Došavši u svoj zavičaj, On poučavaše stanovnike u njihovim sinagogama na takav način da, iznenađeni, oni govorahu: 'Otkud li Njemu dolaze ta mudrost i ta čuda?'
Došavši u svoj zavičaj, On poučavaše stanovnike u njihovim sinagogama na takav način da, iznenađeni, oni govorahu: 'Otkud li Njemu dolaze ta mudrost i ta čuda?'
- Nije li to drvodjeljin sin? Njegova majka ne zove li se Marija, a Njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?
I Njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, Njemu sve to dolazi?
I bi On za njih povod za negodovanje. Isus im reče: "Prorok se prezire u svojem zavičaju i u kući svojoj."
I ondje On ne načini mnogo čuda, jer oni ne vjerovahu.
I Njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, Njemu sve to dolazi?
I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
καὶ αἱ ἀδελφαὶ αὐτοῦ οὐχὶ πᾶσαι πρὸς ἡμᾶς εἰσιν; πόθεν οὖν τούτῳ ταῦτα πάντα;
kai hai adelphai autou ouchi pasai pros hēmas eisin pothen oun toutō tauta panta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sestre njegove zar ne sve kod nas jesu? Odakle dakle ovome ovo sve?"
1. KAI HAI ADELPHAI AUTOU (καὶ αἱ ἀδελφαὶ αὐτοῦ) - 'I sestre njegove'
Izvornik i transliteracijagrč. καὶ αἱ ἀδελφαὶ αὐτοῦ (kai hai adelphai autou)
Gramatičke nijanse'ἀδελφαὶ' je nominativ množine ženskog roda imenice ἀδελφή (adelphē - sestra), uz određeni član αἱ i posvojnu zamjenicu αὐτοῦ (genitiv jednine muškog roda, 'njegov'). U grčkom jeziku član αἱ naglašava određene, poznate osobe – konkretne sestre koje su žiteljima Nazareta bile dobro poznate i koje su živjele među njima.
Teološko i povijesno značenjeOva fraza svjedoči o stvarnom, ljudskom inkarnacijskom kontekstu Isusova života. Isus je odrastao u stvarnoj obitelji unutar židovske zajednice. U kršćanskoj teološkoj tradiciji raspravlja se o tome jesu li 'braća i sestre' (adelphoi i adelphai) djeca Josipa iz prethodnog braka (epifanijsko stajalište), rođaci/bliski srodnici (hijeronimsko stajalište, budući da aramejski jezik nije imao posebnu riječ za bratiće i sestrične, pa se koristio opći pojam) ili Marijina i Josipova kasnija djeca (helvidijansko stajalište). U svakom slučaju, nazaretski sugrađani prepoznaju Njegove ljudske korijene, što im paradoksalno postaje kamen spoticanja jer ne mogu spojiti Njegovo božansko nadahnuto djelovanje s Njegovom svakodnevnom ljudskom obitelji. 2. OUCHI PASAI (οὐχὶ πᾶσαι) - 'zar ne sve / nisu li sve'
Izvornik i transliteracijagrč. οὐχὶ πᾶσαι (ouchi pasai)
Gramatičke nijanse'οὐχὶ' (ouchi) je pojačani oblik niječnice οὐ (ou), koji se u upitnim rečenicama koristi kada govornik sa sigurnošću očekuje potvrdan odgovor ('Zar nisu...? / Nisu li...?'). 'πᾶσαι' (pasai) je nominativ množine ženskog roda pridjeva πᾶς (pas - sav, svaki).
Teološko značenjeUpotreba pojačane negacije οὐχὶ i riječi πᾶσαι ('sve') naglašava da su Nazarećani savršeno poznavali Isusovo obiteljsko zaleđe. Korištenje riječi 'sve' (a ne 'obje') u grčkom jeziku ukazuje na to da je Isus imao barem tri ili više sestara koje su živjele u tom mjestu (vjerojatno udane u Nazaretu). To naglašava potpunu uronjenost Isusa u ljudsku svakodnevicu i društveno tkivo Nazareta. 3. PROS HEMAS EISIN (πρὸς ἡμᾶς εἰσιν) - 'kod nas jesu / s nama su'
Izvornik i transliteracijagrč. πρὸς ἡμᾶς εἰσιν (pros hemas eisin)
Gramatičke nijansePrijedlog 'πρὸς' (pros) s akuzativom zamjenice 'ἡμᾶς' (hemas - nas) u ovom kontekstu ne označava kretanje prema nečemu, već blisko prisustvo, trajni boravak i zajedništvo ('kod nas', 's nama', 'među nama'). 'εἰσιν' je prezent indikativa aktiva glagola εἰμί (eimi - biti), 3. lice množine ('jesu').
