Matej 22,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Mnogi naime jesu pozvani, malo pak izabrani."

1.πολλοὶ

Hrvatski prijevodmnogi

Izvornik i transliteracijaπολλοὶ (grč. polloí)

Gramatičke nijansePridjev muškog roda u nominativu množine (osnovni oblik πολύς - polús). U rečenici funkcionira kao imenički subjekt prvog dijela izreke.

Teološko značenjeOznačava širok, sveobuhvatan opseg Božjeg poziva na spasenje. U kontekstu prispodobe o kraljevskoj svadbenoj gozbi (Mt 22,1-14), Božji poziv (evanđeoski naviještaj) upućen je velikom mnoštvu ljudi na raskršćima, bez prethodne diskriminacije ili isključivanja.

2.γάρ

Hrvatski prijevodjer / naime

Izvornik i transliteracijaγάρ (grč. gár)

Gramatičke nijanseUzročni (kauzalni) ili objašnjavajući (eksplikativni) veznik koji je u grčkom jeziku postpozitivno pozicioniran (redovito stoji kao druga riječ u rečenici ili sintagmi).

Teološko značenjePovezuje ovu izreku s prethodnom prispodobom i pruža temeljno objašnjenje zašto je gost bez svadbenog ruha izbačen: objašnjava razliku između vanjskog poziva koji prima mnoštvo i konačnog opravdanja koje primaju odabrani.

3.εἰσιν

Hrvatski prijevodjesu / su

Izvornik i transliteracijaεἰσί(ν) (grč. eisín)

Gramatičke nijanseGlagol εἰμί (eimí - biti) u 3. licu množine prezenta indikativa aktiva. Služi kao kopula (spona) između subjekta i imenskog predikata. U drugom dijelu rečenice (uz 'ὀλίγοι δὲ ἐκλεκτοί') glagol je izostavljen (elipsa), što je čest grčki stilski postupak radi naglašavanja kontrasta i ritmičnosti.

Teološko značenjePrezent indikativa ukazuje na trajno, aktualno stanje u vremenu Crkve: proces pozivanja i odabiranja stalno je prisutan u povijesti spasenja.

4.κλητοὶ

Hrvatski prijevodpozvani

Izvornik i transliteracijaκλητοὶ (grč. klētoí)

Gramatičke nijansePridjev / glagolski pridjev u nominativu množine muškog roda, izveden iz glagola καλέω (kaléō - zvati, pozvati). Ovdje je u službi imenskog predikata.

Teološko značenjeU Matejevom evanđelju ovaj termin označava primatelje općeg, vanjskog poziva (vocatio externa) na Kraljevstvo Božje. Za razliku od Pavlovih poslanica, gdje 'κλητοὶ' često označava one koji su učinkovito pozvani i spašeni (vocatio interna/efficax), kod Mateja to obuhvaća sve koji čuju evanđelje, uključujući i one koji na poziv ne odgovaraju vjerom, pokajanjem i prikladnim životom.

5.ὀλίγοι

Hrvatski prijevodmalo (njih) / rijetki / nekolicina

Izvornik i transliteracijaὀλίγοι (grč. olígoi)

Gramatičke nijansePridjev muškog roda u nominativu množine (osnovni oblik ὀλίγος - olígos). Stoji u izravnoj antitezi prema riječi 'πολλοὶ'.

Teološko značenjeNaglašava znatno manji broj onih koji su konačno odobreni u usporedbi s općim brojem onih koji su čuli poziv. Ne označava nužno apsolutno mali broj spašenih u konačnici (jer Sveto pismo na drugim mjestima govori o neizbrojivom mnoštvu spašenih), već relativnu manjinu među pozvanima koja iskazuje istinsku, plodonosnu vjeru.

6.δὲ

Hrvatski prijevoda / pak / međutim

Izvornik i transliteracijaδὲ (grč. dè)

Gramatičke nijanseSuprotni (adversativni) veznik, također postpozitivno smješten kao druga riječ u drugom dijelu izreke.

Teološko značenjeIstiče oštar kontrast i suprotstavlja dvije stvarnosti: samo slušanje/primanje poziva s jedne strane te konačno Božje izabranje i odobrenje s druge strane. Razbija lažnu sigurnost da je sam vanjski odaziv dovoljan za sudjelovanje u Kraljevstvu.

7.ἐκλεκτοί

Hrvatski prijevodizabrani / odabrani

Izvornik i transliteracijaἐκλεκτοί (grč. eklektoí)

Gramatičke nijansePridjev u nominativu množine muškog roda, izveden iz glagola ἐκλέγoμαι (eklégomai - izabrati za sebe, izdvojiti iz mnoštva; složenica od prijedloga ἐκ - iz/od i glagola λέγω - birati/govoriti).

Teološko značenjeKljučni soteriološki pojam koji označava one koje je Bog izdvojio i primio u trajno zajedništvo sa sobom. U kontekstu Mateja 22, 'izabrani' su oni koji nisu samo primili poziv, već su na Božju milost ispravno odgovorili odjenuvši 'svadbeno ruho' (simbol preobrazbe života, pravednosti, pokajanja i prave vjere). Oni čine vjerni ostatak koji baštini eshatološko spasenje.

Ovaj poznati stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 22,14), koji služi kao zaključak prispodobe o kraljevskoj svadbenoj gozbi, donosi duboku soteriološku opomenu i razjašnjava dinamiku između Božje milosti i ljudske odgovornosti. Bog u svojoj beskrajnoj milosti upućuje širok, sveobuhvatan poziv ('πολλοὶ') na spasenje svim ljudima bez obzira na njihovo prijašnje stanje i zasluge. Međutim, sam čin primanja vanjskog poziva ili formalna pripadnost vidljivoj zajednici vjernika ne znači automatski i konačno odobrenje pred Bogom.

Glavna poruka stiha jest da istinsko spasenje ('ἐκλεκτοί') zahtijeva prikladan, osobni odgovor na Božju milost – istinsko pokajanje, živu vjeru i duhovnu preobrazbu, što je u prispodobi simbolizirano odijevanjem 'svadbenog ruha'. Stih stoga poziva na duhovnu budnost, poniznost i ozbiljnost u kršćanskom življenju, podsjećajući da neizmjerna milost Božjeg poziva sa sobom nosi i uzvišenu odgovornost ustrajnosti i vjernosti u savezu s Bogom.