Matej 23,2 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"govoreći: Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji;"

1. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda; nadovezuje se na prethodni glagol govorenja i uvodi izravni govor. Značenje: Tipičan semitski pripovjedni izričaj u grčkom ruhu koji usmjerava svu pozornost na konkretan sadržaj riječi koje slijede.

2. Na Mojsijevu stolicu Izvornik: ἐπὶ τῆς Μωϋσέως καθέδρας [epi tēs Mōuseōs kathedras] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice ženskog roda i umetnutim vlastitim imenom u genitivu pripadnosti između člana i imenice. Značenje: Izvorno je riječ o počasnom kamenom sjedalu u sinagogi s kojeg se tumačio Zakon (odakle dolazi i pojam 'katedra'), a ovdje predstavlja pravni i učiteljski autoritet službenog tumačenja Mojsijeva Zakona.

3. sjedoše Izvornik: ἐκάθισαν [ekathisan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine; u ovom kontekstu djeluje kao gnomski ili ingresivni aorist koji opisuje zauzimanje položaja s trajnim učinkom u sadašnjosti ('zasjeli su i ondje sjede'). Značenje: Izbor aorista suptilno upućuje na to da su oni sami zauzeli to mjesto i prisvojili ulogu tumača, umjesto da im je ona izravno povjerena od Boga.

4. pismoznanci Izvornik: οἱ γραμματεῖς [hoi grammateis] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom, izvedena iz imenice za slovo ili pismo (gramma). Značenje: Učeni pravnici i profesionalni tumači Svetog pisma i usmene predaje, čiji je autoritet počivao na poznavanju teksta Zakona. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה) / Mōusēs (heb. Moše)] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) / Sin Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Moše, koje se jezično povezuje s egipatskom riječju 'ms' (sin, dijete) te s hebrejskim glagolom 'maša' (izvući, izvaditi iz vode), kako ga tumači Knjiga Izlaska.

- farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi (aram. perišajja / heb. perušim)] (narod) Znači: Odvojeni Tvorba: Naziv židovske vjerske stranke ili pokreta, izveden iz aramejskog i hebrejskog korijena 'paraš' (odvojiti, razlučiti), što se odnosilo na njihovo strogo odvajanje od obredne nečistoće i onih koji ne poznaju Zakon.

U ovom stihu (Matej 23,2), koji otvara Isusov veliki govor protiv pismoznanaca i farizeja, Isus uspostavlja temeljni teološki i eklezijalni princip o odnosu prema legitimnom vjerskom autoritetu. Pripadajući 'Mojsijevi stolici', pismoznanci i farizeji vrše službeno i zakonski utemeljeno poslanje čuvara i tumača Božjeg Zakona objavljenog na Sinaju. Isus ne osporava samu instituciju niti pravovaljanost njihovog naučavanja kada vjerno prenose Mojsijevu Toru; naprotiv, on potvrđuje da njihov službeni autoritet obvezuje vjernike na poslušnost Božjoj riječi.

Međutim, dublja poruka stiha, u svjetlu cjeline 23. poglavlja, jest oštro razlikovanje između božanskog autoriteta službe i ljudske pogrešivosti onih koji tu službu obnašaju. Isus priprema svoje učenike i narod na presudan duhovni stav: poštovati Božju istinu i zakoniti poredak bez obzira na moralne manjkavosti vodstva, ali istovremeno izbjegavati licemjerje i prazan formalizam onih koji 'govore, a ne čine'. Time Isus postavlja bezvremensko pravilo za duhovno razlučivanje – poslušnost je usmjerena prema Božjoj riječi i istini, dok osobni život pastira i učitelja mora biti podložan istom tom Zakonu kako bi bio dostojan nasljedovanja.