Evanđelje po Mateju 14

1U ono vrijeme ču Herod tetrarh vijest o Isusu, 2i reče slugama svojim: "Ovo je Ivan Krstitelj; on uskrsnu od mrtvih, i zbog toga sile djeluju u Njemu." 3Jer Herod, uhvativši Ivana, sveza ga i u tamnicu stavi zbog Herodijade, žene Filipa, brata svojega. 4Govoraše mu naime Ivan: "Nije ti dopušteno imati je." 5I želeći ga ubiti, uplaši se mnoštva jer ga držahu za proroka. 6A kad dođe rođendan Herodov, zaplesa kći Herodijadina u sredini i svidje se Herodu; 7stoga s prisegom obeća dati joj što god zaište. 8A ona, potaknuta od majke svoje, veli: "Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." 9I ražalostivši se, kralj zbog prisega i uzvanika za stolom zapovjedi da se dade. 10I posla te odrubi glavu Ivanu u tamnici. 11I bi donesena glava njegova na pladnju i dana djevojčici, te je odnese majci svojoj. 12I pristupiše učenici njegovi, podigoše tijelo i ukopaše ga, te dođoše i javiše Isusu. 13Čuvši to, Isus se povuče odande lađom na pusto mjesto nasamo. A čuvši to, mnoštva pođoše za Njim pješice iz gradova. 14I izašavši, vidje veliko mnoštvo i sažali se nad njima te izliječi nemoćnike njihove. 15A kad nasta večer, pristupiše Mu učenici govoreći: "Mjesto je pusto i ura već prođe; otpusti mnoštva da odu u sela i kupe sebi hrane." 16A Isus im reče: "Ne trebaju ići; dajte im vi jesti." 17Oni Mu pak govore: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." 18A On reče: "Donesite Mi ih ovamo." 19I zapovjedivši mnoštvima da polegnu po travi, uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u Nebo, blagoslovi pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvima. 20I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše preostalih ulomaka dvanaest punih košara. 21A onih koji su jeli bijaše oko pet tisuća muževa, osim žena i dječice. 22I odmah primora učenike da uđu u lađu i da pred Njim prijelaze na drugu stranu dok On ne otpusti mnoštva. 23I otpustivši mnoštva, uziđe na goru nasamo pomoliti se. A kad nasta večer, bijaše ondje sam. 24A lađa već bijaše mnoge stadije udaljena od zemlje, mučena valovima, jer bijaše protivan vjetar. 25A o četvrtoj noćnoj straži dođe k njima hodajući po moru. 26A učenici, vidjevši Ga gdje hoda po moru, uznemiriše se govoreći: "Utvara je!", te od straha povikaše. 27A Isus im odmah progovori govoreći: "Budite hrabri! Ja jesam, ne bojte se!" 28A Petar Mu odgovori i reče: "Gospodine, ako si Ti, zapovjedi mi da dođem k Tebi po vodama." 29A On reče: "Dođi!" I sišavši s lađe, Petar prohoda po vodama i dođe k Isusu. 30Ali gledajući jak vjetar, uplaši se i, počevši tonuti, povika govoreći: "Gospodine, spasi me!" 31I odmah Isus, ispruživši ruku, uhvati ga i govori mu: "Malovjerni, zašto posumnja?" 32I kad uziđoše u lađu, utoli vjetar. 33A oni u lađi pokloniše Mu se govoreći: "Uistinu, Sin Božji jesi!" 34I prešavši, dođoše u zemlju genezaretsku. 35I prepoznavši Ga, ljudi onoga mjesta poslaše u svu onu okolicu te Mu donesoše sve bolesnike, 36i moljahu Ga da se samo dotaknu skuta haljine Njegove; i koliki se dotaknuše, biše spašeni.