Sigurno, mnoštvo je pozvano, ali malo je izabranika.
Sigurno, mnoštvo je pozvano, ali malo je izabranika.
Tada farizeji odoše održati vijećanje da bi Ga ulovili u zamku navevši Ga da govori.
Oni Mu poslaše svoje učenike s herodovcima, da Mu kažu: 'Učitelju, mi znamo da si Ti iskren i da poučavaš putove Božje u punoj istinitosti, ne popustivši ničijem utjecaju tko god to bio, jer Ti ne vodiš računa o staležu ljudi.'
Reci nam dakle Svoje mišljenje: Je li dopušteno, da ili ne, plaćati porez caru?
Ali Isus, opazivši njihovu podmuklost, reče: „Licemjeri! Zašto Mi postavljate zamku?”
Oni Mu poslaše svoje učenike s herodovcima, da Mu kažu: 'Učitelju, mi znamo da si Ti iskren i da poučavaš putove Božje u punoj istinitosti, ne popustivši ničijem utjecaju tko god to bio, jer Ti ne vodiš računa o staležu ljudi.'
I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
καὶ ἀποστέλλουσιν αὐτῷ τοὺς μαθητὰς αὐτῶν μετὰ τῶν Ἡρῳδιανῶν λέγοντες· διδάσκαλε, οἴδαμεν ὅτι ἀληθὴς εἶ καὶ τὴν ὁδὸν τοῦ θεοῦ ἐν ἀληθείᾳ διδάσκεις, καὶ οὐ μέλει σοι περὶ οὐδενός, οὐ γὰρ βλέπεις εἰς πρόσωπον ἀνθρώπων.
kai apostellousin autō tous mathētas autōn meta tōn Hērōdianōn legontes didaskale oidamen hoti alēthēs ei kai tēn hodon tou theou en alētheia didaskeis kai ou melei soi peri oudenos ou gar blepeis eis prosōpon anthrōpōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I šalju njemu učenike svoje s herodovcima govoreći: Učitelju, znamo da istinit si i put Boga u istini učiš, i ne stalo je tebi do nikoga, ne naime gledaš na lice ljudi;"
1.ἀποστέλλουσιν (apostellousin) – šalju • Izvornik i transliteracija: grč. ἀποστέλλω (apostellō) • Gramatička analiza: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice množine (praesens historicum - povijesni prezent koji radnji daje dinamičnost i živost). Sastavljen je od prijedloga ἀπό (od, iz) i glagola στέλλω (poslati, opremiti), što označava slanje s određenim ciljem, ovlaštenjem i punomoći. • Teološko značenje: Iako se ovaj glagol u Novom zavjetu najčešće koristi za slanje apostola (službenih glasnika evanđelja i Božjeg kraljevstva), ovdje farizeji i herodovci 'šalju' svoje učenike s podmuklom namjerom. Ovo slanje je inverzija i parodija pravog apostolstva: umjesto da donose blagovijest, oni dolaze kao špijuni i provokatori kako bi uhvatili Isusa u riječi i optužili ga pred vlastima.
2.μετὰ τῶν Ἡρῳδιανῶν (meta tōn Hērōdianōn) – s herodovcima • Izvornik i transliteracija: grč. Ἡρῳδιανοί (Hērōdianoí) • Gramatička analiza: Prijedlog μετὰ (sa) uz genitiv množine imenske skupine. Nastavak -ιανός (-ianós) je latinskog podrijetla (usp. Christianoi, Caesariani) i označava pripadnike političke stranke ili frakcije odane određenom vođi. • Teološko i povijesno značenje: Herodovci su bili političko-religiozna frakcija koja je podržavala dinastiju Heroda Velikog (u to vrijeme Heroda Antipu) i kompromitirajuću suradnju s rimskom okupatorskom vlašću. Farizeji su, nasuprot njima, bili vjerski nacionalisti i teološki puristi koji su prezirali rimsku vlast. Ovdje vidimo neprirodan, makijavelistički savez ogorčenih neprijatelja: ujedinjuje ih zajednička mržnja i strah od Isusa. Oni simboliziraju cjelokupni raspon svjetovne i vjerske vlasti paloga svijeta koja se udružuje protiv Boga i Njegova Pomazanika (usp. Ps 2,2).
