Evanđelje po Mateju 22

1A Isus im poče govoriti u prispodobama: 2Kraljevstvo je Nebesko kao jedan kralj koji spremi svadbenu gozbu za svog Sina. 3On pošalje svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu. Ali ne htjedoše doći. 4On pošalje opet druge sluge zadužene reći uzvanicima: Evo, ja sam spremio gozbu, moji bikovi i moji tovljenici su zaklani, sve je spremno, dođite na svadbu. 5Ali oni, ne vodeći računa, odoše, jedan u svoje polje, drugi za svojim poslom; 6Drugi uhvatiše njegove sluge, istukoše ih i pobiše. 7Kralj se razljuti; on posla svoje postrojbe, pogubi one ubojice i zapali njihov grad. 8Tad on reče svojim slugama: Svadba je spremna, ali je uzvanici ne bijahu dostojni. 9Idite, dakle, na trgove s kojih polaze putovi i pozovite na svadbu sve one koje ondje nađete. 10Te sluge odoše putovima i skupiše sve one koje ondje nađoše, dobre i loše. I svadbena dvorana bi puna uzvanika. 11Ušavši vidjeti uzvanike, kralj primijeti ondje jednog čovjeka koji nije nosio svadbeno odijelo. 12Prijatelju moj, reče mu on, kako si ti ušao ovamo, a da nisi odjenuo svadbenu odjeću? Ovaj ostade nijem. 13Tada kralj reče slugama: Bacite ga, ruku i nogu svezanih, van u tminu: ondje će biti plač i škrgutanje zubima. 14Sigurno, mnoštvo je pozvano, ali malo je izabranika. 15Tada farizeji odoše održati vijećanje da bi Ga ulovili u zamku navevši Ga da govori. 16Oni Mu poslaše svoje učenike s herodovcima, da Mu kažu: 'Učitelju, mi znamo da si Ti iskren i da poučavaš putove Božje u punoj istinitosti, ne popustivši ničijem utjecaju tko god to bio, jer Ti ne vodiš računa o staležu ljudi.' 17Reci nam dakle Svoje mišljenje: Je li dopušteno, da ili ne, plaćati porez caru? 18Ali Isus, opazivši njihovu podmuklost, reče: „Licemjeri! Zašto Mi postavljate zamku?” 19Pokažite Mi novac koji služi za plaćanje poreza. Oni Mu pokazaše jedan denar. 20On im reče: "Ovaj lik i ovaj natpis, čiji su?" 21Oni odgovoriše: "Carev." Tada im On reče: "Predajte dakle caru što je carevo, a Bogu što je Božje." 22Na te riječi oni bijahu potpuno zbunjeni, napustivši Ga, oni odoše. 23Onog dana, saduceji Mu pristupiše reći da nema uskrsnuća. Oni Njemu postaviše ovo pitanje: 24Učitelju, Mojsije je rekao: Ako netko umre, a da nije imao djece, njegov će se brat oženiti udovicom da bi dao potomstvo svom bratu. 25A bijaše kod nas sedmero braće. Prvi, koji bijaše oženjen, umrije; i kako ne imade potomstva, on ostavi svoju ženu bratu svome; 26Isto tako i drugi, treći, i tako sve do sedmog. 27Konačno, nakon svih, umre i žena. 28Eh, dobro! Po uskrsnuću, kojem od te sedmorice bit će ona ženom? 29Isus im odgovori: Vi griješite, jer vi ne poznajete ni Pismo ni moć Božju. 30Po uskrsnuću, naime, niti se bude žena ni muž; već se bude kao anđeli na Nebu. 31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li vi čitali Riječ koju vam je Bog rekao: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? On nije Bog mrtvih, već živućih. 33Slušajući to, mnoštvo ostade zapanjeno Njegovim naučavanjem. 34Saznavši da On bijaše zatvorio usta saducejima, farizeji se sastadoše na vijećanje. 35I jedan od njih, jedan zakonoznanac, upita Ga da bi Ga ulovio u zamku: 36Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu? 37Isus mu reče: "Voli Gospodina svog Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svakom svojom misli." 38To je najveća, prva zapovijed. 39Jedna druga također je važna: Voli bližnjega svoga kao samoga sebe. 40Od te dvije zapovijedi ovise sav Zakon i Proroci. 41Kad se farizeji sastadoše, Isus im postavi ovo pitanje: 42Što je vaše mišljenje glede Krista? Čiji je On sin? Oni Mu odgovoriše: "Davidov." 43Isus im reče: Kako dakle David, nadahnut Duhom, Njega zove Gospodinom, govoreći: 44Gospod je rekao mome Gospodinu: Sjedi Mi zdesna sve dok Ja ne budem stavio Tvoje neprijatelje pod Tvoje noge? 45Ako Ga dakle David zove Gospodinom, kako je On njegov Sin? 46Nitko nije bio sposoban odgovoriti nijedne riječi. I od tog dana nitko Ga se ne usudi ispitivati.