracija: grč. τὴν ἀκοὴν Ἰησοῦ (tēn akoēn Iēsou); usp. heb. שְׁמוּעָה (shemuah / šemu'ah) • Gramatičke nijanse: Ἀκοὴν (akoēn) je imenica ženskog roda u akuzativu jednine (od ἀκοή - sluh, čuvenje, glas, vijest, propovijed), praćena određenim članom τὴν i vlastitim imenom Ἰησοῦ u genitivu jednine. Genitiv Ἰησοῦ ovdje funkcionira primarno kao objektivni genitiv ("vijest/glas *o* Isusu", izvještaj o Njegovim čudesnim djelima, nauku i autoritetu), iako nosi i snagu subjektivnog genitiva (slava i utjecaj koji zrače iz same Kristove osobe). • Teološko i značenjsko objašnjenje: Riječ ἀκοή u Novom zavjetu ima bogato teološko značenje; ona ne označava samo glasine ili sluh, već redovito predstavlja samu poruku spasenja, propovijed ili objavu radosne vijesti (usp. Rim 10,17: "vjera po poruci/propovijedi", *ex akoēs*). U ovom retku, "vijest o Isusu" svjedoči da je Kristovo djelovanje u Galileji postalo toliko moćno i nezaustavljivo da je probilo sve društvene barijere i prodrlo do najviših slojeva kraljevskog dvora. Vijest o Isusu nosi u sebi duhovni autoritet koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, već neizbježno izaziva duhovnu krizu i stavlja svakog čovjeka, pa i moćnike ovoga svijeta, pred sud vlastite savjesti i Božje istine.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 14,1) predstavlja važnu narativnu i teološku prekretnicu u prikazu Isusova javnog djelovanja. Sintagma 'u ono vrijeme' (ἐν ἐκείνῳ τῷ καιρῷ) ne povezuje događaje samo kronološki, već teološki smješta širenje glasa o Isusovim čudesnim djelima u trenutak rastućeg društvenog i duhovnog previranja, neposredno nakon Isusova odbijanja u zavičaju i uoči izvještaja o mučeničkoj smrti Ivana Krstitelja.
Glavna poruka stiha leži u nezaustavljivoj snazi i prodornosti Evanđelja i Božjega Kraljevstva: vijest o Isusu ('ἀκοὴ Ἰησοῦ') nadilazi sve zemaljske prepreke i dopire sve do vrhova političke vlasti, uznemirujući korumpiranu savjest Heroda tetrarha. Suprotstavljanjem zemaljskog vladara (opterećenog strahom, krivnjom i praznovjerjem) i Isusa (istinskog Gospodara čija djela svjedoče o Božjoj prisutnosti), Matej naglašava da susret s vijesti o Kristu nikoga ne ostavlja ravnodušnim — on neizbježno zahtijeva osobni preispit, razotkriva pravu prirodu ljudskog srca i pokazuje nadmoć Božje istine nad prolaznom zemaljskom moći.