Evanđelje po Mateju 22

1I odgovorivši, Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2"Kraljevstvo Nebesko prispodobivo je čovjeku kralju koji priredi svadbu svojemu sinu. 3I posla svoje sluge pozvati uzvanike na svadbu, ali ne htjedoše doći. 4Ponovno posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: "Evo, svoj sam objed pripremio, moji su junci i tovljenici zaklani i sve je spremno; dođite na svadbu."' 5Ali oni, ne mareći, odoše: tko u svoje polje, a tko za svojom trgovinom; 6ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše. 7A kralj se razgnjevi te posla svoju vojsku, pogubi one ubojice i grad njihov zapali. 8Tada govori svojim slugama: 'Svadba je, doduše, spremna, ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Idite dakle na raskrižja putova i koga god nađete, pozovite na svadbu.' 10I izašavši na putove, one sluge sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba uzvanicima za stolom. 11A kad kralj uđe pogledati one za stolom, ugleda ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho 12i govori mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo nemajući svadbeno ruho?' A on zanijemi. 13Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svezavši mu noge i ruke, izbacite ga u tminu vanjsku; ondje će biti plač i škrgut zubi.' 14Jer mnogi su zvani, a malobrojni izabrani." 15Tada farizeji odoše i održaše vijećanje kako bi Ga uhvatili u riječi. 16I šalju Mu svoje učenike s herodovcima govoreći: "Učitelju, znamo da si istinit i da put Božji u istini poučavaš te ne mariš ni za koga, jer ne gledaš tko je tko. 17Reci nam dakle, što Ti se čini? Je li dopušteno dati porez caru ili nije?" 18Ali Isus, spoznavši njihovu zloću, reče: "Zašto Me iskušavate, licemjeri? 19Pokažite Mi porezni novac." A oni Mu donesoše denar. 20I govori im: "Čija je ovo slika i natpis?" 21Govore Mu: "Careva." Tada im govori: "Podajte dakle carevo caru, a Božje Bogu." 22I čuvši to, zadiviše se te Ga ostaviše i odoše. 23U onaj dan pristupiše Mu saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitaše Ga 24govoreći: "Učitelju, Mojsije reče: 'Ako tko umre nemajući djece, neka se brat njegov oženi njegovom ženom i podigne potomstvo bratu svojemu.' 25A bijahu kod nas sedmorica braće. I prvi se oženi i preminu te, nemajući potomstva, ostavi svoju ženu bratu svojemu; 26isto tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A poslije svih umrije i žena. 28O uskrsnuću dakle, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer svi su je imali." 29A Isus im odgovori i reče: "U zabludi ste jer ne poznajete Pisma ni Silu Božju. 30Jer o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na Nebu. 31A o uskrsnuću mrtvih zar niste čitali što vam je rekao Bog govoreći: 32'Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev'? Nije On Bog mrtvih, nego živih." 33I čuvši to, mnoštva bijahu zapanjena Njegovim naukom. 34A farizeji, čuvši da je ušutkao saduceje, sabraše se zajedno; 35i upita jedan od njih, zakonoznanac, iskušavajući Ga: 36"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" 37A On mu reče: "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.' 38To je najveća i prva zapovijed. 39A druga je slična njoj: 'Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.' 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." 41Dok farizeji bijahu sabrani, upita ih Isus, 42govoreći: "Što vam se čini o Kristu? Čiji je sin?" Govore Mu: "Davidov." 43Govori im: "Kako Ga dakle David u Duhu naziva Gospodinom govoreći: 44'Reče Gospodin Gospodinu mojemu: "Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje pod noge Tvoje"'? 45Ako Ga dakle David naziva Gospodinom, kako je onda sin njegov?" 46I nitko Mu ne mogaše odgovoriti ni riječi, niti se itko od onoga dana usudi više pitati Ga.