Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim
Tada Isus progovori mnoštvu i učenicima Svojim
govoreći: "Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji;
sve dakle što vam god kažu, učinite i držite, ali po djelima njihovim ne činite; jer govore, a ne čine.
Vezuju pak bremena teška i teško nosiva te ih stavljaju na pleća ljudima, a sami ih prstom svojim ne žele pomaknuti.
A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju zapise svoje i povećavaju rese,
sve dakle što vam god kažu, učinite i držite, ali po djelima njihovim ne činite; jer govore, a ne čine.
Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.
πάντα οὖν ὅσα ἐὰν εἴπωσιν ὑμῖν τηρεῖν ποιήσατε καὶ τηρεῖτε. κατὰ δὲ τὰ ἔργα αὐτῶν μὴ ποιεῖτε· λέγουσιν γὰρ καὶ οὐ ποιοῦσιν.
panta oun hosa ean eipōsin humin tērein poiēsate kai tēreite kata de ta erga autōn mē poieite legousin gar kai ou poiousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve dakle koliko ako kažu vama učinite i držite. Po pak djelima njihovim ne činite; govore naime i ne čine."
1. Sve dakle koliko ako kažu vama Izvornik: πάντα οὖν ὅσα ἐὰν εἴπωσιν ὑμῖν [panta oun hosa ean eipōsin humin] Gramatika: Uopćavajuća odnosna konstrukcija s česticom zaključivanja (oun), odnosnom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda (hosa), pogodbenom česticom (ean) i glagolom u konjunktivu aorista (eipōsin). Značenje: Konjunktiv aorista uz pogodbenu česticu izražava bilo koju pojedinačnu uputu koju izreknu dok čitaju i tumače Mojsijev Zakon s njegova zakonitog mjesta.
2. učinite i držite Izvornik: ποιήσατε καὶ τηρεῖτε [poiēsate kai tēreite] Gramatika: Spoj dvaju imperativa različitog vida u 2. licu množine: prvi je u aoristu (odlučna, konkretna izvršba), a drugi u prezentu (trajno, neprekidno čuvanje i vršenje). Značenje: Hrvatski teško prenosi ovu napetost vidova: Isus traži i neposrednu poslušnost konkretnoj zapovijedi Zakona (aorist) i ustrajan životni stav čuvanja Božje riječi (prezent).
3. Po pak djelima njihovim ne činite Izvornik: κατὰ δὲ τὰ ἔργα αὐτῶν μὴ ποιεῖτε [kata de ta erga autōn mē poieite] Gramatika: Suprotna čestica (de) uvodi oštru opreku, prijedlog (kata) s akuzativom označava mjerilo ili uzor ('prema'), a zabrana je izrečena niječnom česticom i imperativom prezenta. Značenje: Imperativ prezenta u zabrani znači: 'nemojte imati običaj postupati po uzoru na njihova djela' — razdvaja se valjanost Božje riječi koju prenose od njihove pokvarene prakse.
4. govore naime i ne čine Izvornik: λέγουσιν γὰρ καὶ οὐ ποιοῦσιν [legousin gar kai ou poiousin] Gramatika: Uzročna čestica (gar) daje obrazloženje prethodne zabrane, a oba su glagola u indikativu prezenta aktivnog, što označava njihovo redovito, trajno ponašanje. Značenje: Definira samu bit religioznog licemjerja: trajni rascjep između riječi i djela, gdje učenje ostaje na usnama bez ozbiljenja u vlastitom životu.
Evanđelje po Mateju 23,3 donosi jednu od najvažnijih Isusovih pouka o odnosu između duhovnog autoriteta, Božje Riječi i autentičnosti kršćanskoga života. Isus u ovom stihu uspostavlja ključnu ravnotežu: s jedne strane, štiti sakralni autoritet Božjeg Zakona (Tore) koji se naučava s "Mojsijeve stolice", naglašavajući da istina ne gubi svoju vrijednost i obvezujuću snagu zbog moralnih propusta onih koji je naviještaju. Vjernici su pozvani na potpunu i odlučnu poslušnost Božjoj objavi – odmah je izvršiti i trajno je čuvati u svome srcu i praksi.
S druge strane, Isus izriče oštro upozorenje protiv duhovnog licemjerja, razotkrivajući opasnost procepa između riječi i djela. Život vjerskih vođa koji "govore, a ne čine" ne smije postati uzorom niti opravdanjem za vjernike. Glavna poruka stiha jest poziv na dosljednost: kršćanska se ortodoksija (ispravno vjerovanje i poučavanje) mora neizostavno pretočiti u ortopraksu (ispravno i sveto življenje). Vjera bez djela je mrtva, a duhovni autoritet bez moralnog integriteta ostaje tragična opomena svakom vjerniku da vlastiti život trajno usklađuje s Istinom koju ispovijeda.