Početna ›

Matej 22,46 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Matej 22,44

'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'?

Matej 22,45

Ako Ga dakle David naziva Gospodinom, kako je onda sin njegov?"

Matej 22,46

I nitko Mu ne mogaše odgovoriti ni riječi, niti se itko od onoga dana usudi više pitati Ga.

Biblija

I nitko Mu ne mogaše odgovoriti ni riječi, niti se itko od onoga dana usudi više pitati Ga.

Daničić-Karadžić

I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Original

καὶ οὐδεὶς ἐδύνατο ἀποκριθῆναι αὐτῷ λόγον οὐδὲ ἐτόλμησέν τις ἀπ᾽ ἐκείνης τῆς ἡμέρας ἐπερωτῆσαι αὐτὸν οὐκέτι.¶

Izgovor

kai oudeis edunato apokrithēnai autō logon oude etolmēsen tis ap᾽ ekeinēs tēs hēmeras eperōtēsai auton ouketi

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I nitko mogaše odgovoriti njemu riječ niti usudi se itko od onoga dana upitati njega više."

Analiza

1. nitko mogaše Izvornik: οὐδεὶς ἐδύνατο [oudeis edunato] Gramatika: Niječna zamjenica u nominativu jednine (οὐδείς) i deponentni glagol u imperfektu indikativa, 3. lice jednine (ἐδύνατο). Imperfekt opisuje trajno stanje nemoći u tom prizoru. Značenje: Naglašava potpunu intelektualnu i teološku bespomoćnost Isusovih protivnika; unatoč svome znanju Zakona, nisu imali nikakvu sposobnost pronaći protuargument.

2. odgovoriti njemu riječ Izvornik: ἀποκριθῆναι αὐτῷ λόγον [apokrithēnai autō logon] Gramatika: Infinitiv aorista pasivnog (deponentnog) glagola (ἀποκριθῆναι), zamjenica u dativu (αὐτῷ) i imenica u akuzativu jednine (λόγον) kao unutarnji objekt. Aoristni infinitiv označava makar i jedan jedini, cjelovit čin odgovora. Značenje: Izričaj 'odgovoriti riječ' naglašava dubinu šutnje: protivnici nisu mogli izustiti ni najmanju smislenu rečenicu ili misao.

3. niti usudi se itko Izvornik: οὐδὲ ἐτόλμησέν τις [oude etolmēsen tis] Gramatika: Niječni veznik (οὐδέ), glagol u aoristu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine (ἐτόλμησεν) i neodređena zamjenica u nominativu (τις). Prelazak s imperfekta ('mogaše') na aorist ('usudi se') bilježi konačnu, presudnu prekretnicu. Značenje: Isusov autoritet potpuno je slomio drskost njegovih suparnika. Više nije riječ samo o neznanju odgovora, nego o gubitku svake smjelosti za daljnje sukobljavanje.

4. od onoga dana Izvornik: ἀπ᾽ ἐκείνης τῆς ἡμέρας [ap᾽ ekeinēs tēs hēmeras] Gramatika: Prijedlog (ἀπό) s genitivom pokazne zamjenice (ἐκείνης), određenog člana (τῆς) i imenice ženskog roda (ἡμέρας). Pokazna zamjenica 'onoga' posebno izdvaja taj trenutak kao povijesnu prekretnicu. Značenje: Označava kraj razdoblja javnih polemika i kušanja u Hramu; pošto ga više ne mogu pobijediti riječima u raspravi, protivnici će prijeći na zavjeru da ga pogube.

5. upitati njega više Izvornik: ἐπερωτῆσαι αὐτὸν οὐκέτι [eperōtēsai auton ouketi] Gramatika: Infinitiv aorista aktiva složenog glagola (ἐπερωτῆσαι), osobna zamjenica u akuzativu (αὐτόν) i složeni niječni prilog (οὐκέτι). U grčkom se jeziku dvostruka negacija (οὐδέ ... οὐκέτι) ne poništava, nego snažno pojačava nijekanost. Značenje: Konačni muk svih religijskih skupina (farizeja, saduceja i herodovaca) potvrđuje Isusovu apsolutnu mudrost i mesijanski autoritet pred kojim svaka ljudska lukavost ostaje nijema.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 22,46) predstavlja vrhunac i svečani zaključak niza javnih polemika između Isusa i židovskih vjerskih vođa (farizeja, saduceja i pismoznanaca) u jeruzalemskom Hramu tijekom Velikoga tjedna. Nakon što je Isus svojim protivnicima postavio nedokučivo kristološko pitanje o Psalamu 110,1 — kako Mesija može biti istovremeno Davidov sin (ljudska priroda) i Davidov Gospodin (božanska priroda) — njihova ljudska mudrost i teološko znanje doživljavaju potpuni slom.

Glavna poruka stiha jest apsolutni trijumf i suverenitet Isusa Krista kao utjelovljene Istine. Šutnja i strah njegovih protivnika označavaju kraj opozicijskog intelektualnog izazivanja te neslužbeno priznanje Njegovog božanskog autoriteta. Od toga dana, povijest spasenja prelazi iz faze javnog naučavanja u otjelovljenje tajne urote koja će kulminirati na križu, dokazujući da se pred suverenim Bogom ljudska drskost mora utišati i ustupiti mjesto poniznoj vjeri.