I Njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, Njemu sve to dolazi?
I Njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, Njemu sve to dolazi?
I bi On za njih povod za negodovanje. Isus im reče: "Prorok se prezire u svojem zavičaju i u kući svojoj."
I ondje On ne načini mnogo čuda, jer oni ne vjerovahu.
I ondje On ne načini mnogo čuda, jer oni ne vjerovahu.
I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.
καὶ οὐκ ἐποίησεν ἐκεῖ δυνάμεις πολλὰς διὰ τὴν ἀπιστίαν αὐτῶν.¶
kai ouk epoiēsen ekei dunameis pollas dia tēn apistian autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne učini ondje silna djela mnoga zbog nevjere njihove."
1.καὶ οὐκ ἐποίησεν (i ne učini / i ne napravi) • Hrvatski prijevod: i ne učini / i ne napravi • Izvornik (grč.): καὶ οὐκ ἐποίησεν • Transliteracija: kai ouk epoiēsen • Gramatička analiza: 'ἐποίησεν' je glagol u aoristu (3. lice jednine, aktivni indikativ) od leme 'ποιέω' (poieō - činiti, raditi, stvarati). Aorist označava svršenu radnju u prošlosti, sažeti povijesni događaj koji ukazuje na Isusovo svjesno suzdržavanje od činjenja čuda u tom specifičnom trenutku. Negacija 'οὐκ' (ouk) ispred glagola izričito niječe radnju. • Teološko značenje: Glagol 'ποιέω' ukazuje na aktivno, stvaralačko djelovanje. Isusova čudesa nisu pasivni prikazi moći, nego aktivna djela Božjeg kraljevstva. Izostanak tih djela naglašava da božanska milost nije nametnuta silom, već je u relacijskom odnosu s ljudskim primanjem i vjerom.
2.ἐκεῖ (ondje / tamo) • Hrvatski prijevod: ondje / tamo • Izvornik (grč.): ἐκεῖ • Transliteracija: ekei • Gramatička analiza: Prilog mjesta koji označava lokaciju udaljenu od govornika. • Teološko značenje: U kontekstu Matejeva evanđelja (Mt 13,58), 'ondje' se odnosi na Isusov zavičaj, Nazaret. Riječ nosi duboku ironiju i teološku težinu: upravo u njegovom vlastitom domu, među onima koji bi ga trebali najbolje poznavati i najsrčanije primiti, njegova čudotvorna snaga nailazi na zid odbijanja, čime se ispunjava načelo da prorok nije bez časti osim u svom zavičaju.
3.δυνάμεις πολλὰς (silna djela mnoga / čudesa mnoga) • Hrvatski prijevod: silna djela mnoga (čudesa mnoga) • Izvornik (grč.): δυνάμεις πολλὰς • Transliteracija: dynameis pollas • Gramatička analiza: Akuzativ množine ženskog roda imenice 'δύναμις' (dynamis - moć, snaga, silno djelo, čudo) i pridjeva 'πολύς' (polys - mnogi, velik). U sinoptičkim evanđeljima riječ 'δύναμις' redovito služi kao tehnički termin za Isusova čudesa, označavajući ih kao očitovanja božanske sile. Redoslijed imenica pa pridjev naglašava narav tih djela, dok 'πολλὰς' ukazuje na propušteno obilje milosti. • Teološko značenje: Riječ 'dynamis' (od koje potječe 'dinamit') označava inherentnu božansku moć koja pobjeđuje bolest, zloduhe i prirodne zakone. Isus nije izgubio tu moć u Nazaretu (on ostaje svemogući Bog), nego je njezino vidljivo očitovanje bilo suzdržano. Čudesa u Novom zavjetu nisu magijski trikovi za zabavu ili nasilno uvjeravanje skeptika, već znakovi Božjeg kraljevstva koji odgovaraju na otvorenost srca.
4.διὰ τὴν ἀπιστίαν αὐτῶν (zbog nevjere njihove) • Hrvatski prijevod: zbog nevjere njihove (dosl. zbog te nevjere njihove) • Izvornik (grč.): διὰ τὴν ἀπιστίαν αὐτῶν • Transliteracija: dia tēn apistian autōn • Gramatička analiza: 'διὰ' (dia) je prijedlog koji s akuzativom ('τὴν ἀπιστίαν') izražava neposredni uzrok ili razlog ('zbog', 'radi'). 'τὴν' je određeni član u akuzativu jednine ženskog roda koji pojačava specifičnost te konkretne nevjere. 'ἀπιστίαν' je akuzativ jednine ženskog roda imenice 'ἀπιστία' (apistia - nevjera, nepovjerenje, odbijanje vjerovanja), što je alfa-privativni oblik od 'πίστις' (pistis - vjera, pouzdanje). 'αὐτῶν' (autōn) je posvojni genitiv množine osobne zamjenice ('njihove'). • Teološko značenje: Ovo je srž poruke stiha. 'ἀπιστία' ovdje nije samo pasivno neznanje ili nedostatak informacija, već aktivno, svjesno odbijanje i otpor prema Isusovom identitetu, proizašlo iz predrasuda o njegovom zemaljskom podrijetlu. Prijedlog 'διὰ' postavlja nevjeru kao izravnu prepreku očitovanju čuda. Bog u svojoj suverenosti suzdržava svoju moć kada naiđe na svjesno odbijanje. Vjera ('πίστις') je teološki kanal kroz koji Božja milost teče u ljudsku stvarnost; bez nje, božansko se djelovanje ne nameće silom kako ne bi narušilo ljudsku slobodu ili se svelo na senzacionalizam.
Ovaj stih (Matej 13,58) donosi duboku teološku istinu o naravi Božjeg djelovanja i važnosti ljudskog odgovora. Isusovo suzdržavanje od činjenja čudesa u vlastitom zavičaju ne svjedoči o ograničenosti Njegove božanske svemoći, već o Njegovom poštivanju ljudske slobode i duhovnim zakonitostima Božjeg kraljevstva. Čudesa u Evanđeljima nisu samopromotivni dokazi namijenjeni slamanju ljudskog skepticizma, već darovi milosti koji traže relacijsko povjerenje i otvorenost srca.
Nevjera (ἀπιστία) stanovnika Nazareta, proizašla iz familijarnosti i predrasuda, stvorila je duhovnu barijeru koja je spriječila izlijevanje božanskog blagoslova. Stih nas uči da vjera nije zasluga kojom kupujemo Božja čuda, već nužni duhovni prostor i posuda u koju se Božja sila (δύναμις) može izliti. Kada čovjek aktivno odbija Boga, Bog se povlači u svojoj suverenoj poniznosti, ostavljajući nas s tragičnim posljedicama vlastite zatvorenosti za Njegovu milost.