I izašavši na putove, one sluge sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba uzvanicima za stolom.
I izašavši na putove, one sluge sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba uzvanicima za stolom.
A kad kralj uđe pogledati one za stolom, ugleda ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho
i govori mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo nemajući svadbeno ruho?' A on zanijemi.
Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svezavši mu noge i ruke, izbacite ga u tminu vanjsku; ondje će biti plač i škrgut zubi.'
Jer mnogi su zvani, a malobrojni izabrani."
i govori mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo nemajući svadbeno ruho?' A on zanijemi.
I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? A on oćutje.
καὶ λέγει αὐτῷ· ἑταῖρε, πῶς εἰσῆλθες ὧδε μὴ ἔχων ἔνδυμα γάμου; ὁ δὲ ἐφιμώθη.
kai legei autō hetaire pōs eisēlthes hōde mē echōn enduma gamou ho de ephimōthē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i govori njemu: druže, kako uđe ovamo ne imajući odjeću svadbe? Taj pak bi ušutkan."
1. govori njemu: druže Izvornik: λέγει αὐτῷ· ἑταῖρε [legei autō hetaire] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, treće lice jednine (povijesni prezent za postizanje živosti prizora), uz zamjenicu u dativu i imenicu u vokativu jednine. Riječ 'hetairos' znači drug ili sudrug, za razliku od prisnije riječi 'philos' (voljeni prijatelj). Značenje: U Matejevu evanđelju oslovljavanje s 'hetairos' uvijek se koristi u situacijama kada sugovornik postupa nepravedno ili prijetvorno (usp. nezadovoljni radnici u vinogradu i Juda u Getsemaniju). To je uljudan, ali ozbiljan izraz koji poziva čovjeka da se suoči s vlastitim prijestupom.
2. kako uđe ovamo ne imajući Izvornik: πῶς εἰσῆλθες ὧδε μὴ ἔχων [pōs eisēlthes hōde mē echōn] Gramatika: Upitni prilog uz glagol u aoristu indikativa aktivnog, drugo lice jednine, te particip prezenta aktivnog u nominativu jednine s niječnom česticom 'mē'. Za razliku od prethodnog stiha gdje je korištena činjenična negacija 'ouk', ovdje subjektivna negacija 'mē' uz particip naglašava da je posjedovanje odjeće bio nužan uvjet pod kojim se uopće smjelo ući. Značenje: Pitanje 'kako' ne traži tehničko objašnjenje ulaska, nego razotkriva drskost i nepoštovanje prema domaćinu. Čovjek je mislio da može ući u svečano zajedništvo pod vlastitim uvjetima, zadržavajući svoj stari način života.
3. Taj pak bi ušutkan Izvornik: ὁ δὲ ἐφιμώθη [ho de ephimōthē] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda koji uz česticu 'de' djeluje kao pokazna zamjenica (promjena subjekta: 'a on'), te glagol u aoristu indikativa pasivnog, treće lice jednine. Glagol 'phimoo' doslovno znači staviti brnjicu i ušutkati nekoga. Značenje: Potpuni muk uzvanika dokazuje da je krivnja isključivo njegova i da je svadbenu odjeću mogao i morao imati. Na Božjem sudu nestaju svi ljudski izgovori jer istina sama oduzima riječ svakom opravdavanju.
Ovaj stih iz Mateja 22,12 predstavlja dramatični vrhunac Isusove prispodobe o kraljevskoj svadbi i nosi duboku eshatološku i soteriološku poruku. Poziv na Božju gozbu spasenja je besplatan i upućen svima – i 'zlima i dobrima' (Mt 22,10) – no sam ulazak u Kraljevstvo nebesko zahtijeva odgovarajući duhovni odaziv i preobrazbu života. Nedostatak svadbenog ruha simbolizira pokušaj pojedinca da uđe u zajedništvo s Bogom pod vlastitim uvjetima, bez istinskog pokajanja, prihvaćanja Kristove pravednosti i svetosti koju donosi Božja milost.
Gost bez ruha ostaje potpuno nijem pred kraljevim pitanjem, što naglašava da pred Božjim sudom nema mjesta ljudskim izgovorima niti samoopravdanju. Glavna poruka stiha jest da vanjska pripadnost vidljivoj crkvenoj zajednici bez unutarnje preobrazbe srca i oblačenja 'novoga čovjeka' u Kristu ne donosi spasenje. Božja milost je besplatna, ali nije jeftina – ona zahtijeva potpuno prihvaćanje dara spasenja koji iz temelja mijenja čovjekov život i čini ga dostojnim eshatološke svadbene gozbe Jaganjčeve.