Matej 22,17 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reci dakle nama što tebi se čini: je li dopušteno dati porez Caru ili ne?"

1.εἰπὸν (Reci)

Izvornikgrč. εἰπόν

Transliteracijaeipon

Gramatičke nijanseAorist drugi, imperativ aktivni, drugo lice jednine glagola λέγω (legō - reći, govoriti). Uporaba aoristnog imperativa ne označava trajno ili općenito stanje, već zahtijeva trenutan, specifičan, jasan i odlučan odgovor u tom trenutku.

Teološko značenjeFarizeji i herodovci ovim zapovjednim načinom nastoje Isusa stjerati u kut, tražeći od njega javan, neposredan i nedvosmislen pravni (halahički) i politički pravorijek pred mnoštvom.

2.οὖν (dakle / stoga)

Izvornikgrč. οὖν

Transliteracijaoun

Gramatičke nijanseKoordirajući veznik koji izražava logičku posljedicu, izvođenje ili zaključak iz prethodnog konteksta.

Teološko značenjeOvaj veznik otkriva manipulativnu logiku zamke: budući da su u prethodnom stihu Isusu laskali da je istinoljubiv i da se ne obazire na ljudski ugled, od njega se sada 'logično' traži da se bez straha izjasni o najosjetljivijem političko-vjerskom pitanju tog doba.

3.ἡμῖν (nama)

Izvornikgrč. ἡμῖν

Transliteracijahēmin

Gramatičke nijanseOsobna zamjenica prvog lica množine u dativu (dativ primatelja / sugovornika).

Teološko značenjeRiječ obuhvaća neočekivanu, licemjernu koaliciju dviju inače neprijateljskih skupina: farizeja (koji su vjerski i nacionalno bili protiv Rimljana) te herodovaca (koji su bili politički kolaboracionisti i pristaše Heroda i Rima). Ujedinila ih je jedino zajednička mržnja prema Isusu.

4.τί σοι δοκεῖ (što tebi se čini / što misliš)

Izvornikgrč. τί σοι δοκεῖ

Transliteracijati soi dokei

Gramatičke nijanseSklop upitne zamjenice τί (što), osobne zamjenice u dativu σοι (tebi, dativ prostranstva mišljenja ili procjene – dativus iudicantis) te prezenata indikativa aktiva glagola δοκέω (dokeō - činiti se, misliti, smatrati).

Teološko značenjeIzraz predstavlja formalni poziv učitelju (rabinu) da iznese halahičko (pravno-vjersko) mišljenje o spornom pitanju. Njime se Isusu prividno priznaje najviši autentični učiteljski autoritet, dok se ispod površine priprema pravna osnova za njegovu optužbu.

5.ἔξεστιν (je li dopušteno / slobodno je)

Izvornikgrč. ἔξεστιν

Transliteracijaexestin

Gramatičke nijanseBezlični glagol u prezentu indikativa, treće lice jednine. Uobičajeno se koristi za označavanje onoga što je zakonito, pravno valjano ili moralno dopustivo.

Teološko značenjeU ovom kontekstu pitanje nema samo građansko-pravno značenje ('je li po rimskom zakonu'), nego prvenstveno vjersko-halahičko ('je li u skladu s Božjim Zakonom i Torom'). Pitanje dotiče samu srž židovskog teokratskog identiteta: krši li plaćanje poreza poganskom vladaru prvu i drugu Božju zapovijed te priznaje li se time tuđi suverenitet nad Božjim narodom.

6.δοῦναι (dati)

Izvornikgrč. δοῦναι

Transliteracijadounai

Gramatičke nijanseAorist infinitiv aktivni glagola δίδωμι (didōmi - dati, darovati), koji u rečenici služi kao subjekt bezličnog glagola ἔξεστιν.