Teološko značenjeIzraz 'πρὸς ἡμᾶς' izražava bliskost i familijarnost. Isusove sestre su dio njihove svakodnevne zajednice, dijele isti društveni i ekonomski status. Nazarećani koriste tu poznatost kao argument protiv Isusovog posebnog autoriteta i nebeskog porijekla Njegove mudrosti. Ovo je klasičan primjer 'skandala inkarnacije' (utjelovljenja) – Bog se objavljuje u toliko običnom i bliskom ljudskom obliku da ga oni koji gledaju samo tjelesnim očima ('po tijelu') ne mogu prepoznati. 4. POTHEN OUN (πόθεν οὖν) - 'otkuda dakle / odakle stoga'
Izvornik i transliteracijagrč. πόθεν οὖν (pothen oun)
Gramatičke nijanse'πόθεν' (pothen) je upitni prilog za mjesto ili porijeklo ('odakle', 'iz kojeg izvora'). 'οὖν' (oun) je zaključna ili posljedična čestica ('dakle', 'stoga') koja povezuje njihovo promatranje Isusove obitelji sa sljedećim pitanjem o izvoru Njegove moći.
Teološko značenjePitanje 'πόθεν' (odakle) jedno je od najvažnijih teoloških pitanja u Evanđeljima (posebice u Mateju i Ivanu). Ono se ne tiče samo geografskog porijekla, nego istinskog duhovnog i ontološkog izvora Isusove mudrosti i vlasti. Nazarećani su suočeni s dilemom: ako je Isusovo ljudsko porijeklo tako obično i njima u potpunosti poznato, iz kojeg nebeskog ili nadnaravnog izvora dolaze Njegove riječi i djela? Njihova nemogućnost da premoste jaz između poznate ljudskosti i objavljene božanske mudrosti vodi ih u nevjeru. 5. TOUTO TAUTA PANTA (τούτῳ ταῦτα πάντα) - 'ovome ovo sve / njemu sve ovo'
Izvornik i transliteracijagrč. τούτῳ ταῦτα πάντα (touto tauta panta)
Gramatičke nijanse'τούτῳ' (touto) je dativ jednine muškog roda pokazne zamjenice οὗτος (houtos - ovaj), ovdje upotrijebljen u blago prezrivom ili distanciranom tonu ('ovome', 'ovom čovjeku'). 'ταῦτα' (tauta) je nominativ/akuzativ množine srednjeg roda pokazne zamjenice ('ova', 'to', tj. mudrost i čudesa spomenuta u prethodnom stihu), dok je 'πάντα' (panta) množina srednjeg roda od πᾶς ('sve').
Teološko značenjeKorištenje zamjenice 'τούτῳ' ('ovome') odražava distancu i omalovažavanje; ne zovu ga imenom niti priznaju Njegovu titulu, već ga svode na 'ovog [običnog] čovjeka'. S druge strane, 'ταῦτα πάντα' ('sve ovo' – neusporediva mudrost i čudesna djela) predstavlja neospornu stvarnost kojoj svjedoče. Ovaj sudar između malenosti ljudske posude ('ovome') i uzvišenosti božanskog sadržaja ('sve ovo') sažima tajnu Isusove osobe. Bez vjere i otkrivenja Svetoga Duha, čovjek ne može prepoznati Božje djelovanje u poniznom ruhu ljudskosti.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 13,56) predstavlja vrhunac dramatičnoga sukoba između ljudskog prepoznavanja i duhovne slijepe točke Nazarećana. Suočeni s nevjerojatnom mudrošću i čudesnim djelima Isusa Krista, Njegovi sugrađani ne traže objašnjenje u Božjoj milosti ili proročkom pomazanju, već seotiču o Njegovo zemaljsko, njima dobro poznato obiteljsko porijeklo. Navođenje Njegovih sestara, koje žive u istoj zajednici, služi im kao argument za omalovažavanje: ako je Njegova obitelj tako obična i svakodnevna, Njegov autoritet ne može biti božanski.
Glavna poruka ovog stiha leži u razotkrivanju 'skandala Utjelovljenja' (skandala inkarnacije). Bog se ne objavljuje kroz zemaljski sjaj, visoki društveni status ili udaljenu nedodirljivost, već ulazi u samu srž ljudske svakodnevice, obiteljskih odnosa i malih zajednica. Nevjera Nazarećana upozorava da prevelika usredotočenost na vanjsko, tjelesno i poznato može zaslijepiti čovjeka za prepoznavanje Božje prisutnosti i Njegovog suverenog djelovanja u svijetu. Istinska spoznaja Isusa Krista zahtijeva korak vjere koji nadilazi puki ljudski pogled.