3.Διδάσκαλε (Didaskale) – Učitelju • Izvornik i transliteracija: grč. διδάσκαλος (didaskalos), heb./aram. רַבִּי (Rabbi) • Gramatička analiza: Vokativ jednine muškog roda imenice izvedene iz glagola διδάσκω (didaskō - učiti, poučavati). • Teološko značenje: Grčki ekvivalent za počasni židovski naslov 'Rabi'. U ustima Isusovih protivnika, ovo oslovljavanje predstavlja vrhunac ironije i laskave hipokrizije. Iako mu formalno priznaju teološki autoritet i sposobnost naučavanja, oni taj naslov koriste kao manipulativno sredstvo – pokušavaju ga polaskanom taštinom navesti na neoprezan odgovor o plaćanju poreza caru koji bi ga koštao slobode ili života.
4.ἀληθὴς εἶ (alēthēs ei) – istinit si • Izvornik i transliteracija: grč. ἀληθής (alēthēs) • Gramatička analiza: Pridjev u nominativu jednine muškog roda uz 2. lice jednine prezenta glagola εἰμί (biti). Pridjev je složenica od privativnog alfa (α- nepostojanje) i korijena λήθω / λανθάνω (lanthanō - biti skriven, zaboravljen), što etimološki znači 'neskriven', 'onaj koji ne taji', 'otvoren', 'pouzdan'. • Teološko značenje: U pokušaju laskanja, protivnici nesvjesno izriču duboku kristološku istinu. Isus jest apsolutno istinit u svom biću, riječima i djelima (Ivan 14,6). Njegova istinitost znači potpunu vjernost Bogu Ocu i savršen moralni integritet koji ne pristaje na kompromise, laž ili političku korektnost radi vlastite sigurnosti.
5.τὴν ὁδὸν τοῦ θεοῦ (tēn hodon tou theou) – put Boga (Božji put) • Izvornik i transliteracija: grč. ἡ ὁδὸς τοῦ θεοῦ (hē hodos tou theou), heb. דֶּרֶךְ יְהוָה (derekh YHWH) • Gramatička analiza: Akuzativ jednine ženskog roda (ὁδὸν) uz genitiv posvojni ili subjektni muškog roda (τοῦ θεοῦ). • Teološko značenje: 'Put Gospodnji' ili 'put Božji' je duboko ukorijenjen starozavjetni idiom za Božji zakon, Njegove zapovijedi i ispravan moralni način života koji Bog zahtijeva od čovjeka (Pnz 5,33; Ps 25,4). U ranom kršćanstvu, 'Put' (ἡ Ὁδός) je postao najstariji naziv za samu kršćansku vjeru i nasljedovanje Isusa Krista kao novoga načina života (Dj 9,2; 19,9). Protivnici ovdje traže od Isusa autentično i autoritativno tumačenje Božje volje u vezi s građanskim dužnostima, nastojeći ga uloviti u zamku izbora između vjerske vjernosti Bogu i podložnosti Rimskom Carstvu.
6.ἐν ἀληθείᾳ (en alētheia) – u istini • Izvornik i transliteracija: grč. ἀλήθεια (alētheia), heb. אֱמֶת (emet) • Gramatička analiza: Prijedlog ἐν (u, sa) uz dativ jednine ženskog roda. Prijedložni izraz ovdje djeluje kao priložna oznaka načina ('istinito', 'vjerodostojno', 'autentično'). • Teološko značenje: U semitskom biblijskom poimanju, istina (emet) nije samo intelektualno svojstvo točnosti, već označava pouzdanost, čvrstoću, vjernost i moralni integritet. Naučavati 'u istini' znači prenositi Božju objavu u potpunosti nepokvarenu, bez ljudskih dodataka, bez straha od reakcije slušatelja i bez želje za dodvoravanjem.
