Matej 23,2 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govoreći: Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji."

1.λέγων (govoreći)

Hrvatski prijevodgovoreći

Izvornik (grč.)λέγων

Transliteracijalegōn

Gramatička analizaParticip prezenta aktiva, nominativ jednine muškog roda od glagola λέγω (legō - reći, govoriti). Upotrebljava se kao uvod u izravni govor, povezujući prethodno Isusovo obraćanje mnoštvu i učenicima sa svečanim proglasom koji slijedi. Prezent označava radnju u tijeku ili neposredan uvod u govor.

Teološko značenjeU evanđeljima, a osobito u Matejevu, ovaj particip često uvodi važne Isusove pouke i proglase, naglašavajući njegov vrhovni autoritet kao konačnog Učitelja i Zakonodavca koji tumači i ispunjava Zakon.

2.Ἐπὶ τῆς Μωϋσέως καθέδρας (na Mojsijevu stolicu)

Hrvatski prijevodna Mojsijevu stolicu (ili: na Mojsijevu sjedištu)

Izvornik (grč.)Ἐπὶ τῆς Μωϋσέως καθέδρας (hebr. ekvivalent: קִתֵּדְרָא שֶׁל משֶׁה - kittedra shel Moshe)

Transliteracijaepi tēs Mōyseōs kathedras

Gramatička analizaPrijedlog Ἐπὶ (epi) ovdje dolazi s genitivom (τῆς καθέδρας), što u prostornom i prenesenom smislu označava položaj 'na' nečemu ili 'iznad' nečega. Riječ καθέδρα (kathedra) označava sjedalo, stolicu ili službeno sjedište učitelja, suca ili vladara. Genitiv vlastitog imena Μωϋσέως (Mōyseōs - Mojsija / Mojsijeva) nalazi se u atributivnom položaju između člana τῆς i imenice καθέδρας, naglašavajući da stolica simbolički i pravno vuče podrijetlo i autoritet od Mojsija.

Teološko značenje'Mojsijeva stolica' bila je stvarno, kameno sjedište u sinagogama s kojeg se čitao i tumačio Mojsijev Zakon (Tora), ali prije svega metafora za službeni učiteljski i pravni autoritet. Teološki, ona predstavlja legitimni kontinuitet prenošenja objave od Mojsija na njegove nasljednike. Isus ovime priznaje da pismoznanci i farizeji u tom povijesnom trenutku obnašaju zakonitu službu tumačenja Božje riječi, zbog čega im u primarnom smislu pripada institucionalni autoritet nad zajednicom.

3.ἐκάθισαν (zasjedoše / sjeli su)

Hrvatski prijevodzasjedoše (sjeli su, sjede)

Izvornik (grč.)ἐκάθισαν

Transliteracijaekathisan

Gramatička analizaGlagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine od glagola καθίζω (kathizō - sjesti, zauzeti mjesto, postaviti). Aorist ovdje može imati ingresivno značenje ('zasjedoše', 'zauzeše mjesto') ili, što je vrlo čest slučaj u novozavjetnom grčkom za ovaj glagol, gnomski (opći) aorist koji označava trajno stanje, ustaljeni položaj ili opću istinu ('sjede', 'nalaze se na').

Teološko značenjeGlagol u aoristu sugerira da su oni – bilo povijesnim slijedom, preuzimanjem tradicije ili vlastitim nastojanjem – zauzeli tu autoritativnu poziciju. Iako Isus u nastavku 23. poglavlja izriče najstrože osude njihovog licemjerja i moralne ispraznosti ('govore, a ne čine'), upotrebom ovog glagola on potvrdno konstatira činjenično stanje: oni službeno sjede na mjestu učitelja. Njihovo ispravno tumačenje Tore obvezuje slušatelje, ali njihov osobni život i izmišljene ljudske predaje ne smiju biti uzorom vjernicima.