Teološko značenjeGlagol 'dati' (δοῦναι) sugerira dobrovoljni čin darivanja ili plaćanja nečega što netko može i ne mora dati. Isus će u svom kasnijem antologijskom odgovoru maestralno zamijeniti ovaj glagol glagolom ἀπόδοτε (apodote - 'podajte' ili točnije 'vratite / dajte ono što je dlakvo i što već pripada'), čime redefinira cijelu raspravu: porezni novac s carevim likom već pripada caru, pa njegovo vraćanje nije kršenje vjernosti Bogu.

7.κῆνσον (porez / glavarinu)

Izvornikgrč. κῆνσον (posuđenica iz lat. census)

Transliteracijakēnson

Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda, izravni objekt glagola δοῦναι. Riječ je o grčkoj transliteraciji latinskog pravnog i ekonomskog termina.

Teološko značenjeOdnosi se na izravni osobni porez (glavarinu, tributum capitis) koji je Rim nametnuo Judeji nakon 6. godine po Kr., kada je postala rimska provincija. Taj je porez bio izrazito nepopularan te je predstavljao stalan, bolan podsjetnik na židovsko podložništvo poganskom Rimu i bio je glavni povod za pobune (poput one Jude Galilejca). Plaćao se posebnim rimskim srebrnjakom (denarom) koji je nosio lik i natpis cara Tiberija, proglašavajući ga 'sinom božanskim'.

8.Καίσαρι (Caru)

Izvornikgrč. Καίσαρι

TransliteracijaKaisari

Gramatičke nijanseDativ jednine muškog roda vlastite imenice Καίσαρ (Kaisar - Car), koja služi kao neizravni objekt (dativ primatelja).

Teološko značenjeNaslov se odnosi na tadašnjeg rimskog cara Tiberija. U židovskoj religijskoj svijesti car je predstavljao vrhunac zemaljske, poganske i idolopokloničke vlasti koja sebi pripisuje božanske atribut i počasti. Pitanje izravno suprotstavlja carev suverenitet Božjem suverenitetu nad Izraelom.

9.ἢ οὔ (ili ne)

Izvornikgrč. ἢ οὔ

Transliteracijaē ou

Gramatičke nijanseRastavni veznik ἢ (ē - ili) i niječna čestica οὔ (ou - ne), koja stoji na samom kraju upitne rečenice s naglaskom, označavajući potpunu i isključivu negaciju.

Teološko značenjeOva kratka fraza zaključuje savršeno konstruiranu zamku u obliku lažne dihotomije koja ne dopušta neutralan teren ili srednji put. Ako Isus odgovori 'da', kompromitirat će se pred vlastitim narodom kao izdajica i kolaboracionist te izgubiti status Mesije i proroka. Ako odgovori 'ne', herodovci ga mogu istoga trena prijaviti rimskom upravitelju Ponciju Pilatu zbog pobune i veleizdaje (crimen laesae maiestatis).

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 22,17) predstavlja vrhunac intelektualno-teološke zamke koju su Isusu zajednički postavile dvije inače neprijateljske skupine: farizeji, kao vjerski i nacionalistički protivnici rimske vlasti, te herodovci, kao politički kolaboracionisti. Pitanje o zakonitosti plaćanja glavarine rimskom caru oblikovano je kao savršena lažna dihotomija s ciljem kompromitiranja Isusa bez obzira na njegov odgovor: potvrdni bi mu odgovor nepovratno uništio ugled u narodu i diskreditirao ga kao Mesiju, dok bi ga oprečni istoga trena izložio optužbi za pobunu i veleizdaju protiv Rima.

Međutim, dublje teološko značenje stiha leži u pripremi temeljnog pitanja o odnosu zemaljske vlasti i Božjeg suvereniteta. Postavljajući ovo pitanje u terminima 'davanja' (δοῦναι) onoga što car zahtijeva, protivnici otvaraju prostor Isusovu kasnijem antologijskom odgovoru o 'vraćanju' (ἀπόδοτε) caru careva, a Bogu Božjega. Stih nas poziva na mudro razlučivanje između građanskih dužnosti u ovozemaljskom društvu i apsolutne, nepodijeljene odanosti i predanja cijeloga svoga bića – koje nosi sliku Božju – jedino i isključivo Bogu.