Matej 22,43 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govori njima: kako dakle David u duhu zove njega Gospodinom govoreći:"

1. Govori Izvornik: Λέγει [Legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine indikativa (historijski prezent). Značenje: Nastavlja napeti dijalog u sadašnjem vremenu, naglašavajući trenutačan i prodoran Isusov odgovor na njihov uobičajeni teološki obrazac.

2. kako dakle Izvornik: πῶς οὖν [pōs oun] Gramatika: Upitni prilog ('kako', 'na koji način') spojen sa zaključnim veznikom ('dakle', 'prema tome'). Značenje: Čestica 'dakle' polazi od farizejskog odgovora kao prihvaćene premise i odmah iz nje izvodi prividni paradoks: ako je Mesija samo Davidov potomak, kako to uskladiti s onim što sam David kaže?

3. u duhu Izvornik: ἐν πνεύματι [en pneumati] Gramatika: Prijedlog s dativom jednine srednjeg roda bez člana. Odsutnost člana naglašava stanje i djelovanje: pod utjecajem i nadahnućem Duha Svetoga. Značenje: Isus time potvrđuje proročko nadahnuće Psalma 110: David nije govorio tek iz vlastita ljudskog promišljanja, nego vođen Božjim Duhom, što njegovim riječima daje nepovrediv autoritet Pisma.

4. zove njega Gospodinom Izvornik: καλεῖ αὐτὸν κύριον [kalei auton kyrion] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, s dvostrukim akuzativom: akuzativom objekta ('njega') i predikatnim akuzativom bez člana ('Gospodinom'). Prezent označava trajnu prisutnost i važenje Davidova zapisa u Pismu. Značenje: U patrijarhalnom svijetu otac ili predak uvijek je veći od sina i nikada svoga potomka ne naziva 'gospodarom'; time što ga David tako naziva, otkriva se da je Mesija mnogo više od običnog zemaljskog potomka. Imena: - David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dāwīd) / Dauid] (osoba) Znači: ljubljeni, miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'd-w-d' koji znači 'ljubiti' ili 'biti mio' (srodno imenici 'dōd' – ljubljeni, dragi), a nosio ga je drugi i najveći izraelski kralj.

- Duh [πνεῦμα (heb. רוּחַ rūaḥ) / pneuma] (ostalo) Znači: dah, vjetar, duh Tvorba: Izvedeno iz grčkog glagola 'pneō' (puhati, disati) s dočetkom '-ma' koji označava učinak radnje; u Bibliji prevodi hebrejski pojam 'ruah' i označava Božji životvorni dah i Duha Svetoga koji nadahnjuje proroke.

- Gospodin [κύριος (heb. אָדוֹן ʾĀdōn) / kyrios] (ostalo) Znači: gospodar, vladar, onaj koji ima vlast Tvorba: Tvoreno od grčke imenice 'kyros' (vrhovna moć, vlast, autoritet); na ovom mjestu u navodu Psalma 110,1 prevodi hebrejsku riječ 'Adon' (gospodar, vladar) u obliku 'l'Adoni' (mome Gospodaru).

U ovom stihu (Matej 22,43), Isus doseže vrhunac svojih teoloških rasprava s vjerskim vođama u Hramu neposredno prije svoje muke. Postavljajući naizgled jednostavno pitanje temeljeno na Psalmu 110,1, Isus razotkriva duboko i tajanstveno otkrivenje o osobi Mesije. Pitajući kako kralj David, pišući pod izravnim nadahnućem Svetoga Duha, može svoga vlastitog potomka nazvati 'Gospodinom', Isus ruši isključivo zemaljsko i političko poimanje Mesije kao pukog nacionalnog osloboditelja iz Davidove loze.

Glavna poruka stiha je temeljna istina kršćanske kristologije: Mesija je istodobno pravi čovjek i pravi Bog. Kao potomak po tijelu, On je 'Davidov sin', ali po svojoj vječnoj božanskoj naravi, vrhovnom autoritetu i postojanju prije stvaranja svijeta, On je 'Davidov Gospodin'. Isus ovime ne samo da potvrdzuje savršenstvo i božansko nadahnuće Staroga zavjeta, nego i objavljuje vlastiti božanski identitet – On je vječni Sin Božji kojemu se moraju pokoriti svi zemaljski i nebeski autoriteti.