4.οἱ γραμματεῖς (pismoznanci)

Hrvatski prijevodpismoznanci (književnici, pisari)

Izvornik (grč.)οἱ γραμματεῖς (hebr. ekvivalent: סוֹפְרִים

- Sofrim)

Transliteracijahoi grammateis

Gramatička analizaNominativ množine muškog roda s određenim članom od imenice γραμματεύς (grammateus - pisar, pismoznanac, poznavatelj Pisma, pravnik).

Teološko značenjePismoznanci su bili stručni teolozi, pravnici i prepisivači svetih tekstova staroga Izraela. Oni su bili čuvari i profesionalni tumači pisanog i usmenog Zakona (Tore). Teološki, oni predstavljaju intelektualnu i pravnu elitu čiji je temeljni poziv bio proučavati Božju riječ i primjenjivati je na svakodnevni život naroda. Međutim, u praksi su često upadali u ekstremni legalizam i kazuistiku, opterećujući narod teškim i neizdrživim teretima propisa.

5.καὶ (i)

Hrvatski prijevodi

Izvornik (grč.)καὶ

Transliteracijakai

Gramatička analizaKoordinirajući (sastavni) veznik koji povezuje dvije skupine u jednu funkcionalnu cjelinu.

Teološko značenjeVeznik povezuje pismoznance (stručnjake za Zakon) i farizeje (religioznu stranku) u jedinstvenu vodstvenu elitu koja zajednički obnaša učiteljsku vlast i dijeli istu odgovornost pred Bogom i narodom.

6.οἱ Φαρισαῖοι (farizeji)

Hrvatski prijevodfarizeji

Izvornik (grč.)οἱ Φαρισαῖοι (hebr. ekvivalent: פְּרוּשִׁים

- Perushim)

Transliteracijahoi Pharisaioi

Gramatička analizaNominativ množine muškog roda s određenim članom od imenice Φαρισαῖος (Pharisaios - farizej, izdvojeni, odvojeni).

Teološko značenjeNaziv potječe od hebrejskog korijena 'paraš', što znači 'odvojiti se', 'izdvojiti se' ili 'tumačiti'. Farizeji su bili najutjecajniji religiozni pokret unutar judaizma u razdoblju Drugog Hrama, poznati po izrazito strogoj opservanciji obredne čistoće, plaćanju desetine i predanoj obrani 'predaje starih' (usmene Tore). Teološki, Isus priznaje njihovu gorljivost za Zakon i njihov legitiman utjecaj na narodne mase, ali oštro osuđuje njihov duhovni ponos, samodostatnost, ostavljanje dojma vanjske pravednosti te nedostatak nutarnje ljubavi, milosrđa i vjernosti Bogu.

U ovom stihu (Matej 23,2), koji otvara Isusov veliki govor protiv pismoznanaca i farizeja, Isus uspostavlja temeljni teološki i eklezijalni princip o odnosu prema legitimnom vjerskom autoritetu. Pripadajući 'Mojsijevi stolici', pismoznanci i farizeji vrše službeno i zakonski utemeljeno poslanje čuvara i tumača Božjeg Zakona objavljenog na Sinaju. Isus ne osporava samu instituciju niti pravovaljanost njihovog naučavanja kada vjerno prenose Mojsijevu Toru; naprotiv, on potvrđuje da njihov službeni autoritet obvezuje vjernike na poslušnost Božjoj riječi.

Međutim, dublja poruka stiha, u svjetlu cjeline 23. poglavlja, jest oštro razlikovanje između božanskog autoriteta službe i ljudske pogrešivosti onih koji tu službu obnašaju. Isus priprema svoje učenike i narod na presudan duhovni stav: poštovati Božju istinu i zakoniti poredak bez obzira na moralne manjkavosti vodstva, ali istovremeno izbjegavati licemjerje i prazan formalizam onih koji 'govore, a ne čine'. Time Isus postavlja bezvremensko pravilo za duhovno razlučivanje – poslušnost je usmjerena prema Božjoj riječi i istini, dok osobni život pastira i učitelja mora biti podložan istom tom Zakonu kako bi bio dostojan nasljedovanja.