Kad se farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje:
Kad se farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje:
Što je vaše mišljenje glede Krista? Čiji je On sin? Oni Mu odgovoriše: "Davidov."
Isus im reče: Kako dakle David, nadahnut Duhom, Njega zove Gospodinom, govoreći:
Gospod je rekao mome Gospodinu: Sjedi Mi zdesna sve dok Ja ne budem stavio Tvoje neprijatelje pod Tvoje noge?
Ako Ga dakle David zove Gospodinom, kako je On njegov Sin?
Isus im reče: Kako dakle David, nadahnut Duhom, Njega zove Gospodinom, govoreći:
Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:
Λέγει αὐτοῖς· πῶς οὖν Δαυὶδ ἐν πνεύματι καλεῖ αὐτὸν κύριον λέγων·
Legei autois pōs oun Dauid en pneumati kalei auton kurion legōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kaže njima: Kako dakle David u Duhu naziva njega Gospodinom govoreći:"
1. KAŽE NJIMA (λέγει αὐτοῖς)
Hrvatski prijevodKaže / Govori njima
Izvornik (grč.)λέγει αὐτοῖς
Transliteracijalegei autois
Gramatičke nijanseGlagol 'λέγει' je u prezentu aktiva, 3. lice jednine (tzv. historijski ili dramatski prezent). U grčkom jeziku ovakav prezent služi za oživljavanje radnje, naglašavajući neposrednost, živopisnost i snagu govora u samom trenutku. 'αὐτοῖς' je zamjenica u dativu množine, a odnosi se na farizeje okupljene u Hramu.
Teološko značenjeDramatski prezent naglašava vječnu aktualnost i vrhovni autoritet Isusovih riječi. Nakon što je odgovorio na zamke vjerskih vođa, Isus preuzima inicijativu i postavlja pitanje koje pogađa u samu srž vjere: pitanje o pravom identitetu i naravi Mesije. 2. KAKO DAKLE (Πῶς οὖν)
Hrvatski prijevodKako dakle
Izvornik (grč.)Πῶς οὖν
Transliteracijapōs oun
Gramatičke nijanse'Πῶς' je upitni prilog načina koji izražava čuđenje i traži dublje objašnjenje, dok je 'οὖν' zaključna ili posljedična čestica koja ovo pitanje izravno nadovezuje na prethodni odgovor farizeja da je Mesija 'sin Davidov'.
Teološko značenjeOva fraza predstavlja ključni teološki paradoks i logički izazov za rabinsko tumačenje. Ako je Mesija samo Davidov biološki potomak po tijelu, kako je moguće da mu iskazuje čast koja nadmašuje roditeljski i kraljevski status? Isus ovime otkriva da je njihovo poimanje Mesije previše zemaljsko i nepotpuno. 3. DAVID (Δαυὶδ)
Hrvatski prijevodDavid
Izvornik (grč. / heb.)Δαυὶδ / דָּוִד
TransliteracijaDauid (hebr. Dawid)
Gramatičke nijanseVlastito ime, u grčkom tekstu nepromjenjiva imenica hebrejskog podrijetla, ovdje u funkciji subjekta rečenice (nominativ).
Teološko značenjeDavid je najveći izraelski kralj, proslavljeni psalmist i arhetip mesijanskog vladara. U židovskoj kulturi i patrijarhalnom društvu predak je uvijek veći od potomka, i otac nikada ne bi svoga sina nazivao svojim Gospodarem. Uvođenjem Davida kao autora koji izgovara Psalam 110, Isus postavlja neoborivu premisu za uzvišenost Mesije nad samim Davidom. 4. U DUHU (ἐν πνεύματι)
Hrvatski prijevodu Duhu
Izvornik (grč.)ἐν πνεύματι
Transliteracijaen pneumati
Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐν' (u, po, posredstvom) uz imenicu 'πνεύματι' u dativu jednine srednjeg roda. Odsutnost određenog člana u grčkom ne umanjuje osobnost Svetoga Duha, već naglašava sferu, stanje i božansko sredstvo proročkog nadahnuća.
