Evanđelje po Mateju 20

1Kraljevstvo Nebesko usporedivo je, naime, jednom gospodaru kuće koji iziđe u rano jutro da bi unajmio radnike za svoj vinograd. 2On dogovori s radnicima jedan srebrnjak za nadnicu i pošalje ih u svoj vinograd. 3Kad izađe oko treće ure, on vidje druge koji stojahu na trgu, bez posla, 4I on im kaza: Hajdete, vi također, u moj vinograd, i ja ću vam dati što je pravedno. 5Oni odoše. Kad je ponovno izišao oko šeste ure, potom oko devete, on učini isto. 6Oko jedanaeste ure, on opet iziđe, nađe druge koji stajahu ondje i reče im: Zašto ste vi ostali tu čitav dan, bez posla? 7To je zato, rekoše mu oni, što nas nitko nije unajmio. On im reče: Hajdete i vi u moj vinograd. 8Kad je pala večer, gospodar vinograda reče svojem nadstojniku: "Pozovi radnike i predaj svakome njegovu plaću, počevši od posljednjih pa da završi s prvima." 9Oni iz jedanaestog sata dođoše dakle i primiše svaki po jedan denar. 10Prvi, došavši na red, pomisliše da će primiti više; ali i oni primiše svaki po jedan srebrnjak. 11Primajući ga, oni mrmljahu protiv gospodara kuće: 12Ovi što su došli posljednji, govorili su oni, radili su samo jedan sat, a ti ih držiš kao i nas, koji smo podnijeli teret dana i veliku vrućinu. 13Ali on uzvrati jednomu od njih: Prijatelju moj, ja ti ne činim krivo; nisi li ti utanačio sa mnom jedan srebrenjak? 14Odnesi ono što je tvoje i otiđi. Ja ću dati onome posljednjem koliko i tebi. 15Nije li meni dopušteno činiti ono što ja hoću sa svojim dobrom? Ili je dakle tvoje oko opako, jer sam ja dobar! 16Tako posljednji bit će prvi, a prvi bit će posljednji. 17Pred uspinjanje u Jeruzalem, Isus uze u stranu Dvanaestoricu i reče im na putu: 18Evo kako se mi uspinjemo u Jeruzalem, a Sin Čovječji bit će izručen velikim svećenicima i pismoznancima; oni će Ga osuditi na smrt 19i izručiti Ga poganima da se izruguju s Njim, bičuju, razapnu; a trećeg dana On će uskrsnuti. 20Tad k Njemu pristupi majka sinova Zebedejevih, sa svojim sinovima, ona se pokloni da izrazi jednu molbu. 21On joj reče: "Što hoćeš ti?" "Zapovjedi", reče Mu ona, "da u Tvom Kraljevstvu ova moja dva sina sjednu Tebi, jedan zdesna, drugi slijeva." 22Isus odgovori: "Vi ne znate što ištete. Možete li vi ispiti čašu koju ću Ja ispiti?" Oni Mu rekoše: "Možemo." 23On im reče: "Moja čaša, vi ćete je popiti; a što se tiče sjedanja Meni zdesna i Meni slijeva, ne pripada Meni to odobriti: to će biti dano onima kojima je to Moj Otac pripravio." 24Desetorica, koja to bijahu čula, negodovaše protiv dvojice braće. 25Ali, Isus ih pozva i reče im: 'Vi to znate, poglavari naroda drže ih pod svojom vlašću i velikaši su pod njihovim gospodstvom.' 26Ne treba to tako biti među vama. Naprotiv, ako netko hoće među vama biti velikaš, neka bude vaš sluga, 27I ako netko hoće biti prvi između vas, neka bude vaš rob. 28Tako je i Sin Čovječji došao ne da bude služen, već da služi i dâ Svoj život u otkup množine. 29Kako su oni izlazili iz Jerihona, jedno ih je veliko mnoštvo slijedilo. 30Kad evo dva slijepca, koji su sjedili na rubu puta, doznavši da to bijaše Isus koji prolažaše, počeše vikati: "Gospodine! Sine Davidov, smiluj nam se!" 31Mnoštvo ih prekori da bi ušutjeli! Ali oni zavikaše još jače: "Gospodine! Sine Davidov, smiluj nam se!" 32Isus se zaustavi, pozva ih i reče im: "Što hoćete da Ja učinim za vas?" 33Oni Mu rekoše: "Gospodine, da se naše oči otvore!" 34Obuzet samilošću, Isus im dotaknu oči. Istog časa vid im se povrati. I oni Ga slijediše.