I Njegove sestre nisu li sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve to?"
I Njegove sestre nisu li sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve to?"
I sablažnjavahu se o Njega. A Isus im reče: "Prorok nije bez časti, osim u svojemu zavičaju i u svojoj kući."
I ne učini ondje mnoge sile zbog njihove nevjere.
I ne učini ondje mnoge sile zbog njihove nevjere.
I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.
καὶ οὐκ ἐποίησεν ἐκεῖ δυνάμεις πολλὰς διὰ τὴν ἀπιστίαν αὐτῶν.¶
kai ouk epoiēsen ekei dunameis pollas dia tēn apistian autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne učini ondje sile mnoge zbog te nevjere njihove."
1. ne učini Izvornik: οὐκ ἐποίησεν [ouk epoiēsen] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine. Aorist ovdje sumarno (kompleksivno) sažima cjelokupan ishod Isusova boravka u Nazaretu kao zaokruženu povijesnu činjenicu. Značenje: Matej koristi izričitu izjavu ('ne učini mnogo'), čuvajući suverenost Isusove božanske osobe: Isus nije bio nemoćan, nego je svjesno uskratio obilje čudesa ondje gdje su srca bila zatvorena.
2. sile mnoge Izvornik: δυνάμεις πολλὰς [dunameis pollas] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu množine ženskog roda, u službi izravnog objekta. Imenica u jednini znači 'sila' ili 'moć', a u množini označava konkretna djela božanske sile (čudesa). Značenje: U sinoptičkim evanđeljima čudesa se nazivaju 'silama' jer su ona prodor Božje kraljevske moći u palu stvarnost. Izraz 'mnoge' podrazumijeva da je Isus ipak učinio nekoliko čudesa (usp. Mk 6,5), ali ne u punini kakva je pratila Njegovu službu u drugim mjestima.
3. zbog te nevjere njihove Izvornik: διὰ τὴν ἀπιστίαν αὐτῶν [dia tēn apistian autōn] Gramatika: Prijedlog s akuzativom imenice ženskog roda i određenim članom, praćen osobnom zamjenicom u genitivu množine. Dok ovaj prijedlog s genitivom označava sredstvo, s akuzativom redovito izražava uzrok ili razlog ('zbog', 'radi'). Imenica je tvorena niječnim prefiksom od korijena za 'vjeru' i 'povjerenje'. Značenje: Otkriva duboku teološku vezu između vjere i Božjeg djelovanja: Isus ne čini čudesa kao puke predstave za uvjeravanje skeptika niti silom nameće milost. Nevjera Nazarećana zatvorila je vrata Božjem daru, čime ovaj završni stih poglavlja o prispodobama pokazuje tragičnu posljedicu neprihvaćanja Riječi.
Ovaj stih (Matej 13,58) donosi duboku teološku istinu o naravi Božjeg djelovanja i važnosti ljudskog odgovora. Isusovo suzdržavanje od činjenja čudesa u vlastitom zavičaju ne svjedoči o ograničenosti Njegove božanske svemoći, već o Njegovom poštivanju ljudske slobode i duhovnim zakonitostima Božjeg kraljevstva. Čudesa u Evanđeljima nisu samopromotivni dokazi namijenjeni slamanju ljudskog skepticizma, već darovi milosti koji traže relacijsko povjerenje i otvorenost srca.
Nevjera (ἀπιστία) stanovnika Nazareta, proizašla iz familijarnosti i predrasuda, stvorila je duhovnu barijeru koja je spriječila izlijevanje božanskog blagoslova. Stih nas uči da vjera nije zasluga kojom kupujemo Božja čuda, već nužni duhovni prostor i posuda u koju se Božja sila (δύναμις) može izliti. Kada čovjek aktivno odbija Boga, Bog se povlači u svojoj suverenoj poniznosti, ostavljajući nas s tragičnim posljedicama vlastite zatvorenosti za Njegovu milost.