Matej 22,13 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tada kralj reče poslužiteljima: Svezavši njegove noge i ruke izbacite ga u tminu vanjsku; ondje bit će plač i škrgut zubi."

1. poslužiteljima Izvornik: τοῖς διακόνοις [tois diakonois] Gramatika: Imenica u dativu množine s određenim članom. Za razliku od riječi 'doulos' (rob) koja se u prethodnim stihovima ove prispodobe koristila za poslane sluge, ovdje stoji imenica koja označava poslužitelje pri stolu ili izvršitelje kraljeve izravne zapovijedi. Značenje: Promjena izraza u odnosu na prispodobu upućuje na prijelaz sa zemaljskih Božjih glasnika (proroka i apostola) na nebeske izvršitelje suda (anđele) koji na kraju vremena provode konačno razdvajanje (usp. Mt 13,41.49).

2. Svezavši njegove noge i ruke Izvornik: δήσαντες αὐτοῦ πόδας καὶ χεῖρας [dēsantes autou podas kai cheiras] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine, nakon kojeg slijede zamjenica u genitivu te imenice u akuzativu. Particip aorista uz zapovjedni način glavnog glagola izražava radnju koja neposredno prethodi izbacivanju i s njime čini jednu cjelovitu zapovijed. Značenje: Vezanje nogu (kojima je uljez drsko ušao) i ruku (kojima nije činio djela dostojna poziva) označava potpunu nemoć pred Božjim sudom: vrijeme slobodnog djelovanja i kretanja nepovratno je završilo.

3. izbacite Izvornik: ἐκβάλετε [ekbalete] Gramatika: Glagol u zapovjednom načinu (imperativu) aorista aktivnog, 2. lice množine. Aoristni imperativ zapovijeda trenutačno, odlučno i konačno izvršenje radnje. Značenje: Glagol doslovno znači 'baciti van' i označava prisilno, neopozivo udaljavanje iz zajedništva kraljeve svadbene gozbe, čime se potvrđuje da sama fizička prisutnost u zajednici bez unutarnje preobrazbe ne spašava.

4. u tminu vanjsku Izvornik: εἰς τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον [eis to skotos to exōteron] Gramatika: Prijedložni izraz u akuzativu s ponovljenim određenim članom ispred imenice i komparativnog pridjeva ('tmina ona vanjskija'). Ponavljanje člana snažno naglašava atribut i određuje tu tminu kao dobro poznatu, krajnju stvarnost. Značenje: Slika počiva na kontrastu između raskošno osvijetljene noćne svadbene dvorane i mrklog mraka izvan nje; teološki označava stanje potpune isključenosti iz Božje prisutnosti, koja je jedino istinsko svjetlo i život.

5. plač i škrgut zubi Izvornik: ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων [ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine, svaka sa svojim određenim članom, praćene genitivom množine. Određeni članovi ('onaj plač i onaj škrgut') ne označavaju bilo kakvo plakanje, nego jedinstvenu, apsolutnu bol konačne propasti. Značenje: Ustaljeni Matejev izraz za eshatološku osudu: glasan plač izražava neutješnu žalost zbog izgubljenog spasenja, a škrgutanje zubima gorku nemoć, očaj i gnjev onoga tko prekasno shvaća vlastitu krivnju.

Ovaj stih iz Prispodobe o svadbenoj gozbi (Mt 22,13) predstavlja snažno i dramatično upozorenje o ozbiljnosti Božjega suda i nužnosti istinskog prihvaćanja Božje milosti. Iako je poziv u Božje kraljevstvo besplatan i upućen svima – i dobrima i zlima – samo vanjsko pripadanje zajednici bez nutarnje promjene i posvećenja (simboliziranog u nedostatku 'svadbenog ruha') ne vodi u trajno spasenje. Bog je vrhovni Kralj čija svetost i pravednost ne dopuštaju kompromis s licemjerjem i nepokajanim srcem.

Glavna poruka stiha leži u kontrastu između svjetla i radosti eshatološke gozbe te užasa 'vanjske tame'. Izbacivanje te vezivanje ruku i nogu naglašava konačnost suda pred kojim čovjek gubi svaku mogućnost opravdanja i bijega. Stanje 'plača i škrguta zuba' podsjeća na to da je pakao zapravo trajna odvojenost od Boga – izvor neizrecive tuge zbog izgubljenog spasenja, ali i trajnoga nemira, ogorčenosti i pobune. Matej ovim riječima poziva vjernike na autentičnost vjere: Božja milost zahtijeva osobni odgovor, pokajanje i svakodnevno odijevanje u novoga čovjeka u Kristu.