7.οὐ μέλει σοι περὶ οὐδενός (ou melei soi peri oudenos) – ne stalo je tebi do nikoga (ne mariš ni za koga) • Izvornik i transliteracija: grč. μέλει (melei), οὐδείς (oudeis) • Gramatička analiza: Bezlični glagol μέλει (3. lice jednine prezenta aktivnog - 'stalo je', 'briga je', 'mari se') s negacijom οὐ, uz dativ osobe (σοι - tebi) i prijedlog περὶ (za, o) uz genitiv jednine odrječne zamjenice οὐδείς (οὐδενός - nikoga). • Teološko značenje: Izraz označava apsolutnu nutarnju slobodu, neovisnost i nepristranost. Isus ne donosi sudove i ne oblikuje svoj nauk na temelju ljudskog mišljenja, društvenog pritiska ili straha od autoriteta – bilo da je riječ o rimskom prefektu Ponciju Pilatu, Herodu Antipi ili židovskom Velikom vijeću. Njegov jedini izvor autoriteta i brige jest vršenje volje Oca nebeskoga. Protivnici pokušavaju ovu Isusovu vrlinu pretvoriti u njegovo slabo mjesto: nadaju se da će ga upravo ta neustrašivost potaknuti da javno odbaci plaćanje poreza caru i tako počini veleizdaju.
8.οὐ γὰρ βλέπεις εἰς πρόσωπον ἀνθρώπων (ou gar blepeis eis prosōpon anthrōpōn) – jer ne gledaš na lice ljudi (ne gledaš tko je tko) • Izvornik i transliteracija: grč. πρόσωπον (prosōpon), heb. פָּנִים (panim) / נָשָׂא פָנִים (nasa panim) • Gramatička analiza: Negirani glagol βλέπεις (2. lice jednine prezenta aktivnog - 'gledaš') uz prijedlog εἰς (u, na) sa značenjem smjera/cilja, akuzativ jednine imenice πρόσωπον (lice, vanjština, maska) i genitiv množine imenice ἄνθρωπος (ljudi). • Teološko značenje: Ovo je doslovan grčki prijevod poznatog hebrejskog idioma *nasa panim* ('podignuti lice' u smislu pokazivanja pristranosti, podilaženja ili sudovanja na temelju nečijeg bogatstva, društvenog statusa, moći ili vanjskog izgleda). U cijelom Svetom pismu, jedno od temeljnih svojstava pravoga Boga jest da je On ἀπροσωπολήμπτος – onaj koji ne gleda tko je tko, ne sudi po vanjštini i nije pristran (Pnz 10,17; Rim 2,11). Pripisujući ovo svojstvo Isusu, protivnici protiv svoje volje potvrđuju Njegov božanski identitet i savršenu pravednost. Isus gleda u srce čovjeka, a ne na njegovu društvenu masku ili zemaljsku moć.
Ovaj stih predstavlja jedan od najdramatičnijih primjera verbalne ironije i duhovnog sukoba u Novom zavjetu. Kroz perfidan savez farizeja i herodovaca – dviju dotad nepomirljivih ideoloških struja – vidimo kako se svjetovna i vjerska moć ujedinjuju u pokušaju da eliminiraju Istinu. Njihov pristup Isusu je majstorski konstruirana zamka odjevena u ruho najuzvišenijeg laskanja; oni koriste točne teološke konstatacije o Isusovu besprijekornom integritetu, istinoljubivosti i božanskoj nepristranosti ne bi li ga polaskani ego naveo na politički ili vjerski pogrešan korak.
Međutim, teološka dubina ovoga stiha leži u tome što Isusovi protivnici, u svojoj zlobnoj namjeri, nesvjesno izriču najprecizniju kristološku i etičku definiciju Isusove službe. Isus doista jest neposredno utjelovljenje Božje istine, autentični učitelj Gospodnjega puta i suvereni Gospodin koji ne podilazi ljudskim veličinama niti sudi po vanjskom izgledu. Stih nas trajno opominje na opasnost religiozne hipokrizije koja jezikom vjere prikriva sebične motive, ali istovremeno pruža veličanstveno svjedočanstvo o Kristovoj apsolutnoj duhovnoj slobodi, nepristranosti i vjernosti Bogu – vrlinama koje su pozvani nasljedovati svi koji hode 'putem Božjim u istini'.