Početna

Matej 20,27 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ali, Isus ih pozva i reče im: 'Vi to znate, poglavari naroda drže ih pod svojom vlašću i velikaši su pod njihovim gospodstvom.'

Ne treba to tako biti među vama. Naprotiv, ako netko hoće među vama biti velikaš, neka bude vaš sluga,

I ako netko hoće biti prvi između vas, neka bude vaš rob.

Tako je i Sin Čovječji došao ne da bude služen, već da služi i dâ Svoj život u otkup množine.

Kako su oni izlazili iz Jerihona, jedno ih je veliko mnoštvo slijedilo.

Biblija

I ako netko hoće biti prvi između vas, neka bude vaš rob.

Daničić-Karadžić

I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.

Original

καὶ ὃς ἂν θέλῃ ἐν ὑμῖν εἶναι πρῶτος, ἔσται ὑμῶν δοῦλος·

Izgovor

kai hos an thelē en humin einai prōtos estai humōn doulos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i tko god želi među vama biti prvi bit će vaš rob"

Analiza

1. i tko god – grč. ὃς ἂν (transliteracija: hos an) Gramatika: Relativna zamjenica ὃς (tko, onaj koji) u nominativu muškog roda jednine u kombinaciji s modalnom česticom ἂν (god), koja unosi element neograničenosti, općenitosti ili uvjetnosti ("tko god", "bilo tko"). Teološko značenje: Naglašava apsolutnu univerzalnost Kristova poziva i pravila unutar zajednice vjernika. Nema iznimaka na temelju položaja, podrijetla ili ranga; načelo poniznosti i služenja vrijedi bezuvjetno za svakoga tko teži vodstvu ili veličini.

2. želi / hoće – grč. θέλῃ (transliteracija: thelē) Gramatika: Glagol θέλω (thelō) u prezentu konjunktiva aktiva, 3. lice jednine. Konjunktiv je ovdje uvjetovan česticom ἂν te označava potencijalnu radnju, ali i trajno stanje volje, namjere i težnje. Teološko značenje: Riječ ukazuje na duboku nutarnju volju, ambiciju i namjerno htijenje, a ne samo na prolaznu želju. Isus ne osuđuje samu težnju za izvrsnošću ili vodstvom, već je u potpunosti transformira i preusmjerava: ambicija u Božjem kraljevstvu ne ostvaruje se kroz dominaciju, već kroz predano služenje.

3. među vama – grč. ἐν ὑμῖν (transliteracija: en hymin) Gramatika: Prijedlog ἐν (u, među) s osobnom zamjenicom 2. lica množine ὑμῖν u dativu. Teološko značenje: Označava konkretan relacijski kontekst kršćanske zajednice (Crkve). Evanđeosko načelo veličine nije apstraktna filozofija, već se mora praktično, živo i svakodnevno očitovati u međusobnim odnosima i odnosu prema braći i sestrama.

4. biti prvi – grč. εἶναι πρῶτος (transliteracija: einai prōtos) Gramatika: Infinitiv prezenta aktiva glagola εἰμί (eimi - biti) povezan s pridjevom πρῶτος (prōtos - prvi, vodeći, najvažniji) u nominativu muškog roda jednine. Teološko značenje: U antičkom grčko-rimskom društvu, biti "prvi" (prōtos) značilo je uživati najviši društveni status, čast, privilegije i vlast nad drugima. Isus uzima taj svjetovni pojam vrhovnog statusa i radikalno ga obrće: u Njegovom redu vrijednosti, prvak nije onaj koji vlada nad drugima, nego onaj koji se stavlja na raspolaganje svima.

5. bit će – grč. ἔσται (transliteracija: estai) Gramatika: Glagol εἰμί (eimi) u futuru indikativa medijopasiva, 3. lice jednine. Teološko značenje: Futur ovdje ima snagu božanskog imperativa (zapovjedni futur) i neizbježnog duhovnog zakona ("neka bude" / "mora biti"). To nije samo preporuka ili savjet, već temeljna zakonitost teološke stvarnosti: u Kraljevstvu Božjem ne postoji drugi put do autentične veličine.

6. vaš rob / sluga – grč. ὑμῶν δοῦλος (transliteracija: hymōn doulos) Gramatika: Osobna zamjenica ὑμῶν (hymōn - vaš, od vas) u genitivu množine posvojnog značenja, te imenica δοῦλος (doulos - rob, sluga) u nominativu muškog roda jednine. Teološko značenje: Riječ δοῦλος označava roba, osobu bez vlastitih prava koja je u potpunom vlasništvu i službi svoga gospodara (za razliku od riječi διάκονος - diakonos, koja označava poslužitelja). To je bio najniži mogući društveni status u antičkom svijetu. Teološki paradoks je iznimno snažan: onaj tko želi najviši duhovni status (prōtos), mora dobrovoljno preuzeti najnižu poziciju potpunog predanja i beskompromisnog služenja braći, nasljedujući samoga Krista koji se ponizio i "uzeo lik sluge/roba" (grč. morfe doulou, Fil 2,7).

Zaključak

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 20,27) predstavlja vrhunac Isusova radikalnog obrtanja svjetovnih vrijednosti i sustava moći. Dok zemaljska društva veličinu i primat mjere vlašću, dominacijom i društvenim statusom, Isus uspostavlja novu paradigmu Kraljevstva Božjeg u kojoj se istinska veličina mjeri dubinom poniznosti i spremnošću na odricanje od vlastitih prava radi dobrobiti drugih.

Poziv na to da se postane 'rob' (doulos) nije poziv na gubitak osobnog dostojanstva niti na pasivnost, već na dobrovoljno i aktivno služenje iz ljubavi po uzoru na samoga Krista. Isus ne guši ljudsku težnju za vodstvom, već je posvećuje: put do istinskog duhovnog prvenstva ne vodi preko uzdizanja iznad drugih, nego kroz ponizno spuštanje kako bismo druge podigli, poslužili im i iskazali im ljubav.