Evanđelje po Mateju 13

1Onoga dana iziđe Isus iz kuće i sjeđaše uz more; 2i sabraše se k Njemu mnoga mnoštva tako da On uđe u lađu i sjede, a sve mnoštvo stajaše na žalu. 3I progovori im mnogo u prispodobama govoreći: "Gle, iziđe sijač sijati; 4i dok on sijaše, jedno pade uz put te dođoše ptice i pojedoše ga. 5Drugo pak pade na kamenito tlo, gdje ne imaše mnogo zemlje, i odmah izniknu jer ne imaše duboke zemlje; 6a kad sunce izađe, bi opečeno i, jer ne imaše korijena, osuši se. 7Drugo pak pade u trnje, i izraste trnje i uguši ga. 8Drugo pak pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stotinu, drugo šezdeset, a drugo trideset. 9Tko ima uši, neka sluša!" 10I pristupiše učenici i rekoše Mu: "Zašto im govoriš u prispodobama?" 11A On odgovori i reče im: "Zato što je vama dano spoznati tajne Kraljevstva Nebeskoga, a onima nije dano. 12Jer tko god ima, dat će mu se i obilovat će; a tko god nema, i ono što ima uzet će se od njega. 13Zbog toga im govorim u prispodobama, jer gledajući ne gledaju i slušajući ne slušaju niti razumiju. 14I ispunjava se na njima proročanstvo Izaijino koje govori: 'Sluhom ćete čuti, i nipošto nećete shvatiti; i gledajući ćete gledati, i nipošto nećete vidjeti. 15Jer odebljalo je srce naroda ovoga, i ušima teško čuše, i oči svoje zatvoriše, da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne shvate i ne obrate se, pa da ih izliječim.' 16A blažene vaše oči jer gledaju, i uši vaše jer slušaju. 17Jer zaista, govorim vam da mnogi proroci i pravednici zaželješe vidjeti što gledate, i ne vidješe, i čuti što slušate, i ne čuše. 18Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču: 19svakomu koji sluša Riječ Kraljevstva a ne razumije, dolazi zli i grabi posijano u srcu njegovu; to je onaj uz put posijani. 20A na kamenito tlo posijani, to je onaj koji Riječ sluša i odmah je s radošću prima, 21ali nema korijena u sebi, nego je privremen; a kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablažnjava. 22A u trnje zasijani, to je onaj koji Riječ sluša, ali briga ovoga vijeka i prijevara bogatstva ugušuju Riječ te on postaje besplodan. 23A na dobru zemlju zasijani, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji doista plodonosi i daje: jedan stotinu, drugi šezdeset, a treći trideset." 24Drugu im prispodobu izloži govoreći: "Kraljevstvo Nebesko prispodobljeno bi čovjeku koji zasija dobro sjeme u polju svojem. 25A dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i nadsija ljulj posred žita pa otiđe. 26A kada niknu usjev i donese plod, tada se pokaza i ljulj. 27A sluge domaćinove pristupiše i rekoše mu: 'Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao u svojem polju? Odakle dakle u njemu ljulj?' 28A on im reče: 'Neprijatelj čovjek to učini.' A sluge mu govore: 'Hoćeš li dakle da odemo i skupimo ga?' 29A on kaže: 'Ne, da ne biste skupljajući ljulj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite neka oboje raste zajedno sve do žetve; a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: "Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da ga spalite, a pšenicu sakupite u žitnicu moju."'" 31Drugu prispodobu iznese pred njih govoreći: "Slično je Kraljevstvo Nebesko zrnu gorušice, koje čovjek uze i zasija na polju svojemu; 32koje je doduše manje od svega sjemenja, a kada uzraste, veće je od povrća i postaje drvo, tako da dođu ptice Neba i nastanjuju se u granama njegovim." 33Drugu prispodobu izgovori njima: "Slično je Kraljevstvo Nebesko kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne uskvasa." 34Sve ovo izgovori Isus u prispodobama mnoštvima, i bez prispodobe ništa ne govoraše njima, 35kako bi se ispunilo ono što je rečeno po proroku koji govori: "Otvorit ću u prispodobama usta svoja, izlit ću skriveno od utemeljenja svijeta." 36Tada, otpustivši mnoštva, dođe u kuću i pristupiše Njemu učenici Njegovi govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju." 37A On odgovori i reče: "Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin Čovječji; 38a polje je svijet; dobro pak sjeme, to su sinovi Kraljevstva; a kukolj su sinovi zloga; 39a neprijatelj koji ga posija jest đavao; žetva pak je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. 40Kao što se dakle skuplja kukolj i vatrom spaljuje, tako će biti na svršetku vijeka: 41poslat će Sin Čovječji anđele Svoje, i skupit će iz Kraljevstva Njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje, 42i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi. 43Tada će pravedni zasjati kao sunce u Kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje. 44Slično je Kraljevstvo Nebesko blagu skrivenom u polju, koje čovjek našavši sakri. I od radosti svoje odlazi i prodaje sve koliko ima i kupuje polje ono. 45Opet je slično Kraljevstvo Nebesko čovjeku trgovcu koji traži lijepe bisere. 46Našavši skupocjen biser, otiđe i prodade sve koliko imaše te ga kupi. 47Opet je slično Kraljevstvo Nebesko mreži potegači bačenoj u more koja skupi od svakoga roda, 48koju, kada se napuni, izvukoše na obalu pa sjedoše i skupiše dobre u posude, a trule baciše van. 49Tako će biti na svršetku vijeka: izaći će anđeli i odvojiti zle iz sredine pravednih 50i bacit će ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi. 51Razumjeste li sve ovo?" Govore Mu: "Da." 52A On im reče: "Zbog toga je svaki pismoznanac koji je postao učenikom Kraljevstva Nebeskoga sličan čovjeku domaćinu koji iznosi iz svoje riznice novo i staro." 53I dogodi se, kada Isus dovrši ove prispodobe, da otiđe odande; 54i došavši u Svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi tako da se oni zapanjiše i govorahu: "Otkuda ovome ta Mudrost i te sile? 55Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se Njegova majka Marija, a Njegova braća Jakov i Josip i Šimun i Juda? 56I Njegove sestre nisu li sve kod nas? Otkuda dakle ovome sve to?" 57I sablažnjavahu se o Njega. A Isus im reče: "Prorok nije bez časti, osim u svojemu zavičaju i u svojoj kući." 58I ne učini ondje mnoge sile zbog njihove nevjere.