Matej 22,19 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Pokažite mi taj novac toga poreza. Oni pak donesoše njemu denar."

1. Pokažite mi Izvornik: ἐπιδείξατέ μοι [epideixate moi] Gramatika: Glagol u imperativu aorista aktivnog, 2. lice množine, praćen dativom osobne zamjenice 1. lica jednine. Prefiks ἐπι- pojačava osnovni glagol: 'izložite na uvid, predočite'. Značenje: Isus preuzima inicijativu u dijalogu i traži konkretan materijalni dokaz koji će poslužiti kao očigledna pouka pred svima prisutnima.

2. taj novac toga poreza Izvornik: τὸ νόμισμα τοῦ κήνσου [to nomisma tou kēnsou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena genitivom jednine s određenim članom (genitiv namjene ili svojstva: 'kovanica kojom se plaća porez'). Značenje: Riječ νόμισμα (zakonsko sredstvo plaćanja) dijeli korijen s riječju νόμος (zakon, propis). Porez se nije mogao platiti bilo kojim lokalnim bakrenim novcem, nego isključivo službenom rimskom srebrnom kovanicom.

3. donesoše njemu Izvornik: προσήνεγκαν αὐτῷ [prosēnegkan autō] Gramatika: Glagol προσφέρω u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s dativom osobne zamjenice. Opisuje izvršenu radnju donošenja i pružanja predmeta. Značenje: Činjenica da protivnici odmah kod sebe, i to u Hramu, imaju rimski srebrnjak s poganskim likom i natpisom razotkriva njihovo licemjerje: već se svakodnevno služe carevim novcem i priznaju njegovu ekonomsku vlast, a glume moralnu dvojbu.

4. denar Izvornik: δηνάριον [dēnarion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana ('jedan denar'). Latinska posuđenica (denarius). Značenje: Rimska srebrna kovanica (izvorno vrijedna deset asa) koja je predstavljala uobičajenu dnevnicu radnika i služila za plaćanje carskog glavarinskog poreza.

Ovaj kratki stih iz Mateja 22,19 predstavlja ključnu točku preokreta u dramatičnom sukobu između Isusa i vjersko-političkih vođa (farizeja i herodovaca). Tražeći da mu donesu i pokažu 'novčić poreza' umjesto da ulazi u teoretsku raspravu o zakonitosti rimske okupacije, Isus svoje protivnike izlaže majstorskom sokratovskom ispitu. Činjenica da su njegovi tužitelji spremno izvadili rimski denar unutar svetog prostora Hrama razotkriva njihovo duboko licemjerje: iako su se pretvarali da brinu o čistom židovskom teokratskom identitetu, oni su u svakodnevnom životu i trgovini već prihvatili carevu valutu, a time prešutno i njegovu ekonomsku te političku vlast.

Glavna teološka poruka ovog stiha leži u pripremi za Isusov čuveni odgovor koji slijedi: 'Podajte carevo caru, a Božje Bogu.' Iznošenjem denarija na vidjelo, Isus usmjerava pažnju na carev lik (grč. eikōn) i natpis otisnut na metalu. Novčić pripada onome čiji je lik na njemu otisnut; stoga plaćanje poreza caru nije kršenje vjernosti Bogu, već jednostavno vraćanje caru onoga što je ionako njegovo. No, dublja duhovna implikacija, utemeljena u Knjizi Postanka (Post 1,27), jest da je sam čovjek stvoren na 'sliku Božju' (eikōn Theou). Dok car može polagati pravo na materijalni novac koji nosi njegov žig, isključivo Bog ima pravo na cijelo ljudsko biće, njegovo srce, odanost i život. Isus ovim stihom poziva vjernike svih vremena na mudro razlučivanje između građanskih dužnosti prema zemaljskim vlastima i apsolutne, nepodijeljene predanosti koju dugujemo isključivo Bogu.