Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim
Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim
govoreći: "Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji;
sve dakle što vam god kažu, učinite i držite, ali po djelima njihovim ne činite; jer govore, a ne čine.
Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim
Tada Isus reče k narodu i učenicima svojim.
Τότε ὁ Ἰησοῦς ἐλάλησεν τοῖς ὄχλοις καὶ τοῖς μαθηταῖς αὐτοῦ
Tote ho Iēsous elalēsen tois ochlois kai tois mathētais autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada Isus progovori mnoštvima i učenicima njegovim"
1. Tada Izvornik: Τότε [Tote] Gramatika: Prilog vremena koji povezuje novu cjelinu s netom završenim raspravama u hramu. Značenje: Označava prijelomni trenutak u Matejevom evanđelju: nakon što su protivnici ušutjeli i više se nisu usudili postavljati pitanja, Isus preuzima potpunu inicijativu i započinje Svoj završni javni govor.
2. progovori Izvornik: ἐλάλησεν [elalēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, što označava započinjanje cjelovite, zaokružene i svečane besjede. Značenje: Za razliku od običnog glagola 'reći', ovaj izraz naglašava sam čin javnog nastupanja i autoritativnog priopćavanja Božje istine okupljenom narodu.
3. mnoštvima Izvornik: τοῖς ὄχλοις [tois ochlois] Gramatika: Imenica muškog roda u dativu množine s određenim članom (doslovno: 'mnoštvima' ili 'gomilama'). Značenje: Množina ukazuje na različite skupine hodočasnika u Jeruzalemu koje su slušale prethodne polemike i kojima sada treba pružiti jasno duhovno razlučivanje o njihovim vjerskim vođama.
4. učenicima njegovim Izvornik: τοῖς μαθηταῖς αὐτοῦ [tois mathētais autou] Gramatika: Imenica u dativu množine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine koja izražava pripadnost. Značenje: Riječ označava one koji uče i slijede učitelja; ovdje su izdvojeni uz mnoštvo jer upozorenja o licemjerju pismoznanaca služe i kao izravna pouka kako buduća zajednica Kristovih sljedbenika ne smije djelovati. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teoforskog elementa JHVH (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Matej 23,1 predstavlja ključnu prijelaznu točku u Evanđelju po Mateju. Nakon iscrpljujućih teoloških sukoba s vjerskim glavarima u Hramu, Isus preusmjerava svoju pozornost na običan narod i svoje sljedbenike. Ovaj stih služi kao svečani uvod u Njegov najsnažniji proročki govor protiv duhovnog licemjerja, institucionalne oholosti i lažnog autoriteta tadašnje vjerske elite – pismoznanaca i farizeja.
Glavna poruka ovoga stiha leži u univerzalnosti i dvostrukoj namjeni Isusove pouke. Obraćajući se istovremeno "mnoštvima" i "svojim učenicima", Krist pruža duhovnu zaštitu i jasne smjernice običnom puku koji traži istinu, dok svoje buduće apostole i vodstvo Crkve duboko upozorava na pogubnost duhovnog ponosa. Isus time naglašava da autentični duhovni autoritet u Njegovom Kraljevstvu ne proizlazi iz vanjskog uzvisivanja, ljudskih titula i nametanja teških propisa drugima, već iz iskrene poniznosti, poslušnosti Božjoj Riječi i predanog služenja bližnjima.