Evanđelje po Mateju 14

1U ono vrijeme Herod, tetrarh, doznade za Isusov ugled. 2I reče svojim pobočnicima: "Taj je čovjek Ivan Krstitelj! To je on, uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moć da čini čuda djeluje u Njemu." 3Naime, Herod bijaše dao uhititi i okovati u lance Ivana i on bijaše zatvoren zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa; 4Jer Ivan mu govoraše: "Nije ti dopušteno zadržati je za ženu." 5Premda ga je htio pogubiti, Herod se plašio mnoštva koje držaše Ivana za proroka. 6A na rođendan Herodov, kći Herodijadina izvede jedan ples pred uzvanicima i ugodi Herodu. 7Tada se on prisegom obvezao njoj dati sve što ona bude zaiskala. 8Nagovorena od svoje majke, ona mu reče: "Daj mi sada, na jednom pladnju, glavu Ivana Krstitelja." 9Kralj time bi rastužen, ali zbog svoje prisege i gostiju, 10on zapovjedi da joj je daju i on posla odrubiti glavu Ivanu u svom zatvoru. 11Njegova glava bi donesena na pladnju i dana mladoj djevojci koja je odnese svojoj majci. 12Ivanovi učenici dođoše uzeti leš i ukopaše ga; potom oni odoše izvijestiti Isusa. 13Na tu vijest, Isus se povuče odatle u barci prema jednom pustom mjestu, po strani. Budući da se to doznalo, mnoštvo Ga je slijedilo pješice, iz raznih svojih mjesta. 14Iskrcavši se, On vidje jedno veliko mnoštvo; smilova mu se i izliječi njegove nemoći. 15Kad je pala večer, učenici Mu se približiše i rekoše: "Mjesto je pusto i već je kasni sat; otpusti dakle mnoštvo, neka idu u svoja sela kupiti sebi namirnica." 16Ali Isus im reče: "Oni nemaju potrebu otići: dajte im vi sami jesti." 17Tada oni Njemu kazaše: "Mi ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe." 18"Donesite Mi ih ovamo", reče On. 19I, budući da je zapovjedio mnoštvu da se smjesti na travu, On uzme pet kruhova i dvije ribe i, dižući Svoj pogled prema Nebu, On izgovori blagoslov; potom, kidajući kruhove, On ih davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 20Oni jedoše svi i biše nasićeni; i pokupi se ono što preostade u komadima: dvanaest punih košara! 21A onih koji su jeli bilo je otprilike pet tisuća ljudi, ne računajući žene i djecu. 22Isus obveza učenike uspeti se u lađu i otići prije Njega na drugu obalu, dok On otpuštaše mnoštvo. 23Nakon što otpusti mnoštvo, On se uspe na planinu da se podalje moli. Večer je pala, On bijaše ondje, sam. 24Lađa se već nalazila više stotina metara udaljena od obale; ona bijaše zapljuskivana valovima, budući da je puhao suprotan vjetar. 25Pod konac noći, On dođe k njima hodajući iznad mora. 26Vidjevši Ga kako hoda iznad mora, učenici bijahu izbezumljeni: 'To je priviđenje', govorahu oni, i od straha su zavikali. 27Ali, Isus im smjesta progovori: "Pouzdanja, to sam Ja, ne bojte se!" 28Obraćajući Mu se, Petar Mu reče: "Gospodaru, ako si to zbilja Ti, zapovjedi mi da dođem k Tebi ponad vode." 29"Dođi", reče On, i Petar, sišavši iz lađe, hodaše iznad vode i ode k Isusu. 30Ali, opažajući vjetar, on se preplaši i prodera se: 'Gospodine, spasi me!' 31Isus smjesta pružajući ruku zgrabi ga govoreći mu: "Čovječe malovjerni, zašto si posumnjao?" 32I kad su ušli u lađu, vjetar se stiša. 33Oni koji bijahu u lađi pokloniše se pred Njim i rekoše Mu: 'Uistinu, Ti si Sin Božji!' 34Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu. 35Ljudi iz tog mjesta prepoznaše ih, dadoše upozoriti svu okolicu i dovedoše Mu sve bolesne. 36Preklinjali su Ga da im dopusti dotaknuti samo resu na Njegovoj odjeći; i oni koji je dotakoše biše svi ozdravljeni.