Tada govori svojim slugama: 'Svadba je, doduše, spremna, ali uzvanici ne bijahu dostojni.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Tada govori svojim slugama: 'Svadba je, doduše, spremna, ali uzvanici ne bijahu dostojni.
Idite dakle na raskrižja putova i koga god nađete, pozovite na svadbu.'
I izašavši na putove, one sluge sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba uzvanicima za stolom.
A kad kralj uđe pogledati one za stolom, ugleda ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho
i govori mu: 'Prijatelju, kako si ušao ovamo nemajući svadbeno ruho?' A on zanijemi.
I izašavši na putove, one sluge sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba uzvanicima za stolom.
I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
καὶ ἐξελθόντες οἱ δοῦλοι ἐκεῖνοι εἰς τὰς ὁδοὺς συνήγαγον πάντας οὓς εὗρον, πονηρούς τε καὶ ἀγαθούς· καὶ ἐπλήσθη ὁ γάμος ἀνακειμένων.¶
kai exelthontes hoi douloi ekeinoi eis tas hodous sunēgagon pantas hous heuron ponērous te kai agathous kai eplēsthē ho gamos anakeimenōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izašavši ti robovi oni u te putove sabraše sve koje nađoše, zle i i dobre; i napuni se ta svadba onih koji leže za stolom."
1. izašavši ti robovi oni Izvornik: ἐξελθόντες οἱ δοῦλοι ἐκεῖνοι [exelthontes hoi douloi ekeinoi] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda koji prethodi glavnom glagolu i označava prethodnu radnju, uz imenicu s određenim članom i pokaznom zamjenicom 'ekeinoi' (oni). Pokazna zamjenica povezuje ove sluge s onima kojima se kralj netom obratio. Značenje: Za razliku od prvotnih uzvanika koji su ignorirali kraljevu riječ, sluge pokazuju trenutnu i potpunu poslušnost. Njihov izlazak na ceste označava djelotvorno izvršenje misijskog naloga.
2. sabraše Izvornik: συνήγαγον [sunēgagon] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, treće lice množine, od složenice 'syn' (skupa) i 'ago' (voditi). Izražava cjelovitu, dovršenu radnju okupljanja raspršenih ljudi na jedno mjesto. Značenje: Iz istog korijena dolazi i riječ sinagoga (okupljalište). Ovdje opisuje nastanak nove zajednice Božjeg naroda koju Bog okuplja sa svih životnih putova u svoje kraljevstvo.
3. zle i i dobre Izvornik: πονηρούς τε καὶ ἀγαθούς [ponērous te kai agathous] Gramatika: Dva pridjeva u akuzativu množine muškog roda bez člana, čvrsto povezana dvostrukim veznikom 'te kai' (kako... tako i / i... i). Stavljanje pridjeva 'zle' na prvo mjesto naglašava iznenađujući obuhvat poziva. Značenje: Poziv milosti okuplja ljude bez obzira na njihovu dotadašnju moralnu prošlost. Vidljiva zajednica pozvanih na zemlji mješovita je (poput žita i kukolja), no sam ulazak u dvoranu tek je početak, a ne konačna potvrda.
4. napuni se ta svadba onih koji leže za stolom Izvornik: ἐπλήσθη ὁ γάμος ἀνακειμένων [eplēsthē ho gamos anakeimenōn] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog, treće lice jednine, uz subjekt u nominativu jednine i particip prezenta srednjeg stanja (deponentni) u genitivu množine. Genitiv uz glagol punjenja označava čime je prostor ispunjen, a imenica 'svadba' u jednini ovdje metonimijski označava svadbenu dvoranu. Značenje: Božji naum spasenja ne može propasti zbog ljudske nevjere; kraljevska će dvorana sigurno biti puna. Glagol 'ležati za stolom' opisuje svečani antički položaj gostiju na gozbi, što je slika punog udjela u blagoslovima kraljevstva.
Matej 22,10 predstavlja jednu od najsnažnijih slika bezuvjetne Božje milosti i univerzalnosti Evanđelja u Novome zavjetu. Nakon što su prvotno pozvani gosti – koji simboliziraju vjersku elitu i one koji su se smatrali samodostatnima – prezreli Kraljev poziv, Božji se plan spasenja ne zaustavlja, već se radikalno širi na čitav svijet. Sluge izlaze na "raskršća" ljudskih života kako bi sabrali sve bez razlike, čime se pokazuje da ulazak u Kraljevstvo nebesko ne ovisi o ljudskom porijeklu, društvenom statusu ili prethodnim moralnim zaslugama, već je čisti dar Božje suverene ljubavi koja poziva "zle i dobre".
Međutim, ovaj stih također nosi duboku ekleziološku i eshatološku pouku o naravi Crkve u sadašnjem vremenu. Svadbena dvorana ispunjena "zlima i dobrima" odražava stvarnost zemaljske Crkve kao zajednice u kojoj grešnici i pravednici sjede zajedno za istim Stolom milosti. Bog je taj koji ispunja svoju kuću i vraća dostojanstvo odbačenima, posjedajući ih kao počasne goste na svečanoj gozbi svoga Sina. U konačnici, stih nas poziva na poniznost i zahvalnost: nitko od nas nije u dvorani vlastitom zaslugom, već isključivo zato što nas je Kraljeva milost pronašla na životnim putovima i pozvala u svoju vječnu radost.