I šalju Mu svoje učenike s herodovcima govoreći: "Učitelju, znamo da si istinit i da put Božji u istini poučavaš te ne mariš ni za koga, jer ne gledaš tko je tko.
Reci nam dakle, što Ti se čini? Je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
Ali Isus, spoznavši njihovu zloću, reče: "Zašto Me iskušavate, licemjeri?
Pokažite Mi porezni novac." A oni Mu donesoše denar.
I govori im: "Čija je ovo slika i natpis?"
Ali Isus, spoznavši njihovu zloću, reče: "Zašto Me iskušavate, licemjeri?
Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?
Γνοὺς δὲ ὁ Ἰησοῦς τὴν πονηρίαν αὐτῶν εἶπεν· τί με πειράζετε, ὑποκριταί;
Gnous de ho Iēsous tēn ponērian autōn eipen ti me peirazete hupokritai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Spoznajući pak taj Isus tu zloću njihovu reče: što me iskušavate, licemjeri?"
1. Spoznajući pak Izvornik: Γνοὺς δὲ [Gnous de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda od glagola γινώσκω (spoznati, prozreti), praćen suprotnim veznikom δέ. Particip aorista označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ('reče') i daje joj uzrok. Značenje: Isus ne nasjeda na njihovo laskanje iz prethodnih stihova, nego trenutno i dubinski prozire njihovu pravu namjeru. Njegovo znanje ovdje očituje proročki i božanski uvid u ljudsko srce.
2. tu zloću njihovu Izvornik: τὴν πονηρίαν αὐτῶν [tēn ponērian autōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom i posvojnim genitivom množine osobne zamjenice. Značenje: Riječ πονηρία označava aktivnu pokvarenost, zlobu i podmuklu namjeru da se drugome nanese šteta. Isus njihovo tobože pobožno pitanje o Zakonu imenuje pravim imenom: moralnom zloćom.
3. što me iskušavate Izvornik: τί με πειράζετε [ti me peirazete] Gramatika: Upitna zamjenica τί u akuzativu srednjeg roda ovdje ima priložno značenje ('zašto?'). Glagol πειράζω je u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice množine, što označava trajni pokušaj koji upravo traje. Značenje: Glagol znači 'stavljati na kušnju' sa zlom namjerom da se nekoga uhvati u pogrešci. To je isti glagol koji se u Evanđelju koristi za đavla ('napasnika') u pustinji: protivnici ovdje djeluju u istoj ulozi.
4. licemjeri Izvornik: ὑποκριταί [hupokritai] Gramatika: Imenica muškog roda u vokativu množine (izravno obraćanje). Značenje: Izvorno grčki izraz za kazališnog glumca koji govori ispod maske. Ovdje označava ljude koji glume vjersku revnost i brigu za Božji zakon, dok iza te maske kriju političku zavjeru i želju da unište Isusa. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (יֵשׁוּעַ), što je skraćeni oblik od Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ). Sastoji se od teoforskog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 22,18) predstavlja dramatičan vrhunac sukoba između Isusove božanske istine i ljudske prijevare. U pokušaju da Isusa ulove u zamku pitanjem o plaćanju poreza caru, religijski vođe (farizeji i herodovci) pristupaju mu s laskavim riječima i lažnom pobožnošću. Međutim, Isusovo sveznanje ('spoznavši') trenutno probija njihovu vanjsku masku i osvjetljava duboku moralnu pokvarenost ('zloću') koja pokreće njihovo pitanje.
Glavna poruka stiha leži u neumoljivoj autoritativnosti kojom Isus razotkriva duhovno licemjerje. Nazivajući ih 'licemjerima' (glumcima pod maskom) i optužujući ih da ga 'iskušavaju' (što je radnja svojstvena Sotoni), Isus pokazuje da se Bogu ne može pristupiti s neiskrenim srcem i skrivenim motivima. Stih nas uči da pred Bogom nikakva vjerska maska, laskav govor ili intelektualno lukavstvo ne mogu sakriti stvarnu moralnu narav ljudskog srca.