i došavši u Svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi tako da se oni zapanjiše i govorahu: "Otkuda ovome ta Mudrost i te sile?
Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se Njegova majka Marija, a Njegova braća Jakov i Josip i Šimun i Juda?
I Njegove sestre nisu li sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve to?"
I sablažnjavahu se o Njega. A Isus im reče: "Prorok nije bez časti, osim u svojemu zavičaju i u svojoj kući."
I ne učini ondje mnoge sile zbog njihove nevjere.
I Njegove sestre nisu li sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve to?"
I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
καὶ αἱ ἀδελφαὶ αὐτοῦ οὐχὶ πᾶσαι πρὸς ἡμᾶς εἰσιν; πόθεν οὖν τούτῳ ταῦτα πάντα;
kai hai adelphai autou ouchi pasai pros hēmas eisin pothen oun toutō tauta panta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I te sestre Njegove zar ne sve kod nas jesu? Odakle dakle ovome ova sva?"
1. te sestre Njegove Izvornik: αἱ ἀδελφαὶ αὐτοῦ [hai adelphai autou] Gramatika: Imenica u nominativu množine ženskog roda s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda koji izražava pripadnost. Riječ doslovno označava ženske osobe rođene iz iste utrobe. Značenje: Kao i kod spomena braće u prethodnom stihu, mještani Nazareta navode članove Isusove najuže obitelji koje svakodnevno viđaju. U kršćanskoj predaji ovaj se izraz tumači kao polusestre (Josipove kćeri iz ranijeg braka), bliske rođakinje ili, u protestantskoj egzegezi, biološke Marijine kćeri.
2. zar ne Izvornik: οὐχὶ [ouchi] Gramatika: Pojačani oblik niječne upitne čestice koji se koristi u retoričkim pitanjima. U grčkoj sintaksi ovakva čestica na početku pitanja redovito i snažno očekuje potvrdan odgovor ('Dakako da jesu!'). Značenje: Naglašava nepobitnu očiglednost činjenice na koju se govornici pozivaju. Za Nazarećane je potpuna običnost Isusove obitelji neupitan dokaz koji se ne može osporiti.
3. kod nas jesu Izvornik: πρὸς ἡμᾶς εἰσιν [pros hēmas eisin] Gramatika: Prijedlog s akuzativom osobne zamjenice u prvom licu množine, uz glagol 'biti' u prezentu indikativa (3. lice množine). Iako prijedlog s akuzativom osnovno izražava smjer ('prema nama'), uz glagole mirovanja označava blisku prisutnost, suživot i licem u lice zajedništvo ('među nama', 'ovdje s nama'). Značenje: Pokazuje da su Isusove sestre ostale trajno živjeti u Nazaretu, vjerojatno udane za lokalne mještane. Njihova svakodnevna prisutnost u selu pojačava sablazan: kako netko čija je cijela obitelj tako obična i utopljena u prosječnost može polagati pravo na izvanredan božanski autoritet?
4. Odakle dakle ovome Izvornik: πόθεν οὖν τούτῳ [pothen oun toutō] Gramatika: Upitni prilog mjesta i podrijetla povezan zaključnim veznikom ('dakle', 'stoga') te pokaznom zamjenicom u dativu jednine muškog roda (dativ posvojni ili dativ koristi). Samostalna upotreba pokazne zamjenice 'ovome' umjesto imena ovdje nosi prizvuk distance, pa i podcjenjivanja. Značenje: Zaključno pitanje razotkriva temeljnu sljepoću nevjere: budući da misle kako znaju sve o Njegovu zemaljskom podrijetlu, ne mogu objasniti izvor Njegove mudrosti i sile. Pitanje 'odakle' u evanđeljima redovito upućuje na misterij Isusova božanskog poslanja koje nadilazi ljudske okvire.
5. ova sva Izvornik: ταῦτα πάντα [tauta panta] Gramatika: Pokazna zamjenica i pridjev u nominativu množine srednjeg roda, u službi subjekta rečenice (uz neizrečeni glagol 'jesu' ili 'dolaze'). Srednji rod množine obuhvaća cjelokupnost pojave. Značenje: Sažima sve ono što je izazvalo njihovo čuđenje u sinagogi (stih 54): i Njegovu izvanrednu mudrost u poučavanju i čudesna djela sile. Oni priznaju stvarnost tih očitovanja, ali odbijaju prihvatiti njihov nebeski izvor.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 13,56) predstavlja vrhunac dramatičnoga sukoba između ljudskog prepoznavanja i duhovne slijepe točke Nazarećana. Suočeni s nevjerojatnom mudrošću i čudesnim djelima Isusa Krista, Njegovi sugrađani ne traže objašnjenje u Božjoj milosti ili proročkom pomazanju, već seotiču o Njegovo zemaljsko, njima dobro poznato obiteljsko porijeklo. Navođenje Njegovih sestara, koje žive u istoj zajednici, služi im kao argument za omalovažavanje: ako je Njegova obitelj tako obična i svakodnevna, Njegov autoritet ne može biti božanski.
Glavna poruka ovog stiha leži u razotkrivanju 'skandala Utjelovljenja' (skandala inkarnacije). Bog se ne objavljuje kroz zemaljski sjaj, visoki društveni status ili udaljenu nedodirljivost, već ulazi u samu srž ljudske svakodnevice, obiteljskih odnosa i malih zajednica. Nevjera Nazarećana upozorava da prevelika usredotočenost na vanjsko, tjelesno i poznato može zaslijepiti čovjeka za prepoznavanje Božje prisutnosti i Njegovog suverenog djelovanja u svijetu. Istinska spoznaja Isusa Krista zahtijeva korak vjere koji nadilazi puki ljudski pogled.