Evanđelje po Mateju 13

1U onaj dan, Isus iziđe iz kuće i sjede na obalu mora. 2Veliko se mnoštvo okupi oko Njega, tako da se On uspe u jednu barku gdje sjedne; sve mnoštvo držaše se na obali. 3On im reče mnoge stvari u prispodobama. Kad evo sijač iziđe sijati. 4Kako on sijaše, neka zrna padala su na rub puta; a ptice nebeske došle bi i sve pojele. 5Druga su pala na kamenita mjesta, gdje nisu imala mnogo zemlje; ona su odmah izrasla, jer nije bilo mnogo zemlje u dubini; 6Kad je sunce izišlo, ona bijahu spržena i, zbog nedostatka korijenja, ona su se sasušila. 7Druga su pala u trnje; trnje je izraslo i ona bijahu zagušena. 8Druga su pala na dobru zemlju i dala plod, jedna stotinu, druga šezdeset, treća trideset. 9Slušaj tko ima uši! 10Učenici Mu priđoše i rekoše: "Zašto im Ti govoriš u prispodobama?" 11On odgovori: Zato što je vama dano poznavati tajne Nebeske, dok onima tamo to nije dano. 12Jer onomu tko ima bit će dano u izobilju; ali onomu tko nema, čak i ono što ima bit će uzeto. 13Eto zašto Ja njima govorim u prispodobama: jer oni gledaju ne videći i slušaju ne čujući niti razumijevajući; 14A za njih se ispunjava proročanstvo Izaijino, koji kaže: Vi ćete čuti, nećete razumjeti; gledat ćete, vidjeti nećete. 15Jer, srce ovoga naroda je otupjelo, postali su tvrdih ušiju, zatvorili su svoje oči, da ne vide očima svojim, da ne čuju ušima svojim, da ne razumiju srcem svojim, i da se ne obrate. I Ja ću ih izliječiti! 16Ali vi, sretne vaše oči, jer one vide, i vaše uši, jer čuju. 17Uistinu, Ja vam to kažem, mnogi od proroka, mnogi od pravednika su imali želju vidjeti ono što vi vidite, a oni nisu vidjeli, čuti ono što vi čujete, a oni nisu čuli. 18Vi dakle, slušajte prispodobu o sijaču. 19Kad čovjek čuje Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, to je stoga što Zli dolazi i dočepa se onoga što bijaše posijano u njegovu srcu; takvo je ono zasijano na rubu puta. 20Ono što bijaše zasijano na kamenitim mjestima, to je onaj koji, čuvši Riječ, primi ju odmah s radošću; 21ali nema u njemu korijena, i on je čovjek od jednog časka: čim dođe nevolja ili proganjanje zbog Riječi, on padne. 22Ono koje je bilo zasijano u trnju, to je onaj koji čuje Riječ, ali brige svijeta i zavodljivost bogatstava zaguše Riječ, i on ostane bez ploda. 23Ono koje je bilo zasijano na dobroj zemlji, to je onaj koji čuje Riječ i razumije: tada donese plod i proizvede, jedan stotinu, drugi šezdeset, treći trideset. 24On im predloži jednu drugu prispodobu: S Kraljevstvom je kao i s jednim čovjekom koji posije dobra zrna u svom polju. 25Za vrijeme dok ljudi spavaju, njegov neprijatelj dođe; preko posijanog, on je posijao kukolj usred žita, i zatim otiđe. 26Kad je bilje izniklo i dalo klasje, tada se pojavio i kukolj. 27Sluge gospodara kuće dođu mu reći: Gospodine, nije li ono bilo dobro zrnevlje koje si ti posijao u svom polju? Otkud, dakle, dolazi onaj kukolj koji se tu nalazi? 28On im reče: To je jedan neprijatelj koji je to učinio. - Sluge mu kažu: Tada, hoćeš li ti da mi odemo pokupiti ga? 29Ne, reče on, iz straha da skupljajući kukolj ne iščupate i dobro žito s njim. 30Pustite jedno i drugo rasti zajedno sve do žetve, a u vrijeme žetve ja ću reći žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a što se tiče žita, sakupite ga u moju žitnicu. 