govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov."
Govori im: "Kako Ga dakle David u Duhu naziva Gospodinom govoreći:
'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'?
Ako Ga dakle David naziva Gospodinom, kako je onda sin njegov?"
I nitko Mu ne mogaše odgovoriti ni riječi, niti se itko od onoga dana usudi više pitati Ga.
'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'?
Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
εἶπεν ὁ κύριος τῷ κυρίῳ μου· κάθου ἐκ δεξιῶν μου ἕως ἂν θῶ τοὺς ἐχθρούς σου ὑποκάτω τῶν ποδῶν σου;
eipen ho kurios tō kuriō mou kathou ek dexiōn mou he'ōs an thō tous echthrous sou hupokatō tōn podōn sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"reče Gospodin onom Gospodinu mojemu: sjedi s desnih mojih dok god stavim one neprijatelje tvoje ispod onih nogu tvojih?"
1. reče Gospodin onom Gospodinu mojemu Izvornik: εἶπεν κύριος τῷ κυρίῳ μου [eipen kyrios tō kyriō mou] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen subjektom u nominativu bez člana ('Gospodin', što u Septuaginti redovito zastupa Božje ime Jahve) i neizravnim objektom u dativu s članom i posvojnom zamjenicom u genitivu ('onom Gospodinu mojemu'). Značenje: Doslovni navod Psalma 110,1 u kojem se u hebrejskom izvorniku jasno razlikuju dva naziva: 'Jahve reče mome Gospodaru (Adoni)'; David proročki sluša razgovor između Boga Oca i Mesije, kojega naziva svojim osobnim Gospodarom.
2. sjedi Izvornik: κάθου [kathou] Gramatika: Imperativ prezenta deponentnog (srednjeg) glagola u 2. licu jednine. Prezent u imperativu ovdje ne označava samo čin sjedanja, nego trajno stanje: 'sjedi i ostani sjediti' na prijestolju. Značenje: Poziv na trajno sudioništvo u kraljevskom dostojanstvu i božanskoj vlasti.
3. s desnih mojih Izvornik: ἐκ δεξιῶν μου [ek dexiōn mou] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine srednjeg roda pridjeva 'desni' i posvojnim genitivom zamjenice 1. lica jednine. Idiomatski grčki izraz za položaj 's moje desne strane'. Značenje: Na drevnom kraljevskom dvoru mjesto zdesna kralju bilo je položaj najviše časti, jednakog dostojanstva i punomoći u vladanju.
4. dok god stavim Izvornik: ἕως ἂν θῶ [heōs an thō] Gramatika: Vremenski veznik 'dok' s modalnom česticom i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 1. lice jednine. Konjunktiv s česticom označava buduću radnju čije je ostvarenje sigurno, a aorist naglašava njezino konačno dovršenje. Značenje: Bog sam preuzima inicijativu da u povijesti spasenja do kraja podloži sve sile koje se protive njegovu Pomazaniku.
5. ispod onih nogu tvojih Izvornik: ὑποκάτω τῶν ποδῶν σου [hypokatō tōn podōn sou] Gramatika: Složeni prijedlog s genitivom množine imenice uz određeni član i posvojnu zamjenicu u 2. licu jednine. Ovdje Matej umjesto riječi 'podnožje' iz Septuaginte koristi izraz 'ispod', čime još izravnije naglašava potpunu podložnost. Značenje: Slika potječe iz drevnog običaja u kojem je pobjednički kralj stavljao nogu na vrat poraženih vladara (usp. Jš 10,24), što označava potpunu i neopozivu pobjedu nad svim neprijateljima. Imena: - Gospod [κύριος (heb. יְהוָה YHWH) / kyrios] (ostalo) Znači: gospodar, vladar; u prijevodu Božjeg imena: Onaj koji jest Tvorba: Grčka riječ 'kyrios' (od 'kyros' – vrhovna vlast) na prvom mjestu u ovom stihu bez člana služi kao uobičajeni prijevod Septuaginte za sveto Božje ime Jahve (YHWH), povezano s hebrejskim glagolom 'hājāh' (biti).
- Gospodin [κύριος (heb. אָדוֹן ʾĀdōn) / kyrios] (ostalo) Znači: gospodar, vladar, onaj koji ima vlast Tvorba: Drugo pojavljivanje riječi 'kyrios' u istom stihu (u dativu s članom: 'τῷ κυρίῳ μου') prevodi hebrejsku imenicu 'Adon' u obliku 'Adoni' (moj Gospodar), čime David oslovljava Mesiju kao svoga nadređenog vladara.
Ovaj stih (Psalam 110,1), koji je ujedno i najcitiraniji starozavjetni stih u Novome zavjetu, predstavlja temeljni kamen novozavjetne kristologije i teologije Kristova uzvišenja. Glavna poruka stiha jest svečana božanska objava o suverenom kraljevanju i božanskom dostojanstvu Mesije. Kroz Davidov proročki uvid otkriva se da Mesija nije tek običan zemaljski kralj iz njegove loze, već njegov preegzistentni Gospodin koji je nakon dovršenja djela otkupljenja uzvišen na najviši mogući položaj – s Božje desnice, dijeleći istu vlast, slavu i autoritet s Bogom Ocem.
Druga ključna poruka tiče se eshatološkog trijumfa i sigurnosti vjernika. Dok Krist trenutno vlada u slavi, povijest se kreće prema svome sigurnom vrhuncu u kojem će Bog Otac podložiti sve protivničke sile – uključujući grijeh, zlo, duhovna poglavarstva i samu smrt – pod Kristove noge. Stih tako pruža savršenu ravnotežu između „već” (Kristovo sadašnje ustoličenje i vlast) i „još ne” (konačno i vidljivo podlaganje svih neprijatelja na kraju vremena), dajući Crkvi nepokolebljivu nadu u konačnu pobjedu njezina Gospodina.