Teološko značenjeIzuzetno važna pneumatološka i ekleziloška tvrdnja. Isus ovdje izravno potvrdzuje božansko nadahnuće svetopisamskih tekstova. David nije pisao Psalam 110 ljudskim umom, političkom procjenom ili pjesničkom maštom, nego pod izravnim nadahnućem Svetoga Duha (uspor. 2. Petrova 1,21; 2. Timoteju 3,16). Time se Psalam 110 proglašava apsolutno autoritativnim božanskim otkrivenjem o Mesiji. 5. NAZIVA / ZOVE (καλεῖ)
Hrvatski prijevodnaziva / zove
Izvornik (grč.)καλεῖ
Transliteracijakalei
Gramatičke nijanseGlagol 'καλέω' u prezentu aktiva, indikativ, 3. lice jednine. Upotreba prezenta ukazuje na trajno, neprekidno stanje u pisanoj Božjoj Riječi – David kroz nadahnuto Pismo trajno i nepromjenjivo naziva Mesiju svojim Gospodinom.
Teološko značenjeU biblijskom mentalitetu 'nazvati' nekoga određenom titulom ne znači samo upotrijebiti naslov iz pristojnosti, već službeno prepoznati, priznati i proglasiti njegovu stvarnu narav, ontološki status i autoritet. David ovime javno priznaje Mesijin vrhovni suverenitet. 6. NJEGA GOSPODINOM (αὐτὸν κύριον)
Hrvatski prijevodnjega Gospodinom (ili Gospodarem / Gospodom)
Izvornik (grč.)αὐτὸν κύριον
Transliteracijaauton kyrion
Gramatičke nijanseObje riječi su u akuzativu jednine muškog roda. 'αὐτὸν' je izravni objekt (Mesiju), dok je 'κύριον' akuzativ predikata koji definira status koji mu se pridaje.
Teološko značenjeRiječ 'κύριος' (kyrios) u Septuaginti (starogrčkom prijevodu Starog zavjeta) standardni je prijevod za sveto, neizrecivo Božje ime YHWH (Jahve), kao i za titulu Adonai (Gospodar nad svime). U izvornom hebrejskom tekstu Psalma 110,1 stoji: 'Reče Jahve [YHWH] mome Gospodinu [Adoni]'. Kada suvereni kralj David naziva svoga budućeg potomka 'moj Gospodin', on priznaje da je Mesija božanski Vladar koji nadilazi svaki zemaljski autoritet. Ovo je ključni kristološki argument: Mesija nije samo čovjek (Davidov sin po tijelu), već i vječni Bog i suvereni Vladar (Davidov Gospodin po svojoj božanskoj naravi). 7. GOVOREĆI (λέγων)
Hrvatski prijevodgovoreći
Izvornik (grč.)λέγων
Transliteracijalegōn
Gramatičke nijanseParticip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda, usklađen sa subjektom (David). Služi kao formalni uvod u izravni citat iz Starog zavjeta koji slijedi u idućem stihu.
Teološko značenjeNaglašava da je Davidovo priznanje točno i artikulirano zapisano u samom Kanonu te da Isus svoj argument temelji na doslovnom, nepogrešivom tekstu Svetoga pisma.
U ovom stihu (Matej 22,43), Isus doseže vrhunac svojih teoloških rasprava s vjerskim vođama u Hramu neposredno prije svoje muke. Postavljajući naizgled jednostavno pitanje temeljeno na Psalmu 110,1, Isus razotkriva duboko i tajanstveno otkrivenje o osobi Mesije. Pitajući kako kralj David, pišući pod izravnim nadahnućem Svetoga Duha, može svoga vlastitog potomka nazvati 'Gospodinom', Isus ruši isključivo zemaljsko i političko poimanje Mesije kao pukog nacionalnog osloboditelja iz Davidove loze.
Glavna poruka stiha je temeljna istina kršćanske kristologije: Mesija je istodobno pravi čovjek i pravi Bog. Kao potomak po tijelu, On je 'Davidov sin', ali po svojoj vječnoj božanskoj naravi, vrhovnom autoritetu i postojanju prije stvaranja svijeta, On je 'Davidov Gospodin'. Isus ovime ne samo da potvrdzuje savršenstvo i božansko nadahnuće Staroga zavjeta, nego i objavljuje vlastiti božanski identitet – On je vječni Sin Božji kojemu se moraju pokoriti svi zemaljski i nebeski autoriteti.