31On im predloži jednu drugu prispodobu: Kraljevstvo Nebesko prispodobivo je jednom zrnu gorušice koje čovjek zasije u svom polju. 32To je sigurno najmanje od svih sjemena; ali, kad ono iznikne, ono je najviše od vrtnih biljaka: ono postane jedno stablo, takvo da ptice nebeske dolaze svijati svoja gnijezda u njegovim granama. 33On im reče jednu drugu prispodobu: Kraljevstvo je Nebesko prispodobivo kvascu koji jedna žena uzme i umiješa u tri mjere brašna, tako da sva količina uskvasa. 34Sve ovo Isus reče mnoštvu u prispodobama, i ništa im On ne reče bez prispodoba, 35da bi se ispunilo ono što bi rečeno putem proroka: Ja ću otvoriti usta da govorim prispodobe, Ja ću govoriti stvari skrivene od postanka svijeta. 36Tada, napustivši mnoštvo, On dođe u kuću, a Njegovi Mu učenici priđoše i rekoše: „Objasni nam prispodobu o kukolju u polju.” 37On im odgovori: Onaj koji sije dobro zrnevlje, to je Sin Čovječji; 38Polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj, to su odani Zlomu; 39Neprijatelj koji ga sije, to je đavao; sjetva, to je kraj svijeta; žeteoci, to su anđeli. 40Isto kao što se skuplja kukolj da ga se spali u vatri, tako će biti na svršetku svijeta: 41Sin Čovječji poslat će Svoje anđele, oni će sakupiti kako bi izbacili iz Njegovog Kraljevstva sve uzroke pada i sve one koji čine nepravdu, 42i bacit će ih oni u ložište vatre; ondje će biti plačevi i škrgutanja zubima. 43Dok će pravednici zasjati kao sunce u Kraljevstvu svojeg Oca. Slušaj tko ima uši! 44Kraljevstvo je Nebesko prispodobivo jednom blagu koje bijaše skriveno u polju i koje je jedan čovjek otkrio: on ga ponovno sakrije i, u radosti svojoj, ode, stavi na prodaju sve što ima, i kupi to polje. 45Kraljevstvo Nebesko još je usporedivo jednom trgovcu koji traži blistave bisere. 46Budući da je našao jedan biser po visokoj cijeni, on je otišao rasprodati sve što bijaše imao, i tad ga on kupi. 47Kraljevstvo je Nebesko još prispodobivo jednoj mreži koja se baca u more i koja donosi razne vrste riba. 48Kad je puna, izvuče se na obalu, potom se sjedne, skupi se sve što je dobro u košare, a odbaci se ono što ne vrijedi ništa. 49Tako će biti na svršetku svijeta: anđeli će doći i odvojit će opake od pravednika, 50I bacit će ih u ložište peći; ondje će biti plač i škrgutanje zubima. 51"Jeste li vi sve ovo razumjeli?" - "Da", odgovore Mu oni. 52A On im reče: „Tako dakle, svaki pismoznanac poučen o Kraljevstvu Nebeskom prispodobiv je jednom gospodaru kuće koji izvlači iz svoje riznice novo i staro.” 53A kad Isus završi s tim prispodobama, On pođe odatle. 54Došavši u svoj zavičaj, On poučavaše stanovnike u njihovim sinagogama na takav način da, iznenađeni, oni govorahu: 'Otkud li Njemu dolaze ta mudrost i ta čuda?' 55- Nije li to drvodjeljin sin? Njegova majka ne zove li se Marija, a Njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56I Njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, Njemu sve to dolazi? 57I bi On za njih povod za negodovanje. Isus im reče: "Prorok se prezire u svojem zavičaju i u kući svojoj." 58I ondje On ne načini mnogo čuda, jer oni ne vjerovahu.