Matej 22,15 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tada otišavši farizeji vijećanje uzeše kako ga ulove u zamku u riječi."

1. otišavši Izvornik: πορευθέντες [poreuthentes] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim, povratnim značenjem kretanja) u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu: povlačenje s javnog prostora hrama kako bi u tajnosti skovali plan. Značenje: Farizeji su razumjeli da su prethodne prispodobe o suđenju i odbacivanju bile upućene njima (Mt 21,45), pa umjesto obraćenja odlaze s mjesta Isusova poučavanja kako bi organizirali protuudar.

2. vijećanje uzeše Izvornik: συμβούλιον ἔλαβον [sumboulion elabon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine i glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Riječ je o ustaljenu grčkom izrazu (latinizmu prema 'consilium capere') koji označava donošenje zajedničke, službene odluke nakon vijećanja. Značenje: Matej ovaj izraz uvijek koristi za urote protiv Isusa (Mt 12,14; 27,1.7; 28,12), čime pokazuje da se sukob više ne vodi kao spontana rasprava, nego kao proračunati političko-religijski proces s ciljem Isusova uklanjanja.

3. kako ga ulove u zamku Izvornik: ὅπως αὐτὸν παγιδεύσωσιν [hopōs auton pagideusōsin] Gramatika: Namjerni veznik praćen glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice množine. Glagol se u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje, a izveden je od imenice 'pagis' (zamka, stupica za ptice ili divljač). Značenje: Lovačka metafora razotkriva prijetvornost protivnika: oni ne traže istinu, nego postavljaju nezaobilaznu stupicu u kojoj bi svaka Isusova odluka – bilo za ili protiv Rima – trebala postati pogubna za njega.

4. u riječi Izvornik: ἐν λόγῳ [en logō] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine, bez člana. Dativ ovdje označava sredstvo i područje u kojem se zamka treba zatvoriti – u samom činu govora, odnosno u jednoj jedinoj izjavi. Značenje: Budući da u Isusovim djelima nisu mogli naći nikakvu krivnju, neprijatelji pokušavaju samu njegovu javnu riječ pretvoriti u dokazni materijal kojim će ga optužiti ili pred narodom ili pred rimskom vlašću. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, zasebni Tvorba: Grčki oblik dolazi od aramejskog 'perishaya' (heb. 'perushim'), od glagola 'parash' (odvojiti, razlučiti). Naziv označava vjersko-političku skupinu unutar židovstva koja se strogo odvajala od obredne nečistoće i poganskih utjecaja radi dosljednog vršenja Zakona i predaje otaca.

Ovaj stih (Matej 22,15) označava ključnu prekretnicu u Evanđelju po Mateju, gdje otvoreno suprotstavljanje židovskih vjerskih vođa prema Isusu prelazi u prikrivenu, pravno-političku zavjeru. Farizeji, svjesni da Isusa ne mogu izravno pobiti teološkim argumentima niti ga nasilno uhititi pred mnoštvom koje ga je smatralo prorokom, pribjegavaju metodi lovačke klopke (παγιδεύω) unutar samog govora. Nastojali su preoblikovati vjersku raspravu u smrtonosnu političko-teološku dilemu u kojoj bi svaka Isusova riječ mogla biti poslužiti kao dokaz za optužbu pred rimskim okupatorom ili kao razlog za gubitak podrške u židovskom narodu.

Glavna poruka stiha leži u dramatičnom kontrastu između ljudske zlobe i Božje mudrosti. Dok farizeji u tajnosti vijećaju kako bi svojim prijevarnim pitanjima zarobili Isusa u 'riječi', oni zapravo pokušavaju uloviti u zamku samog utjelovljenog Logosa. Ovaj stih služi kao dramatičan uvod u slavni Isusov odgovor o 'davanju careva caru, a Božjega Bogu', pokazujući kako ljudska lukavost i zloba u potpunosti padaju pred suverenom Božjom mudrošću, koja svaku neprijateljsku zamku pretvara u priliku za objavu dublje istine o Božjem kraljevstvu i autoritetu.