govoreći: "Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
govoreći: "Na Mojsijevu stolicu sjedoše pismoznanci i farizeji;
sve dakle što vam god kažu, učinite i držite, ali po djelima njihovim ne činite; jer govore, a ne čine.
Vezuju pak bremena teška i teško nosiva te ih stavljaju na pleća ljudima, a sami ih prstom svojim ne žele pomaknuti.
A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju zapise svoje i povećavaju rese,
a ljube prvo mjesto na večerama i prva sjedala u sinagogama,
Vezuju pak bremena teška i teško nosiva te ih stavljaju na pleća ljudima, a sami ih prstom svojim ne žele pomaknuti.
Nego svežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojijem neće da ih prihvate.
δεσμεύουσιν δὲ φορτία βαρέα καὶ δυσβάστακτα καὶ ἐπιτιθέασιν ἐπὶ τοὺς ὤμους τῶν ἀνθρώπων· αὐτοὶ δὲ τῷ δακτύλῳ αὐτῶν οὐ θέλουσιν κινῆσαι αὐτά.
desmeuousin de phortia barea kai dusbastakta kai epititheasin epi tous ōmous tōn anthrōpōn autoi de tō daktulō autōn ou thelousin kinēsai auta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vezuju pak bremena teška i teško nosiva i stavljaju na pleća ljudi; sami pak prstom svojim ne žele pomaknuti njih."
1. Vezuju pak Izvornik: δεσμεύουσιν δὲ [desmeuousin de] Gramatika: Glagol u indikativu prezenta aktivnog, 3. lice množine, uz česticu (de) koja nastavlja i produbljuje opis njihova djelovanja. Značenje: Slika vezivanja snoplja ili tovara za prijenos aludira na rabinsku praksu 'vezivanja' (proglašavanja obvezatnim) bezbrojnih sitničavih propisa usmene predaje.
2. bremena teška i teško nosiva Izvornik: φορτία βαρέα καὶ δυσβάστακτα [phortia barea kai dusbastakta] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine s dvama pridjevima; drugi je pridjev složenica od prefiksa za teškoću (dys-) i glagolske osnove 'nositi' (bastazō). Značenje: Ova nepodnošljiva bremena stoje u izravnoj teološkoj suprotnosti s Isusovim pozivom u 11. poglavlju, gdje On Svoje breme (ista grčka riječ phortion) naziva lakim.
3. stavljaju na pleća ljudi Izvornik: ἐπιτιθέασιν ἐπὶ τοὺς ὤμους τῶν ἀνθρώπων [epititheasin epi tous ōmous tōn anthrōpōn] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom s ponovljenim prijedlogom (epi) koji pojačava sliku pritiska odozgo na ramena običnih ljudi. Značenje: Prikazuje vjerske vođe kao nemilosrdne goniče koji običan puk tretiraju poput tegleće živine, opterećujući njihovu savjest propisima koji guše radost vjere.
4. sami pak prstom svojim ne žele pomaknuti njih Izvornik: αὐτοὶ δὲ τῷ δακτύλῳ αὐτῶν οὐ θέλουσιν κινῆσαι αὐτά [autoi de tō daktulō autōn ou thelousin kinēsai auta] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu (autoi - 'oni sami') stvara oštar kontrast, imenica 'prst' je u dativu sredstva (instrumentalu), a glagol htijenja u prezentu dopunjen je infinitivom aorista (kinēsai - učiniti makar i najmanji pokret). Značenje: Izraz 'ne žele' otkriva da problem nije u njihovoj nemoći nego u tvrdoći volje: dok drugima nameću cijeli tovar na leđa, sami ne žele uložiti ni najmanji napor prsta kako bi im olakšali ili podijelili teret.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 23,4) predstavlja jednu od najoštrijih Isusovih kritika vjerskog licemjerja, legalizma i duhovnog zlostavljanja od strane tadašnjih vjerskih vođa – pismoznanaca i farizeja. Glavna poruka stiha razotkriva pogubnu narav religije koja je lišena ljubavi, milosrđa i suosjećanja. Dok istinsko duhovno vodstvo treba odražavati Božju pastirsku brigu, olakšavati ljudske patnje i privoditi vjernike u slobodu djece Božje, licemjerne vođe koriste svoj autoritet kako bi konstruirali neizdržive sustave ljudskih pravila, tradicija i propisa, opterećujući savjest vjernika osjećajem krivnje i nemoći.
U širem teološkom kontekstu, Isus ovdje postavlja snažan kontrast između sterilnog, hladnog legalizma i evanđeoske milosti. Dok farizeji 'vežu teška bremena' i ne žele ni malim prstom pomoći čovjeku u njegovoj duhovnoj borbi, Krist čini upravo suprotno: On preuzima sve naše težine i grijehe na vlastita ramena na križu, a vjernicima nudi svoj jaram koji je blag i breme koje je lako (Mt 11,30). Stih stoga služi kao vječna opomena svakom duhovnom i crkvenom vodstvu u svim vremenima da vlast nad dušama nikada ne smije biti sredstvo tlačenja i uzvisivanja samoga sebe, već ponizno služenje i proaktivna ljubav koja podiže paloga čovjeka.